Vesna Zovko “..Noćas ćemo isploviti sami

0
101
..Noćas ćemo isploviti sami
uz muziku filmskih završetaka. Larinu pjesmu.
I zborove bura s obala.
Nestat ćemo na ledenom horizontu, sa snijegom koji zasipa veliko more i veliku noć
pred nama.
Ništa ne znam o ovoj ženi pokraj tebe koja se zove…ja.
Od prije nekoliko trenutaka zauvijek je drugačija.
Tužna je njezina hrabrost.
Jer to more nema kraja, ni noć, ni snijeg.
A naš kraj je opipljiv. Nelagodno je svemu od njega. Nadživjet će nas obična noć i obični snijeg.
Nadživjet će nas naši bjegovi. Muzike samoća.
Bijele zastave i nad našim Varikinom…
Ipak na trenutak, nisu bitni ni krajevi ni počeci ni trajanja.
Samo mali posebni trenuci
od kojih bride vene i prsti.
Pjesma napisana dahom
na polomnjenim staklima napuštenih utočišta
oko kojih vukovi uzalud vrebaju strah.
Siguran plijen.
Tvoj kaput miriše na Božić. Na Nove godine s doktorom Živagom.
Na dom
koji nikada nismo imali.
Ljubimo se tvoj kaput i ja. Snijeg  zasmijava naše suzne oči.
Muzika završetka zvoni iz mora, iz snijega, onako ruski, okrutno i nježno.
Brzo ćemo se pretvoriti u krajolik. Koji ništa ljudsko još dotaklo nije…