SVI ŽELE SVOJE LJUDE

0
81

Provalili smo NAJVEĆI MISTERIJ hrvatske politike: Ovo su favoriti za ministre!

Autor: Iva Međugorac

Ono što Orešković izvodi dio je političkog folklora kroz koji javnosti pokušava predstaviti da ga ne zanimaju stranke već stručnost, ocjenjuju analitičari.

‘Tim Orešković je u Plivi obavio završni dio posla nadovezujući se tako na koruptivne radnje Sanadera i Barra – otpustio je 5000 radnika i Plivu pretvorio iz uspješne i inovativne istraživačke kompanije u kojoj su zapošljavani naši najbolji stručnjaci u štancaru generičkih lijekova. Tako će i na mjestu premijera, nakon pljačkaške privatizacije, obaviti zadnji dio posla – otpustiti što više ljudi, smanjiti plaće, radnička prava, privatizirati zdravstvo i zemlju pretvoriti u još veću koloniju nego što ona jest’, pisalo je nedavno na Facebook stranici Radničke fronte. Povukli su time zgodnu paralelu, referirajući se na biografiju mandatara Tihomira Oreškovića koja doista navodi na to da se zapitamo jesu li ovi prognozeri daleko od istine. Što će nezavisni stručnjak Orešković uistinu napraviti još se uvijek ne može sa sigurnošću tvrditi, valja mu dati vremena. Ali na vrijeme treba upozoriti da su stručnjaci s kojima ispija kave pregovarajući o sastavu buduće vlade veoma intrigantna imena koja upućuju na to da ekipa iz Radničke fronte i nije daleko od istine u svojim vizijama.

Sastao se Orešković nedavno, kao što je uostalom i poznato, s HNS-ovim ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom kao da ovaj ima izreći štogod pametnoga o njegovu napretku. Ta valjda bi da štogod zna to primijenio u mandatu koji je za njime. Pohvalio je IDS-ova ministra turizma Darka Lorencina, a pridružiti bi mu se u druženjima trebala bivša ministrica graditeljstva Anka Mrak Taritaš. Govori se kako bi se Orešković sastati trebao i s tehničkim ministrom zdravlja Sinišom Vargom. Od njega doduše može doznati tek podatak kako u godinu dana postati političarem s ponajviše afera u vladi. Ono što Orešković izvodi dio je političkog folklora kroz koji javnosti pokušava predstaviti da ga ne zanimaju stranke, već stručnost, ocjenjuju analitičari. S druge pak strane, mandatar bi se mogao naći u nezavidnoj situaciji jer osim onih kojima je sam sklon, svoje ljude u vladu guraju HDZ Tomislava Karamarka, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, Most, ali i manje stranke koje čine Domoljubnu koaliciju, a koje su u dobroj političko trgovinskoj poziciji.

Iz zdravom razumu posve neobjašnjivog razloga struku je Orešković pronašao kod Borisa Kunst koji bi, kako za sada stvari stoje, mogao biti ministar rada. Bivši sindikalist s mandatarom se već susreo, a njegov životopis ne ulijeva preveliko povjerenje. Naime, poznat je po svojem dugogodišnjem zalaganju za legalizaciju prostitucije zbog čega su zbog njegove eventualne ministarske pozicije na noge prije nekoliko dana ustale ženske udruge. Kunst je dokaz da u HDZ-u Tomislava Karamarka neka izrečena obećanja naprosto nemaju previše smisla jer poznat je kao organizator sindikalnih prosvjeda protiv Franje Tuđmana. Danas pak sjedi u HDZ-u koji je parlamentarne izbore dobio, između ostaloga, i zazivajući ime pokojnog predsjednika. Ne treba zaboraviti da je upravo Kunst tijekom velikih prosvjeda 90-tih preko megafona vikao prvom hrvatskom predsjedniku: “Franjo Sadame”. Nekoliko godina kasnije, u svojem suptilnom lomljenju sindikata bivši premijer Ivo Sanader jeftino ga je kupio jednom saborskom foteljom HDZ-a. Odjednom, čim se uvalio u fotelju, prvi predsjednik prestao je biti Sadam, a stranka u njegovim očima nije bila politička organizacija koja je snosila dio odgovornosti za teško socijalno stanje u Hrvatskoj. Štoviše, Kunst je u HDZ-u postao veći HDZ-ovac od samog Tuđmana. On je odličan primjerak desnog sindikalnog čelnika kojega je politika kupila i upregnula u vlastite interese sve to pak preko leđa onih za čija se prava kao sindikalist godinama zalagao. Svojom kratkom, ali slatkom političkom karijerom Kunst se pokazao kao solidan transformator. Za njega je bivši premijer Sanader političar od riječi. On, dakako, kao i ostali članovi Sanaderove vlade o njegovim poslovanjima ništa nisu znali. Kunst je u Sanaderu vidio modernu i pragmatičnu osobu koja je reformirala stranku te ga stoga privoljela da postane njegovim članom. Za Sanadera je sindikalist tvrdio da je socijalno osjetljiv. Kao i svaki pravi političar, i Kunst na leđima nosi pokoju aferu. Naime, optuživan je za zloporabu kreditnih kartica kojima je oštetio Zagrebačku banku za 145.000 kuna. U razdoblju između listopada i prosinca 2004. godine podizao je gotovinu na bankomatima, plaćao raznu robu u trgovačkim centrima te zaključivao ugovore o podizanju kredita iako je znao da na svome računu nema ni približno novca za pokrivanje izdataka. Nedugo potom na meti medija našao se nakon što je njegov sin slupao očev službeni BMW te na automobilu starom godinu dana vrijednom oko 250 tisuća eura napravio štetu od nekoliko tisuća eura. Nakon Sanaderova dresa, Kunst je navukao onaj Jadranke Kosor pa mu nije teško bilo uskočiti i u Karamarkov, no nadajmo se da je s ovim dijelovima njegove biografije upoznat i mandatar Orešković koji s bivšim sindikalistom pregovara oko ministarske fotelje.

