Knjigozori Miljenka Stojića: Kad nedomoljubi nastupaju

Mate Kovačević, Petnaest mračnih godina (2000. – 2015.), HKZ-Hrvatsko slovo, Zagreb, 2015.

Sjećamo se, valjda, da ovi neojugokomunisti onih prvih deset godina hrvatske države nazivaju mračnim razdobljem. Ponukan time Kovačević im uzvraća razdobljem od 15 mračnih, njihovih, godina. A on nije nikakav svadljiv tip, nego jedan od najboljih hrvatskih političkih komentatora i publicista. Stoga njegovu ocjenu treba uzeti itekako ozbiljno.

Ipak, nije ovo samo njegov dojam. To je rečenica koju je iznjedrio hrvatski narod. Htjeli su da zaboravi slavne godine oslobođenja, da zaboravi dr. Tuđmana koji ga je hrabro poveo u ta nezgodna vremena, da pljune na svoje osloboditelje. Nisu uspjeli. Narod još nitko nije pobijedio i ne će. On pamti sve i ustaje čim mu se ukaže prva prilika.

Golema je, dakle, ovo knjiga ne samo svojim opsegom od preko 600 stranica. Poput kakva ljetopisa prati prilike oko nas i zapisuje što nam se događa. Pritom ulazi u njihove skrivene pokretače i objašnjava nam pomno zbog čega se nešto dogodilo. Shvaćamo da su nas željeli vratiti nazad, tamo u jugoslavensko ropstvo. Pritom su govorili o ljudskim pravima, multikulturalnosti, humanosti. Sve sama lijepa priča, a učinak dozlaboga loš. Kovačević na to ne pristaje i zbog toga nam podaruje 90-ak, i ne samo njih, članaka sabranih sada i u ovoj knjizi.

Ne mogu a da ne nabrojim poglavlja knjige jer ona nam tako zorno pokazuje o čemu se zapravo radi. Strategija klevetanja, gonidbe i sudovanja; Novi pohod jugonostalgičara; Neojugoslavenski projekti i nastupanje Orjune; Na europskim stranputicama; Washington bliži od Bruxellesa; Medijska uporišta Orjune; Omalovažavanje i prešućivanje hrvatskih žrtava; Masovna epidemija velikosrpstva; Orjuna opet jaše; U mreži drugog memoranduma; Povlaštena manjina; Oblačenje u ruho Načertanija; Poraz političke detuđmanizacije i velikosrpski bijes; Zaustavite Hrvatsku!; Iz EU u Balkaniju; Političko ćiriličenje Hrvatske; Nastupanje novoorjunaške politike; Veleizdaja. Čovjek se upita: pa zar se stvarno tu radi o našoj, hrvatskoj državi. Istina je nažalost takva. Uništavaju nam je isti oni koji nas onemogućavaju evo već preko stoljeća. I što sad?

Kovačević nas ne želi »ubiti u pojam« kako to obično čine razvikani mediji u našem narodu. Unatoč svoj muci koju iznosi, procesima koji nas naizgled odvoze na sporedni kolosijek, pred oči nam stavlja pobjedu Kolinde Grabar Kitarović na posljednjim predsjedničkim izborima. Nema više Ivice Račana, nema više Stjepana Mesića, nema više Ive Josipovića, nema više čitave plejade takvih likova, sada je tu naše čeljade, sada nastupa naše vrijeme. Naravno, do predsjednice je hoće li opravdati sva ta očekivanja.

Očito Matu Kovačevića treba čitati. To nije intelektualac koji zabija glavu u pijesak, to je intelektualac koji hrabro i pametno nastupa u javnosti bez obzira kakvi vjetrovi pušu. Samo s takvima može se izgraditi naše društvo i konačno početi živjeti u slobodi i miru.

Miljenko Stojić bpz.ba