|
ZAVIČAJ
Srce nije od kamena
Ali
Srce voli kamen sivi
Tamo me vuče, tamo živi
Gdje su me mati i baka učile
Anđeo Gospodnji i Anđele čuvaru
Gdje su dunje žute mirisale na ormaru
Gdje mi je piljak stopalo žuljao
Gdje uz kamen miriše ljekovito bilje
Doziva pčele i priča priču staru
Cvijeta puna rosna trava
A bura je pročešljava
Tamo moje srce slatko sniva
Mirno spava, sretno biva
Tamo ponos uspravan ko jablan
Pleten čvrstim nitima vjere i nade
Stoljetni kamen na suncu se sjaji
I njeguju se stari običaji
Glas djetinjstva mene zove:
Još u zavežljaju čuvam snove
Srce mene tamo vuče
Gdje sam prvi korak učinila
Gdje sam obiteljsko gnijezdo svila
Gdje sam svoju djecu rodila i gojila
Tu je moj raj, tu je moj ZAVIČAJ
I njegov topli zagrljaj
Iz njegovih njedara, sve više,
Moje djetinjstvo miriše
Tu kamen s lozom, raštikom
Ružmarinom, mesliđanom i dračom diše
I novu stranicu povijesti piše
|
|
