Mila Stanković “ulomak iz knjige ‘Pisma uredniku’ 2018 (uskoro i drugo izdanje)

0
193
Poštovani,
Nešto mi pade na pamet da ovo moje veliko ‘Pismo uredniku’, knjiga, ne bi bilo cjelovito bez post scriptuma.
Volim ja tu tradiciju pa se nešto mislim, bolje ti je, kako bi se reklo, bit pošten, negoli tradiciju pogazit.
Je li tako uredniče obrtniče?!
Dakako.
Nego nemoj Ti mislit da sam ja ovo Pismo odnosno ovaj dodatak, P. S. zaboravila metnut na papir….
Ma, jok….
Je da mi se dosta ljeta nabrojalo. Što bi moja baba Manda rekla, dosta si ih i ti ćerce zbila u g….. Misli na godine…. Da na što će drugo mislit.
Ali ja ti brate dragi bilježim da ne zaboravim.
Pa znaš i sam, što ću ti pričat….
Nego evo, ne poslah još ovaj rukopis u grafičku obradu i tisak….
Reko’ ne’š….
Kad si sačekala izbore, što ne bi i rezultate?!
Ta znaš Ti poštovani si mi uredniče obrtniče, sad već bivši, ima i pola godine kako sam i bez honorarnoga posla, da to mene vele ne zanima.
Sve sam to prošla.
Obadvojica ovih kandidata koji vodiše utrku za predsjednika i dosad su bili na vlasti.
Ovaj tvoj vrhovni što iseli više od pola Herceg-Bosne kod Merkelice u Dojčland, ma znaš onaj što je pitao: Tko ti je ta novinar(ka)?! A ja ti rekla da mu poručiš kako on mene ne može poznavati jer dok sam s perom u ruci branila Domovinu on se komodo u dezerterstvu, pa se povratio i počeo šefovat.
Ma znaš, onaj što mu ćirilica dobro išla prije rata, a i skrenuo je tok rijeke….
Ma k’o da ti ne znaš bolje od mene, pa služiš mu odavna, a i drugovi ste bili u onome sustavu.
Ma ja, što ću ti pričati….
Ta znaš bolje od mene, ta s njim si i varen i pečen.
Moćan čovik dok rijekom i njezinim tokom upravlja. Ne’š ti….
Dok iseli svoje sunarodnjake i poćera ih trbuhom za kruhom, a vama poltronima zgrnu love u džepove, kao i priskrbi vam mašala hareme.
Ma, ne mogu ti više o njemu, mučna je to priča.
A i da se ne ponavljam….
I potencijalni čitatelj dobro zna toga lika i njegove prljave rabote, a i sudski su procesi pokrenuti protiv njega.
I sad ja tebi pošla objašnjavat i pametovat ‘ko je taj…. Ne’š ti.
Ma da skratim….
To je tvoj vrhovni partijaš što zajedno služite toj službi čije ime ne želim spominjati. Neću i šta’š mi….
Ne volim brate si mi dragi te službe što nedužnim ljudima rade o glavi. Još ta vaša djelovala u prošlom, komunističkome sustavu, a i vi valjda volite tradiciju pa joj produžili djelovanje. Me’ščini neuništiva i ona, a i vi njezini sljedbenici. Samo partije mijenjate.
A, šta’š?! Mora se nešto i promijeniti. Ide to vama od ruke. Sve preko noći.
Baš sam se raspričala….
Ali sad ću ja u sridu. Ne valja da je post scriptum na široko.
A evo, vidiš ti, već mi preli karticu.
Eto ti ga vraže.
Nego, eto taj tvoj vrhovnik izgubi izbore.
Opet ti kažem da meni to nije ni važno. Ja pogledala popis tih kandidata i vidila da nemam za koga glasovati. Pa i nisam. Taj listić glasački ostavila prazan.
Je li bolje tako?!
Dakako….
Ta znaš i ti da ne volim lagati kako sebi, tako ni drugima.
A ne volim se ni uvlačit. Noge mi još ne lantaraju. I neće. Zato sam i bez posla.
I više te i ne pitam: Đe moj obećani posao?!
Dosadilo mi te slušat kako lažeš iz godine u godinu sve bezočnije i radiš sve grdije zloćarije….
Pa i ne pitam više.
Berem trideset i petu na burzi rada….
Tako ti je to….
Pošteno, ako ti se ne sviđa ni jedan na popisu, nemaš ti tu što zaokružit.
A, meni se ne svidi ni taj tvoj partijaš, a ni ovaj njegov glavni protukandidat, pa reko’ što ću bit nepoštena prema ljudima, prema sebi, prema narodu, neću brate protiv sebe ni protiv kandidata. A ne mogu ni za njih glasovat’ ako mislim da nisu dobri za obnašat visoku dužnost.
