Josip Jović: Milanovićevo iskazivanje netrpeljivosti

0
92

Jedna stara poslovica, na koju nas je 1990. najavljujući rat neugodno podsjetio bivši crnogorski predsjednik Momir Bulatović, veli kako ne pada snijeg da pokrije brijeg nego da zvijeri pokažu svoj trag.
Doduše, ne pada snijeg ni radi jednoga ni radi drugoga, samo je istina da se u njemu lako ocrtavaju različiti tragovi. Parafrazirajući ovu poslovicu mogli bismo danas u vrijeme tzv. izbjegličke krize kazati: ne dolaze izbjeglice da bi pronašli mir i bolji život, nego da bi naši političari pokazali kako baš ni o čemu ne mogu naći zajednički jezik, kako često i bez razloga, koristeći baš svaku situaciju, optužuju i omalovažavaju jedni druge, krivo računajući kako će diskreditiranje drugih ići automatski u njihovu korist.

Tako s jedne, one oporbene strane čujemo kako je Vlada neorganizirana i nesposobna te kako ruši nacionalni suverenitet, a iz Vladinih krugova uzvraćaju da njezini bezosjećajni kritičari žele žičane ograde i vojnu blokadu granica, kako su sklopili „sveto trojstvo“ s Beogradom i Budimpeštom, kako žele uvesti dvovlašće, i tome slično.

Ako glavni akteri takvim polemičkim tonovima misle pridobiti simpatije birača jako se varaju.

Ono što običan, nepristran, objektivan i dobronamjeran građanin očekuje jest jedinstvo svih političkih čimbenika bez javnih svađa, u situaciji u kojoj se zaistamože govoriti o ugrozi nacionalne sigurnosti, i kratkoročno i dugoročno. Dok kuća gori ukućani se obično ne svađaju.

U toj baražnoj vatri cijeli plotuni su ispaljeni prema predsjednici države Kolindi Grabar-Kitarović, koja ih je, istina, i sama navukla svojim nimalo nježnim prozivanjem Zorana Milanovića i njegove momčadi.

Posebno je u tom smislu dobro, kao naručena došla njezina izjava o Angeli Merkel. Predsjednica je izjavila kako je njemačka kancelarka najprije pozivala stotine tisuća izbjeglica u svoju zemlju, a onda naglo zakočila i izazvala opći kaos. To bi se, ako baš hoćemo, moglo prigovoriti i našim vlastima, koje kao da su danima priželjkivale migrante, razmećući se svojom humanošću, posve krivo procjenjujući razmjere problema i broj putnika u vlakovima bez povratka, a kad je voda došla do grla počele su zatvarati granice i panično preusmjeravati masu nesretnih ljudi prema drugim državama.

Izjavi gospođe Kitarović se sa stanovišta istinitosti i točnosti nema što zamjeriti, samo što je ta izjava pomalo netaktična i nediplomatična, posebno stoga što se odnosi na zemlju od koje puno očekujemo.

Izjava i nije toliko uznemirila samu Angelu Merkel kao ni njemačku javnost, koliko određene domaće političke krugove i kritičare. Interpretacije njezine ocjene su, međutim, krajnje pretjerane, tendenciozne i neiskrene. Izjava je iskorištena samo za iskazivanje netrpeljivosti prema njoj.

Tako je Milanović odmah primijetio da je predsjednica Grabar-Kitarović, na čije se pozive on redovito oglušuje, uvrijedila kancelarku i poremetila odnose s Njemačkom! O tome se govori kao o pravom, velikom skandalu. Jedna komentatorica pak pišekako je Kolinda „žestoko nasrnula“ na Merkel, itd.

A prava je istina da se na predsjednicu nasrće i ponižava je otkad je došlo do smjene na Pantovčaku, odakle je umalo nisu istjerali. bpz.ba