Fra Mario Knezović: Pitanja Mariji Pejčinović Burić ili nama, svejedno je

0
366

Ničiji osobni uspjeh i napredak u statusu ne treba ničim izrugati i obezvrijediti. Tako i uspjeh Marije Pejčinović Burić.

Za nju osobno je ovo uspjeh, osobito kad se gleda karijeristički, pa i financijski. No, budući da je izabrana za javnu službu u javnu instituciju, zvanu Vijeće Europe, nužno je postaviti neka pitanja.

Jedno od pitanja glasi: Je li Marija uspjela zato što je kao predstavnica Hrvatske dobro radila svoj posao u Domovini ili je uspjela zato što je zanemarila interese Domovine i usmjerila težište na ono iz vani?

Drugo pitanje: Je li izglasavanje nekih konvencija, među kojim je i Istanbulska konvencija, bila žrtva vlastitoga morala i identiteta naroda kako bi jedna osoba ili osobe uspjele sebe ugurati u razna europska vijeća i asocijacije?

Treće pitanje: Je li hrvatska javnost, pa i ona hercegovačka, s pravom očekuje da će nova tajnica Vijeća Europa raditi za interese svoga naroda, ako za te interese, prema brojnim podatcima, nije radila ni onda kad je po službenoj dužnosti to morala raditi?

Četvrto pitanje: Ako je to Vijeće Europe, koje propagira toleranciju i snošljivost, toliko u sebi zdravo bi li, u ime te iste tolerancije, neki Hrvat koji živi svjesnije i izražajnije svoj domoljubni identitet i bio protiv Istanbulske konvencije, mogao biti izabran na tu dužnost?

Peto pitanje: Je li Hrvatska toliko poprimila negativne trendove iz Europe i sagnula glavu da je čak moguće da i Hrvatska daje važne osobe u europske institucije?

Još bi mogli postaviti dosta pitanja. Odgovora ionako neće biti. Bilo bi nisko nastaviti pitati o tome kako je i s čijim pokroviteljstvom studirala na Europskome učilištu, kako je imala prigodu učiti jezike, kako je radila za vladu Srbije, za koga se i kako udala, kakvi su joj korijeni itd. To ne treba pitati jer su stvari na osobnoj svetinja.

Nadam se da će se glavna tajnica na čelu Vijeća, koje se bori za ljudska prava i jednakost, sve poduzeti da npr. Marko Perković Thomson ima pravo nastupa u cijeloj Europi. Živi bili i vidjeli! Dobro je jedan stari fratar davno kazao: “Sinko, mnoga promaknuća se događaju nakon potonuća”, komentirao je fra Mario Knezović na facebooku