Imala je tek dvadeset godina kada se, studirajući u BeÄu, vezala uz Hrvata i Hrvatsku, upoznavÅ¡i hrvatskog emigranta Zvonka BuÅ¡ića. Julienne Eden BuÅ¡ić, roÄ‘ena Amerikanka, nakon nevjerojatne životne priÄe, stvaranjem suverene Hrvatske, preselila se u svoju drugu domovinu, Hrvatsku. DoÄekala je i povratak svog životnog izabranika, Zvonka iz ameriÄkih zatvora gdje je proveo 32 godine. Nakon tolikih godina razdvojenosti, tek pet zajedniÄkih, sretnih godina (od 2008. do 2013.) moralo je biti dovoljno. Julienne, meÄ‘utim, osobna tragedija nije udaljila od Hrvata i Hrvatske. Naprotiv.
:: U rujnu će biti dvije godine otkako je Zvonko Bušić otišao i ostavio dvije poruke, jednu za hrvatsku javnost, jednu osobnu, vama. Danas bi bio, pretpostavljam, još nesretniji zbog zbilje u Hrvatskoj.
Znao je reći da Hrvatska ima sve uvjete da svi mi živimo sretno i budemo uspjeÅ¡ni, a ipak nije tako. ZaÅ¡to? Složeno je to pitanje. On je smatrao da smo predugo imali krive ljude na pravim mjestima. Nadalje, većina medija nas terorizira, manipulira nama, truje nam duÅ¡u, promovira apatiju, depresiju, beznadnost, da ne kažem da i dezinformira. Globalizacija je takoÄ‘er velik problem, apsurdna je, ustvari vodi do izolacije, želi izbrisati razliÄitosti i stvoriti globalni neljudski svijet u kojem bismo svi bili nekakvi graÄ‘ani svijeta, bez posebnog identiteta. Tako je lakÅ¡e izrabljivati i ljude i zemlje jer se ne vežu uz neÅ¡to svoje. Stanje je alarmantno, ali možemo mi to promijeniti, uvijek sam optimistiÄna. Kad bi barem mladež ovdje u Hrvatskoj imala strast koju smo imali mi 60-ih godina! ‘Ajmo promijeniti svijet! Žrtvovati se! Meni fali ta strast. Treba viÅ¡e suradnje, dijaloga, treba raditi za domovinu, a ne za sebe ili za fotelje. Tko se tome protivi, radi protiv hrvatskih interesa. Moram priznati da bi Zvonko bio sretan zbog barem jedne stvari: navijao je stalno za Kolindu, da treba postati naÅ¡a predsjednica, da će ona biti naÅ¡ ponos.
I brat je sada Hrvat
:: Sada iz Hrvatske opet odlaze deseci tisuća ljudi, mladih i Å¡kolovanih. Kao da se ponavlja Zvonkova priÄa iz mladosti. Å to vas zadržava ovdje?
Zvonko je iz Hrvatske otiÅ¡ao kao i bezbroj drugih, jer bi bio zatvoren ili možda Äak i ubijen. Ne smijemo zaboraviti da se u tim vremenima dobivalo 15 godina zatvora za „neprijateljske” letke. Znam to jer je takva kazna meni prijetila 1970. zbog bacanja letaka s nebodera u Zagrebu. Bilo je tada niz “zloÄina” za koje se oÅ¡tro kažnjavalo, od pjevanja hrvatskih pjesama, isticanja hrvatskoga grba… Ja ostajem ovdje jer je Hrvatska postala dio mene; već sam viÅ¡e od 20 godina ovdje, tu sam doma. Naravno, imam dvije domovine, ali je Hrvatska, izgleda, moja sudbina. Želim joÅ¡ pridonijeti koliko mogu, raditi dobre stvari, povezivati ljude, kao Å¡to je to Zvonko htio. TeÅ¡ko je to ponekad, jer neki žele podjele, ali nije sve crno-bijelo, tako gledaju i misle samo ograniÄeni ljudi. Å to se tiÄe odlazaka mladih, to je neizmjerna tragedija koja mora svim sredstvima biti zaustavljena, ali vlada oÄito nema rjeÅ¡enja. ÄŒitam sada kako tvrde da imaju rjeÅ¡enja. Pa Å¡to su dosad Äekali? Izbore? Ako oni ne znaju, trebali bi pustiti druge da pokuÅ¡aju, zar to nije logiÄno? ZaÅ¡to produljivati agoniju? Jer, ipak je naÅ¡a budućnost u pitanju.
:: Kontaktirate li s Bušićevima, sa svojima u Americi, tko vam pomaže, tko je s vama i kako ste si organizirali život, gdje živite?
