Knjigozori Miljenka Stojića: O pjesmu oslonjen

0
165

omislav Brlek (priredio), Svojeručno – Šoljan. Izabrane pjesme, DHK, Zagreb, 2013.

Svojim pisanjem i djelovanjem Šoljan je obilježio vrijeme u kojem je živio. Vjerovao je u moć književnosti pa su ga neki prozvali utopistom. Vidimo to i u ovoj knjizi njegovih izabranih pjesama.

Malo me začudilo što ne naiđoh i na onu njegovu već legendarnu pjesmu Vukovarski arzuhal. Spada u antologiju. Priređivač tako očito nije mislio. Šteta. Možda ga je zbunila »politička korektnost«.

Čitajući donesene pjesme prepoznajemo u njima angažiranog umjetnika, čovjeka koji motri svijet oko sebe i ne boji se o njemu donositi samo svoj sud, uvažavajući i sud čovjeka kraj sebe. Sve je protkano blagom ironijom, stavom »mladenačke« klape, željom pobijediti nedaće što se talože u naš život. Prepoznajući sve to kritika ga doživljuje i kao egzistencijalističkog pisca.

Svakako moramo izdvojiti jednu od njegovih ranih pjesama pod naslovom Naslonjen na balkon, gledam luku. Kao da je u njoj sažeo sav pogled na život. Plovimo, borimo se, a onda jednoga dana poput broda uplovljavamo u luku. Vrijeme svoditi račune. Puno upitnika pred nama, iako pjesma završava naizgled tužno.

Sažimljući Šoljanovo pjesmotvorstvo treba u njemu podvući crtu koja se zove: mijene. Nisu to nikakvi lomovi, nego pjesnikov hod prema dostojnom, ispunjenom životu. Zbog toga i jest mogao zauzeti značajno mjesto u hrvatskoj književnosti. Neki čak kažu da bi se čitavo to vrijeme moglo nazvati Šoljanovim. Ipak, ne bih pretjeravao. Trebat će pričekati da se dignu modernističke magle barem donekle kako bi se moglo ocijeniti gdje smo to i kako živjeli. Šoljanu hvala što se ni u hudo jugokomunističko vrijeme nije kamenom bacao na svoje predke. Dokazuje to pjesma Velebit pisana 1960. Lijepa opomena za neke današnje umišljene veličine.

Miljenko Stojić

  bpz.ba