Let iznad kukavičjeg gnijezda

0
107

ko još da piše u ove vruće ljetne dane, mozak ti prokuha, oči ti zamagle, uši sve čuju (ali njihove). Pa, evo, samo malo nek čitaju.

Za bpz.ba piše Prof . dr: Marko Tokić 

Ujdurma. Kako drugačije nazvati sve ovo što se događalo s vučićem? Mali je vuk najprije lukavo odbijao, a onda se kao došao pokloniti žrtvama Srebrenice. Iako je već davno odredio cijenu sto Muslimana za jednog Srbina on je dovoljno lukav da se o tome više ne izjašnjava. On je dovoljno drzak da se napravi kao da o tome ništa ne zna i kao da je to netko drugi govorio, u nekim tamo vremenima (o kojima sada ne bi trebalo govoriti), jer sve bi trebalo zaboraviti i kao da se ništa nije dogodilo. On je dovoljno drzak da prihvati poziv i dođe, iako zna, da je to kao mahanje crvenom krpom pred razjarenim bikom. On je i hrabar jer zna da će bik nasrnuti, on je, dapače, računao s tim. On može otrpjeti, uvrede, pljuvačke, kamenice pa ako treba i herojsku smrt samo da se u istu ravan dovede njegova žrtva i genocid nad nekoliko tisuća žrtava. I on je u tome uspio.

I sad se svi pitaju kako mogu biti toliko nekulturni oni koji plaču nad žrtvama da pokušavaju tući onoga tko se došao pokloniti žrtvama. On prihvaća isprike zbog incidenta. Za incident su svi krivi samo nije on.

Blaženi zaborav. On nikad ništa nije rekao. On je predsjednik vlade Srbije. On je nova nada Balkana – za jednog Srbina sto Muslimana.

I tko je ovdje lud?

A u Bosni i Hercegovini odavno je otvorena ludnica, neki kažu otvorenog tipa, jer je ostavljena mogućnost da možete otići.  I Hrvati to čine.

I sve me nešto podsjeća na film Let iznad kukavičjeg gnijezda. Ako dođete u umobolnicu posve zdravi i tamo pokušavate ostati normalni uvidjet ćete s vremenom da su luđaci unatoč svim svojim nenormalnostima (koja su predvidljiva s obzirom na vrstu bolesti) normalnijih od njihovih dušebrižnika i čuvara koji imaju fiks ideje o tome kako ih treba ozdraviti. Oni ne uvažavajući njihove slabosti i potrebe ostvaruju svoju utopiju po svaku cijenu i do posljednjeg pacijenta. I tako se Dayton kao luđačka košulja oblači uvijek jednim te istima, pa i kada gotovo prijeti njihovo nestajanje, i nadalje se inzistira na krivici onih koje se uništava. Krivi su jer su živi. Krivi si jer bi htjeli to što bi htjeli. Krivi su jer bi htjeli da se mijenja ono što ih uništava. Krivi su jer ne žele jesti juhu začinjenu otrovom. Nisu kooperativni. Kako sudjelovanje u vlastitom suicidu može se držati kooperativnošću. Kriv si ako kažeš, kriv si ako ne kažeš. Kriv si.

Doktor zna najbolje.

On zna što je u njegovu interesu. On zna što on želi i kada drugima o tome ništa ne govori. On zna da taj lijek treba uzimati, unatoč tomu što vas on uništava. On je, doktor!!!

I kad bi kao normalan to promatrao doÅ¡lo bi ti da se pobuniÅ¡ i da kažeÅ¡ doktoru: – Ne može, to viÅ¡e ovako!