U stalnoj sam vezi s BuÅ¡ićevima, smatram ih svojom obitelji i velika su mi podrÅ¡ka u svakom smislu. Ipak svi živimo u Hrvatskoj, a ona je mala zemlja. ÄŒujem se gotovo svaki dan s roditeljima, koji sada imaju 93 i 91 godinu, ali joÅ¡ žive sami, tata joÅ¡ vozi automobil, iako vjerojatno ne bi smio… Nastojim ih posjetiti svake godine, ali mi je to dosta teÅ¡ko jer sam već Äetiri godine na ameriÄkom popisu ljudi koji ne smiju letjeti u SAD, iz SAD-a, unutar SAD-a ili iznad ameriÄkog tla. To je apsurdno, jer prije toga sam od 1989. bez problema letjela viÅ¡e od 60 puta. Na sudu smo uložili žalbu i nedavno pobijedili u nekim toÄkama, pa sada Äekam odgovor na zathjev da me skinu sa te liste. Na tom je popisu sada viÅ¡e od 40.000 ljudi! Srećom, imam i brata ovdje u blizini. Naime, brat se prije devet godina s obitelji iz Floride preselio u Hrvatsku. ÄŒak je postao Hrvat, kao i njegova supruga i kći. Profesori su biologije i presretni su životom ovdje, jer je ležerniji, ljudi se druže uz kavu, sigurnije je za djecu, a da ne kažem da imamo najljepÅ¡i krajolik na svijetu…
Kao stranica knjige
:: U pripremi je spomenik Zvonku, a na grobnici na Mirogoju takoÄ‘er ste pripremili posebno obilježje, o Äemu se radi?
Nadgrobni spomenik je postavljen u ponedeljak, a presretni smo jer je snažan, simboliÄan, skroman, kakav je i Zvonko bio. Srećom smo imali odliÄne prijedloge i savjete nekoliko genijalnih umjetnika. Od Marije Ujević-Galetović saznala sam da se Zvonkov izvorni rukopis može prenijeti na kamen, Å¡to je bilo veliko otkriće. Odabrala sam citat iz njegova zatvorskog dnevnika, neke misli za koje je doslovce živio i umro. Kamen na kraju, kako mi je Marija predložila, izgleda kao stranica iz njegove životne knjige. Drugi naÅ¡ dobar prijatelj, slikar i kipar Rudolf Pater takoÄ‘er je puno pomogao, uputio me na stare stećke u Stocu, u Radimlji, a tamo smo s jednog “uzeli” križ. A mladi akademski kipar Maroje Batić bio nam je pri ruci za druge važne detalje. Spomenik je ustvari veliki zajedniÄki projekt svih nas – umjetnika, prijatelja, rodbine… Svi smo potpisnici projekta!
:: Bavite se i Bušićevom ostavštinom, te Zakladom, s kakvim ciljem i planovima?
Zahvaljujemo od srca HRT-u i VeÄernjem listu Å¡to su nam omogućili prodaju DVD-a dokumentarnog filma „Ljubavnici i luÄ‘aci” na kioscima, i da prihodi od prodaje idu naÅ¡oj Zakladi “Zvonko BuÅ¡ić Taik”. To je velika gesta koja nam puno znaÄi, jer će nam pomoći u realizaciji nekoliko vrijednih projekata na kojima radimo; na primjer, glazbene terapijske radionice koje vodi prof. Eva Kirchmayer Bilić za braniteljske obitelji i druge, posebno djecu. Glazba je lijek, glazba osnažuje i najbolja je terapija. Pripremamo i antologiju hrvatskih pjesnika na Å¡panjolskom, u suradnji s Hrvatskim domom i hrvatskim književnim krugovima u Venezueli, a uz to ide i CD Lidije Bajuk koja je uglazbila dio tih pjesama. Jedan je od naÅ¡ih ciljeva putem Zaklade promovirati hrvatsku baÅ¡tinu, jer u zadnje vrijeme, nažalost, imamo uvoz nekulture umjesto izvoza hrvatske kulture. Preko ljeta prevodim na engleski Zvonkove memoare, “Zdravo oko – sjećanja”, jer mislim da je njegova priÄa fascinantna i univerzalno bliska svakom Äovjeku koji razmislja o smislu života, koji pati, Äezne, koji traži odgovore na najbitnija egzistencijalna pitanja.
:: Kako to da tisuće stranaca, pa i dosta Amerikanaca nalaze mir u Hrvatskoj i preselile su se i žive ovdje, a dosta Hrvata ne vidi i ne nalazi taj mir za život ovdje?
Možda bi svi trebali ići malo živjeti van da vide da tamo nije sve med i mlijeko. Poznajem puno ljudi koji su otiÅ¡li u inozemstvo i vratili se jer im je tempo života prebrz, samo se radi, sve je materijalizam, nitko se ne druži… Nije sve u novcu. Ukratko, to nije život! Naravno da svi trebamo živjeti dostojanstveno i imati ono osnovno, po mjeri Äovjeka. Velika je sreća ipak u malim stvarima. Å to manje materijalnoga imamo, to viÅ¡e uživamo u svakoj sitnici. To sam nauÄila iz vlastita iskustva, Zvonko joÅ¡ viÅ¡e, tijekom svih tih zatvorskih godina. Obilje nas guÅ¡i, on mi je to stalno govorio. I jaÄe to osjećao jer su njegova iskustva bila puno intenzivnija i dublja.
