Proslavu Velike Gospe u Mariji Bistrici predvodio mons. Valentin Pozaić

0
77

Središnje euharistijsko slavlje u povodu svetkovine Velike Gospe u hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u subotu 15. kolovoza na prostoru Crkve na otvorenom predvodio je zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić. U koncelebraciji je bio i biskup Željeznog Egidije Živković. Pozdravljajući mnoštvo okupljenih hodočasnika, rektor svetišta mons. Zlatko Koren čestitao je biskupu Pozaiću deset godina biskupstva.
Započinjući euharistijsko slavlje, biskup Pozaić prenio je vjernicima čestitke zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. U homiliji istaknuo je kako je “Marija pred nama kao ona koja je postigla simfoniju punine života u sebi i u Bogu”, te podsjetio kako se “nebo nudi svima. Ono se tiče sviju nas, odgovorni smo da i bližnji prispiju u nebo, jer mi nismo samo ljudi ove zemlje, suzne doline, mi smo isto tako i potpuno i ljudi neba. Ta spoznaja naÅ¡em životu daje božansko dostojanstvo”. Nadalje je posvijestio, kako je Marija na nebo uznesena velik znak na povijesnom obzorju čovječanstva. Bog je od vijeka obećao ženu koja će roditi Onoga koji će slomiti glavu zmaju, bit će to žena blažene utrobe bez grijeha. Marija, okrunjena majka života, poziva sve da otklone smrt i žive kulturu života, kulturu sebedarja u ljubavi, naglasio je biskup, te podsjetio da “kada čovjek viÅ¡e ne podiže pogled u nebo, sebe vidi na lažnom prijestolju, viÅ¡e ne vidi čovjeka, viÅ¡e ne vidi Boga i svako zlo praznovjerja idola, ideologija može postati lažni autoritet i, konačno, tiranin. Prezir božanskog reda stvaranja vodi u razaranje svijeta u kojem živimo i konačno u razaranje samog čovjeka, braka, obitelji, čovječanstva. Tako teorija rodne ideologije, gendeziram, nijekanja zasebnosti oca i majke donosi prokletstvo uravnilovke. Sva ekologija i prije pape Franje i u njegovoj enciklici “Laudato si'” zahtijeva poÅ¡tovanje bioloÅ¡ke različitosti u svijetu oko nas i prirodne različnosti muÅ¡ko – žensko, Å¡to je presudno za harmoniju bića čovjeka u samom sebi”. Naime, nastavio je, “različitost i nadopunjavanje bića muÅ¡ko-žensko nije samo neka slučajna datost, plan je to ljubavi za čovjeka, obitelj, narod, svijet. Roditeljstvo, raÄ‘anje i odgajanje djece sveti je posao. Roditelji su sustvaratelji novih bića na sliku Božju”.

Gospini blagdani nas obnavljaju i ohrabruju da živimo vedroga pogleda u sadašnjost i tako gledamo u budućnost. Mi smo u Božjim rukama, zajedništvo ljubavi s Bogom rađa zajedništvo ljubavi s čovjekom. Tek što je začela božansko dijete, Marija je pohitala ususret Elizabeti i nastala je silna radost. Gdje je Marija, tu je nada, tu je radost, tu je radost života. Mi smo tome svjedoci, rekao je biskup Pozaić, te podsjetio kako su prije 300 godina Hrvati obranili grad Sinj uz Gospinu pomoć, kao i prije 20 godina hrabri branitelji Lijepu Našu.

Sjećanje na usliÅ¡ane molitve budi zahvalnost, radost ponos. I dok promatramo očima duÅ¡u ženu, Majku suncem obasjanu, ne skidamo pogleda s nje. Ona je naÅ¡a Majka i uzor uspjeÅ¡nog života. Marija je poput nas proÅ¡la ovom suznom dolinom, kalvarijom raspeća i uskrsa i proslave. Ona poznaje naÅ¡ put. Ona zna najbolje sve naÅ¡e nevolje, i sve naÅ¡e molitve i sve naÅ¡e nade, radosti, rekao je biskup, te homiliju zaključio riječima “Marijo, na nebo uznesena i okrunjena, ti si uspjela u svom životu. Ti želiÅ¡ da i mi uspijemo. Na tu nakanu i danas molimo svim srcem i svom duÅ¡om: pogledaj majčinskim pogledom sve nas hodočasnike i stare i mlade, djedove i bake, roditelje i djecu cijelu Lijepu NaÅ¡u, dragu nam domovinu. DuÅ¡e hrvatske tebi vapiju Majko, duÅ¡o duÅ¡e Hrvatske, Isusova Mati, sunce naÅ¡ih stradanja i naÅ¡ih nadanja, ne prestani sjati”.

Na kraju mise hodočasnicima se obratio i biskup Živković. Prisjetio se svoga prvog pohoda bistričkom svetištu prije tridesetak godina, kao bogoslov. Moram reći da sam tada ponio veliku duhovnu radost. Kao potomak Gradišćanskih Hrvata koji su s Krbavskog polja pobjegli prema današnjoj Austriji, Mađarskoj, Slovačkoj, naši preci mogli su uzeti ono najosnovnije sa sobom. Tako su ponijeli duboku vjeru u Boga i pouzdanje u Majku Božju. Uzeli su sa sobom i ljubav prema materinskoj riječi, hrvatskoj kulturi, te dvije marljive ruke. Kao potomak tih Gradišćanskih Hrvata u sedamnaestom koljenu, mogao sam sačuvati te kreposti. Želim da ih i vi čuvate u svom životu: da čuvate vjeru u Boga i pouzdanje u Majku Božju, naš divni materinji hrvatski jezik i našu bogatu kulturu zbog koje se ne moramo sramiti u Europi. I da očuvate vrijedne ruke koje su sposobne pomoliti se Bogu, ali i pomoći bližnjemu. Majka Božja, Kraljica Hrvata, Majka Božja Bistrička, nam je na tom putu uzor, ali i zagovornica, istaknuo je mons. Živković.

 

M.M. bpz.ba