I da ga lupiÅ¡. I da ga namagarčiÅ¡ i da jadne luÄ‘ake izvedeÅ¡ na pučinu. U slobodu…

I vjerojatno bi od tebe napravili luÄ‘aka i pokuÅ¡ali te… Možda bi dobro bilo pitati Daniela H. Simpsona iz Pitsburgha kako se osjećao u BiH i Å¡to je mislio o onome Å¡to radi njegova američka administracija…

No zato je tu Nicholas Hill (i još mnogi) koji znaju sve što trebaju znati i uporno muzu jarca u rašeto. Nije problem što je Hill budala, nego je problem što je on jako utjecajan Amerikanac. I što je bio doktor u Letu iznad kukavičjeg gnijezda. Meni su prijatelji znali reći da Bosnu i Hercegovinu mnogi stranci shvate tek kada odu – a, ja im tvrdim, neki ni tada.

Naime, evo Petrich (koji je mene izbacio iz politike, na čemu sam mu jako zahvalan), tek kad je otišao znao je reći poneku pametnu rečenicu o stanju u BiH. A ja kad god ih pročitam, i kad me na to upozore, kažem prijateljima da on tako govori sve dok mu ne kažu šta mora reći (za dobar novac, naravno – ili jer je još dužan šefu biblioteke). Inače je problem s ljudima koji su dužni vlasnicima biblioteke, jer oni znaju što misle dok im se drugačije ne naredi.

Dainela H. Simpsona nisu mogli tako nazvati, pa je čovjek, umjesto da se blamira, otišao kući u Ameriku da se ne stidi onih koji u ime njegove zemlje i naroda rade to što rade. A kad će sunce iz Amerike i kad će Šesta flota u Jadran?

Možda nikad.

U nju smo vjerovali, a na koncu smo vidjeli da je to samo joÅ¡ jedna naÅ¡a iluzija. Vjerovali smo u demokraciju – a dobili smo iznudicu: prisiljeni smo se homogenizirat da nas ne bi progutali, a i kad se homogeniziramo oni naÄ‘u načina da nas zaobiÄ‘u jedanput, dvaput… i joÅ¡ nekoliko puta. Sve dok i sami ne shvatimo da valja i nama poći leći.

Zato je u Hrvatskoj dobro. Mamići u zatvoru i može se na utakmicu. Jovanović i ekipa ortodoksnih jugokomunista slavi zajedno s Torcidom i Bad blue boysima razvili kao nekada hrvatske barjake i pjevaju: Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska sa njima se ponosi čitava Hrvatska. Naprijed naši!

U Hrvatskoj teku med i mlijeko i nikad nije ovako dobro bilo: Maminjo u zatvoru, Dudu u Šahtaru – Bišćan, Šimić i Šokota samo što nisu kupili Dinamo, još da im se pridruži neumrli Cezar Canjuga, mogli bi smijeniti ne samo Mamića i Vrbanovića, nego i Barišića, svu upravu i sve igrače. A kada dođe jesen i opet pobjede komunisti sve će procvjetati osim Kolinde i šatora i nas Hrvata u BiH.

Zato u Hrvatskoj imate pravo ne svjedočiti protiv Perkovića i Mustača, dapače na to vas se iznimno motivira. Možete kao novinar dobiti otkaz jer ste zadnjem primatelju Titine Å¡tafete rekli da ne razumije demokraciju (jer to nije isto kao i partijska diferencijacija ili ideoloÅ¡ka nadgradnja). A da se unatoč tomu uopće ne oglasi novinarsko druÅ¡tvo. Možete u Hrvatskoj doživjeti kao novinar da vas žele priklati žicom ako ste iz nacionalnog tjednika, a da se nikome niÅ¡ta ne dogodi, dapače… Sad je prilika da se HND digne na zadnje noge (preko vode do slobode). I zatraži ostavku… Marijačića ili Ostojića??? Ne znam.

Možete nacrtati kukasti križ na Poljudu pa da sve one koji ga nisu crtali proglase fašistima. Možete biti Ranko Ostojić i ministar policije. Istodobno. I prije i poslije jela i u četiri popodne.

Da nisam zbunjen bio bih normalan, da nisam lud ne bih bio Hrvat ni jedan dan. Bolje i to, već me tješe, nego udbaški potrčko. Ako je ovo parodija – kako razumjeti ironiju?