PAD GORANA RADMANA

0
99
Autor: I.Delić bpz.b

Javnu televiziju trebalo bi očistiti od politike, hoće li to novoj vlasti poći za rukom i imaju li uopće želju za time?

Odbor za informiranja, informatizaciju i medije prihvatio je odluku o razrješenju glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana, i to sa sedam glasova za i tri suzdržana glasa. Jasen Mesić predložio je potom Sinišu Kovačića za v.d. ravnatelja HRT-a, kazujući da je riječ o novinaru javne televizije i čovjeku iz struke koji ne pripada stranačkim organizacijama, te kao takav zadovoljava zakonske uvjete. Sukladno tome u petak bi trebalo biti glasovanje orazrješenju Radmana i potvrđivanje Kovačića za v.d. ravnatelja te bi tako u vodu mogla pasti nadanja SDP-ova Nenada Stazića koji je rekao kako se nada da Most neće pristati na nasilnu i divljačku smjenu.

Inače, Goran Radman čela javne televizije domogao se 2012. godine i to zahvaljujući lobiranju bivšeg predsjednika Ive Josipovića. Od tada do danas postao je nedodirljiv, a njegovi puleni izvršavaju naredbe provodeći pritom teror nad djelatnicima Hrvatske radiotelevizije koji su ogorčeni ne samo proživljenim, već i smjerom u kojem ide program ove nekoć ugledne TV kuće. On do javne televizije pokušava napraviti komercijalnu, i čini to veoma loše, tvrde ogorčeni djelatnici. Njihovim strahovima u prilog ide i podatak koji ukazuje na to da je Radman ‘preko noći’ smijenio preko 50 urednika, a pod njegovom palicom na televiziju je vraćena Lamija Alečković na koju se djelatnici zapravo najviše žale. Na televiziji su ipak pod njegovom palicom neka novinarska imena procvala pa su tako perjanice javne televizije postale Maja Sever, Sanja Mikleušević Pavić, Stipe Alfieri i drugi.

U kombinaciji s Alečković, uzde ravnatelju držao je i Runjić koji je uspio uvjeriti većinuMilanovićevih ministara, da ih se ostavi na čelu televizije po odlasku Ive Josipovića s vlasti. Dobili su time odriješene ruke, a za uzvrat ekipa je tijekom parlamentarnih izbora držala stranu onih koji su ih podržali. Tako su odlučili da na sučeljavanje neće biti pozvan nitko iz Živog zida niti Hrasta, a cirkus je završio tako da državna televizija prvi put nije emitirala predizborne priloge niti je ugošćivala kandidate s izbornih lista. Da je politikasve ovo vrijeme Radmanu davala vjetar u leđa svjedoči i podatak kako nije pao niti nakon afere s imovinom. Dapače, stekao se dojam kako je on doveden kao simbol povratka na političko stanje prije stvaranja samostalne hrvatske države. Vrijeme je to u kojem se zakoni i Ustav nisu pretjerano poštovali.

Radman je gazda HRT-a bio i u trenutku demokratskih promjena 90-te, a na Hrvatsku televiziju vraćen je kao velika zvijezda nove vlasti, premda se u njegovom imenovanju mogla pronaći i simbolika brisanja svega što se dogodilo posljednjih dvadesetak godina prošlog stoljeća. U vrijeme preuzimanja javnog servisa govorilo se tek o njegovom stručnosti, s osobitom referencom na rad u Microsoftu, a on sam trudio se akcentirati da se više ne bavi politikom te da posao kani preuzeti isključivo stoga da bi se dokazao kao dobar menadžer.

No, prva imenovanja pokazuju da vuk ne mijenja ćud, i svakom prosječnom promatraču tih zbivanja bilo je jasno da su urednička mjesta raspoređena po političkim svjetonazorima, mahom onima lojalnima tada vladajućoj partiji. U svojoj ravnateljskoj karavani vuče Radman i jednu kumsku vezu koja je uz to bila protivna anketi zaposlenika njegove televizije. Ali koga briga kada dirigiraš što misle oni ispod tebe? Vodeći se tim pravilom na vrlo značajnu poziciju imenuje Željka Rogošića tip na kojega su mediji upozoravali spočitavajući mu ne ispunjavanje svih uvjeta. Skačući malo po malo pojavio se u toj priči i problem s vlasničkim udjelima u jednoj tvrtki, o čemu podaci nisu pretjerano precizno navedeni u Imovinskoj kartici. No, tko je narod da bi mu se Radman opravdavao? Obranu koju je ponudio, on koji se naziva vrhunskim menadžerom okarakterizirati možemo u najmanju ruku smiješnom jer kako je rekao mislio je da se na njega ne odnose pravila koja se odnose na državne dužnosnike. Da zbilja, nema logike- imenuje te Sabor, a ti eto nisi na razini državnog dužnosnika. Nije ovaj do kraja uspio ugasiti prvu aferu, a poput gljive nakon kiše nikla je druga sa zatajenjem hotela na Bohinju.

Opravdanje je ponudio i za to tvrdeći da hotel nije u Hrvatskoj pa ga zato nije prijavio u imovinsku karticu. Ali priča vezana uz njega svakako je vrijedna spomena, jer podsjetimo hotel na Bohinju ravnatelj javne televizije kupio je od SDP-a.

Drugim riječima, ljudi koji su ga izabrali i predložili u Saboru te t oni zbog čijih je ruku imenovan na čelo HRT-a, naprosto su morali znati da Radman tu nekretninu posjeduje te da je nije upisao u imovinsku karticu u, ali kako se žmirilo na propuste mnogih zažmirilo se i na njegov. Jer dobro je znano da je visoku poziciju u vrijeme transakcije tim hotelom zauzimao Josip Leko, nekadašnji predsjednik Sabora pa je i iz toga razvidno da su viđeniji SDP-ovci o ovoj aferi podosta znali, ali su šutjeli. Iz toga svega proizlazi da je Radman na HTV doveden iz posve drugih razloga, od onih stručnih na koje su se partijci vadili. Jer kao što bivši premijer Milanović jedne prilike reče oni mijenjaju zakone zato što su na vlasti pa im može biti.

Radman je svoju ulogu odigrao šaljući kroz svoju strahovladu i jednoumlje poruku što misli o hrvatskoj državi stvorenoj na krvi. Sada su pak na redu neke nove, drugačije struje. No, iz svega proizlazi tek jedan zaključak u javni servis ne bi smio biti u službi politike, već u službi građana. Nadajmo se da ćemo takav program uskoro i gledati.