Zanimljivija od njega svakako je velika četvorka s kojom mandatar ima niz dodirnih točaka pa bi ih sukladno tome volio vidjeti i u svojem timu. Prije svega, radi se o nekadašnjem ministru obrazovanja u Sanaderovoj vladi, Draganu Primorcu, koji bi se trebao ustoličiti u klupu ministra vanjskih poslova što, s obzirom na njegov međunarodni ugled, nije loša opcija. Prepreku bi mu mogao stvoriti Karamarkov favorit Miro Kovač koji se također vidi u ovoj vanjskopolitičkoj fotelji. Mandatar Orešković sklon je i Davoru Šternu, bivšem hrvatskom ministru gospodarstva, poduzetniku kojega dio građana zna i kao zastupnika u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Favorit mandatara jest i Siniša Žanetić, bivši član uprave Karlovačke banke koji je medijske stupce punio vezom s bivšom tenisačicom Ivom Majoli, a koji se vezuje i uz poslovanje s Plivom.

Osim njega, spominje se u velikoj četvorci i kum predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, zaboravljeni Miomir Žužul s kojim je mandatar u izrazito kvalitetnim odnosima. No, on teško da će se uputiti u opetovani izlet u političke vode s obzirom na to da niti iz prvog pokušaja afere još nije saprao s ruku. Tim je ovo koji očigledno ima dodirnih točaka s američko-izraelskim poslovnim krugovima što ne treba čuditi jer svi oni tamo su školovani. Otkriva podosta o tome i Žinetieva biografija s kojom se valja malo pozabaviti. Bavio se nekoć poslovima s vrijednosnim papirima te stjecao iskustvo u Karlovačkoj, Reiffeisen i Partner banci te je k tome radio i u Osiguranju Zagreb. Najzanimljiviji je međutim detalj vezan uz njegovo poslovanje u Karlovačkoj banci zbog kojega se našao na ondašnjem sudu sa Sandijem Šolom i Marijanom Trpčić-Reškovac zbog nepravilnosti u dodjeli i isplatama kredita. Ovaj ekspert koji bi se mogao naći u Vladi obuhvaćen je u negativnom izvješću Hrvatske narodne banke tijekom nadzora koji je tamo proveden u jeku afere Mama mia. Spominjao se i u negativnom kontekstu u slučaju vezanom uz Rukometni klub Karlovac kojem je Karlovačka banka bila generalni sponzor, a kojem je transferirano oko dva milijuna kuna te se sumnjalo da se radi o pranju novca. Žanetić bi, bude li se pitalo novog mandatara, trebao biti ministar financija. Bude li se pak pitalo Karamarka, to mjesto pripast će Tomislavu Čoriću, a spominje se i Dubravko Štimac, čovjek Bože Prke i upravitelj PBZ-ova mirovinskog fonda.

Oko fotelje ministra gospodarstva Orešković pregovore vodi s Davorom Šternom, za kojim se također vuku brojni nerazriješeni repovi koji sežu toliko daleko da se spominjao u polaganju prava na koncesijske ugovore naftnih polja u Rusiji. Komplimente na njegov račun iznosio je Radimir Čačić, a ujedno gostovao je na veoma zanimljivoj svadbi Maje Brinar i Aarona Frenkela, koji godinama vode bitku oko projekta vezanog uz golf na Srđu. Jasno je da će se u ovim političkim preslagivanjima morati zadovoljiti razni politički interesi, pa i oni Milana Bandića koji je podržao Domoljubnu koaliciju, a za uzvrat bi, osim zajamčene slobode i neprovođenja istraga protiv njega, mogao dobiti ministarstvo fotelja kojem se nada njegov Miodrag Dem. Da su nadanja i više nego ozbiljna svjedoči program rada koji je priredio. I šef HSP AS-a želio bi u ministarsku fotelju pa se tako Ivan Tepeš vidi u onoj ministra obrane, dok Karamarko u toj klupi vidi generala Damira Krstičevića koji slovi i kao čovjek Kolinde Grabar Kitarović. Most pak HDZ-u stvara dodatne probleme stoga što im ne dopušta imenovanje ljudi koji su pod istragama te su time na crnoj listi, a u skupinu takvih spadaju Josipa Rimac, Milijan Brkić, Oleg Butković te Božidar Kalmeta. Unatoč tome, Butković se nada ministarskoj poziciji, onoj ministra prometa i infrastrukture. I glasna HDZ-ova europarlamentarka Ivana Maletić trebala bi dobiti ministarstvo, ono europskih fondova. Za mjesto ministra kulture u igri su Sunčana Glavak i Jasen Mesić. Zadovoljiti u ovoj priči valja i ostale članove Domoljubne koalicije što neće biti lak zadatak pa je očito da je pred nama neizvjesno vrijeme puno političkih turbulencija.