:: Prema vaÅ¡em iskustvu, vrijedi li se baviti politiÄkim aktivizmom, ima li alternative. Ili bi ljudima bilo joÅ¡ gore kada bi se prepustili sudbini. Je li aktivizam za posebne ljude, dakle?
Put je važan, ne odrediÅ¡te. Ako puta nema, nema ni života. Drugim rijeÄima – ako nema borbe. Aktivizam je za sve ljude, ali ne smijemo zaboraviti da ne mogu svi biti voÄ‘e. Nisu svi za to sposobni. No, svi mi možemo pridonijeti, boriti se na naÄin koji nam je prirodan, prema naravi, vjeÅ¡tinama. Jedan je od najvećih problema u Hrvatskoj, a valjda i svuda, Å¡to svi silno žele biti glavni. Zato imamo viÅ¡e od 100 stranaka i stranÄica. ÄŒesto Äujem da su drugi mogli voditi Hrvatsku, naÅ¡u vojsku, borbu do neovisnosti države, te da TuÄ‘man i nije toliko poseban. Recite, a tko je onda bio taj voÄ‘a? Kako se baÅ¡ TuÄ‘man probio, a to nije uspjelo tim silnim drugima koji su htjeli i „mogli”? OÄito da nisu mogli. Ali, mogli su biti sljedbenici, zar ne!
>> Julienne Bušić: Zvonko je imao zdravo oko, a nije lako živjeti bez iluzije
>> Zvonko i Julienne Eden BuÅ¡ić – od 1969. zauvijek zajedno
>> Zvonko BuÅ¡ić (1946.-2013.), velika priÄa za koju nije bilo sluha
Utjeha mi je Äitati Å¡to je on pisao o smrti
Dokumentarni film “Ljubavnici i luÄ‘aci” dirljiv je, no vaÅ¡ život s Taikom kompleksniji je i od najboljeg scenarija za neki igrani film. Nakon gledanja dokumentarca prvo Å¡to sam pomislio bilo je – ovo Å¡to ste vi proživjeli, ne bi uspjelo ni Hrvatici roÄ‘enoj ovdje. Kako ste uspjeli izdržati gubitak?
– Sjećam se da mi je Zvonko nakon premijere filma, izvrsne redateljice Ljiljane Bunjevac-Filipović, rekao da bi sada mogao mirno umrijeti. Toliko je bio zadovoljan i impresioniran. Uspio je reći sve Å¡to mu je bilo na srcu, i objasniti ili ispraviti neke stvari koje su mediji stalno zlonamjerno i krivo prenosili. Å to se tiÄe naÅ¡eg života, o tomu se može napisati možda i stotinu knjiga i scenarija. Jedinstvena je to priÄa i ima toliko zanimljivih detalja. Sam njegov bijeg iz zatvora bi mogao biti izvrstan film. Kad me pitate kako uspijevam izdržati gubitak, reći ću vam da ne uspijevam. Jer, prevelik je to gubitak. Ide stalno gore-dolje. Sa Zvonkom sam bila od svoje dvadesete. Bio je uvijek prisutan, i kada nije bio fiziÄki prisutan, bio je sa mnom, sve te duge godine, znala sam da je tu, da postoji, da ga mogu Äuti, posjetiti, zagrliti, o svemu s njim razgovarati. Sada mi je najveća utjeha sjetiti se i Äitati Å¡to je on govorio i pisao o smrti. Å to piÅ¡u o tome naÅ¡i omiljeni filozofi. Å to je tijelo? DuÅ¡a koja nosi lijes. Tako jednostavno… A tko nam je uz to zajamÄio da ćemo vjeÄno živjeti? Kada se sve dogodilo, pomoglo mi je ponavljanje ove reÄenice: neki idu ranije, a neki kasnije.
Sav se prihod daruje Zakladi Zvonko Bušić
ZaÅ¡to su Zvonko BuÅ¡ić i njegova supruga Amerikanka Julienne Eden BuÅ¡ić i joÅ¡ trojica Hrvata oteli ameriÄki putniÄki zrakoplov na letu od New Yorka do Chicaga?
Odgovor na to i mnoga druga pitanja nudi dokumentarac autorice Ljiljane Bunjevac-Filipović. Od juÄer je, kao DVD, dostupan u prodaji na svim kioscima, po cijeni od 49,90 kuna.
Sav prihod od prodaje nakladnici VeÄernji list i HRT daruju Zakladi Zvonko BuÅ¡ić bpz.ba
