Jagoda Savić “VRANA OD KOLAC 

0
437
VRANA OD KOLAC
Duva napolje,vetar nabacuje sneg sve uza zid od sobce kude spim.Poce prozor da skrca reko ce izletiv futeri al ja se sam jos vise uvuko u cerge i poce da sanjarim..Zaboravi da me boli koleno sto ga sg kad se u korito kupa izgore na furunce..Ladnacko mi bese i dok se oblaci privuko se do furunce i nekako zalepi koleno na njega…Tura belance od nasu domacu kokosku,tg ne imalo ovej crkotine nego kokoska sm kljuca po avliju a petal ubav sa sve boje na njega ko na onuj kesicu od supu..Tuj kesicu sam videla u zadrugu al nesam volela da gu probam,moja majka od nasoga pravoga petla kad zgotovi supu …mrtav da gu jede…a tek djuvec s vruc lebac,pa zalucene paprike..za kraj onija kolaci na vodenicu…
Kuku kude ja otido…Sg cu se munem u frizider da mu izvrsim popis…
Kude stado?
Kude petla…
Reko li ja supu mrtav da jede…oc ce gu jede …kako pa nece…
tuj se vrnu zbog onaj vetar sto bije u futeri pa me toj poseti na onuj knjigu kad su se oni mlogo voleli al bili do zloga Boga inadzije…Ona se malko golemila sto na gazdu cerka a on siroma bija siroce te ga tatko doneja u njinu kucu…
Necu da vi tuj pricu prepricavam al radi se od sledeco…Porasnuli zajedno i tolko se zavoleli da toj neje bilo normalno…al bandoglavi bili nacisto..On se teja pokaze eve sto sam a ona se odala za nekoga kilcu i kad se on vrnuja bogat potrcaja da gu vidi al muz oc ne dava…E ona se zainatila…ne davas mi njega ja cu se razbolim i takoj umrela od inadzislak ..Ovaj bogat sg al gu ona nema i luta po polja da gu trazi,nekad i spi na njojan grob…E takoj jedno vece dovukja se nekakva zamlata kude njega dom a vetar zapucaja da duva,on da pritvori prozor kad tam ona jadnica onakoj mrtvacacka lupa oce ulezne…on brzo zatvorija al kad rekja na ovoga umal ga ne utepaja sve gu vikajci da se vrne…
E takoj cu ja onoga mojega da zavolim iz petne zile al necu se inadzisem..Ima sm da ga drzim za ruku i da trcim s njega a on kd me pogledne s onej oci ima se stopim ko sicerce..Sto me a briga za konji …koj znaje moz gi i ima i u ovuj pricu su oni mlogo bitni..Kolaj ti i konji …kude god mrdnes oni glavni…
Ne moz ljubav budne onakoj bas kako treba ako nema konji pa krenete onakoj zaljubljeni s nji,pustite gi pored reku a vi se izvalite pod neku divlju oskorusu.Tuj ja mu nabijem glavu pod misku a on me pipka za kosu i sve mi vika da sam najubava,da ne moz zivi bez mene…Ja se nabivam uz njega i posle dobijemo jednu malecku devojcicu a ona ima plavu kosicu i mi vu kupimo crveno sesirce s belu masnicu…
Vala cu te najdem pa pod zemlju da se sakrijes…
Sm cu ti pruzim ruku i cu reknem …ja sam Janja…