Ta znam da ti misliš da nisam zdrave glave….
Misli Ti što god ‘hoćeš. To je tvoje pravo….
I tako, taj tvoj izgubi izbore.
Meni svejedno. Ni iz džepa, ni u džep…. Što bi se reklo. Ali brate si mi dragi sjeti’ se Tebe.
Pa, skoro i zabrinuh: Šta’š sad Ti uredniče obrtniče?!
Pa, se lupih po glavi i rekoh si: Čuj što će obrtnik?!
Pa imam bilješke od siječnja ove godine.
Znaš ono kad si se spremao reći mi da više ne mogu biti ni honorarac….
A i još mi svježe to tvoje taktiziranje, ako bi ovaj što si se s njim lizo, onih osam godina dok je bio predsjednik, opet se kandidirao, a ti to baš načuo da bi mogla biti istina…. Pa onda ga, sjećaš se Ti toga dobro, nakon njegovih osam na tronu ove zemlje apsurda, u sljedeće četiri godine malo odgurnio i uvuko nogice u vrhovnikovu partijašku g….. Šta’š draga ti vlast…. Pa se uvučeš svakoj.
Taj što je prije partijaša bio vrhovnik dva mandata, ma znaš taj Komšija što ste se ti i Tvoja tajnica lizali s njime za ta njegova dva mandata uzastopna predsjednička, pa onda lizoguz preselili na partijaša za njegove jedomandatne vladavine, e baš taj Susjedić, kako ga prozvaše na društvenim mrežama, ponovno postade predsjednik.
Kažu da je nelegalno. Sve ti ja vjerujem. Sve ti je moguće u ovoj zemlji apsurda. Ovoj apsurdnoj koja se nezaustavljivo iseljava.
Bilo kako bilo….
Tako ti moje zabilješke meni rekoše i podsjetiše na siječanj….
Znaš ono kad si čuo da će se tvoj drug Komšija Susjedić moguće kandidirati za predsjednika, pa se poče Ti njemu uvlačiti skrivećke od vrhovnoga partijaša….
Ta sjećaš se Ti?!
Ta ne moram ti napominjati.
Ali što Ti biiii toga dana pa pred cijelom redakcijom, toga zimskog siječanjskoga dana ove godine, reče kako si se javio Susjediću Komšiću, pa ti izleti pred svima: ‘ko zna, treba se s njim dobro gledat možda on dobije listopadske izbore ako je istina kako se priča da će se kandidirati?!
Rekosmo tada, ‘nako u šali: Budi tiho, da te tvoj drug partijaš ne čuje.
Ali briga tebe…. Ta nije ovo Tebi ni prvo, a ni deseto presvlačenje i uvlačenje. Izbiriko si se Ti. Ne sekiramo mi za tebe. Svoj ti pos’o.
Svaka ti čast na želucu i apetitu. I daleko ti brate dragi kuća. A što ću ti drugo reći…. Ništa.
A vidi, ima još u zabilješkama iz siječnja kad si skrivečki počeo uvlačenje Susjediću….
Napomenuli smo ti tada sljedeće, ako si zaboravio: Da je Komšić Susjedić rođak Tvoje tajnice pa nam nije bilo jasno što si se brinuo da uvlačenje neće uspjeti.
I Ti se poštovani iznenadi.
Te i nas zbuni.
E sad, da ne razglabamo o rodbinskim vezama Tvoje tajnice i novoga predsjednika, nelegalno izabranoga kako kažu mediji i tvoj partijaš, a ja o tome ništa ne znam, nit’ me briga, i da ne gubimo vrijeme, de Ti po svome. I ako je ta rodbinska veza bila priča po potrebi uvlakačkoj, pa sljedeće četiri godine zaboravljena, može se ona ponovno iskonstruirati. Po potrebi. Ne sekiraj.
Ta barem si za laži i uvlačenja nadaren….
A što ću ti drugo reći?!
Nego, rekoše mi neki aktivni na portalima, da si i eskort dame, a ne samo grafičare, metnuo za urednik(c)e. Napomenuše mi da pogledam. Ali nisam.
Iskreno, nemam vremena, pišem….
Toliko. Pa eto pozdravi ti novoga predsjednika ta ne sumnjam da ćeš mu se uvući, ako već i nisi. Možda me se i sjeti. Ta bio je i varen i pečen u redakciji….
A, i ja ću ako sretnem Merkelicu, prozborit štogod o tvojim talentima poštovani bivši moj uredniče obrtniče….
VOLJETI “(Mila Stanković) | Bpz.ba
Mila Stanković - Photos | Facebook