Vlada mora Zuroffu i ‘zuroffima’ u Hrvatskoj jasno reći –ZDS je hrvatski nacionalni usklik

0
123
Autor: Marko LjubićLjubic-158x90

U Hrvatskoj se vodi bjesomučna kampanja potpunog amnestiranja i reafirmacije niza komunističkih, jugoslavenskih i velikosrpskih simbola, pod kojima je ubijeno i progonjeno stotine tisuća ljudi, a sjećanja i dana žive u milijunima Hrvata.

Zbog pozdrava „Za dom spremni“ i golemog nesnalaženja aktualne hrvatske Vlade, očita je potpuna legalizacije podmukle antihrvatske ideje i stupice postavljene već od prvih dana postojanja hrvatske države na njenom razvojnom putu. Hrvatska Vlada klizi u sukob protiv dijela svoga naroda, koji nikada nitko nije uspio dobiti.

Znači li stvarno pozdrav ZDS toliko većini hrvatskog naroda?

Ništa više od desetine sličnih simbola ili pojmova.

U čemu je onda problem?

U nasilju. U tome što se nasiljem nad tim pozdravom, simbolikom i hrvatskim narodom, prepoznaje rukopis antihrvatskih silnica, projugoslavenskih, antisuverenističkih i velikosrpskih snaga, politika i njihovih pripadnika koji danas u Hrvatskoj bezobrazno presuđuju kao moralni arbitri hrvatskome narodu. I istodobno još bezobraznije inzistiraju na simbolici koja je do jučer značila smrt, zlo i najteže zločine. I komunistički režim i velikosrpsku agresiju osudio je cijeli svijet, što deklaracijama i potpuno usuglašenim stajalištima, što presudama svjetskog pravnog poretka.

Ta bezobrazna neprincipijelnost i nasilje nad kriterijima smeta ljudima koji svoj otpor iskazuju na masovnim skupovima.

Kao i hrvatska država, pogrešno se i sami zagovornici ZDS brane od nasrtaja i optužbi.

Nebitno je, je li taj pozdrav stari hrvatski, jesu li ga koristile ustaše ili bilo tko drugi. Potpuno nebitno. Jer, ulazeći u polemike s nositeljima ustašizacije i fašizacije svega hrvatskoga, a pogotovo samih temelja suvremene hrvatske državnosti, zagovornici ZDS počesto dolaze u poziciju afirmirati i veličati i one elemente iz NDH koje nikada nitko razuman ne može, niti bi smio braniti. A bilo ih je.

Iz tih polemika, prijepora i sukoba zagovornici ZDS ali i niza autentičnih nacionalnih simbola i vrednota, pod stalnim pritiskom napuštaju simboliku i pojam „hrvatski“, „hrvatsko“ upravo svojim protivnicima i neprijateljima svega hrvatskoga, pribjegavajući alternativama u simbolici, ponašanju, politici, kulturi i uopće u ljudskoj komunikaciji. Niti jedna od tih alternativa, u ovome slučaju ustašluk, ne može biti, niti smije biti dostojna zamjena za – hrvatsko.

To je tanak led, zamka koju hrvatski neprijatelji i prije svega izdajničke silnice u zemlji žele.

Nikada nitko u svijetu ne bi pridavao važnost tome pozdravu da iz Hrvatske, pismima i peticijama niza antihrvatskih filijala u formi navodnih nevladinih udruga a zatim i same države, nije u svijet odaslan „ustašluk“, „govor mržnje“ pa na koncu, kad to nije bilo dovoljno – fašizam i nacizam.

Zbog toga je izrazito neprihvatljivo nereagiranje Vlade i saborske većine na nedavni bilten SNV-a kojim se na hrvatskom i engleskom jeziku, uz financiranje i potporu države i grada Zagreba, svijetu šalju laži o mržnji prema Srbima u Hrvatskoj.

Što je hrvatska Vlada morala učiniti?

Vlada je morala jasno i glasno, prvo u Hrvatskoj, a odmah uz to i nevladinim internacionalnim udrugama, pa i notornom ali nezanemarivom Zuroffu, jasno reći da je ZDS poklič pobjedničke hrvatske vojske pri oslobođenju zemlje s čime se današnje hrvatske generacije identificiraju. S potpunim razlogom, jer je Domovinski rat i nastanak samostalne hrvatske države prijelomnica u hrvatskoj nacionalnoj povijesti. To što je taj ili sličan pozdrav koristio Pavelić ne smije biti razlog odustajanja od svoga identiteta.

Ako ćemo stvari gledati načelno, a država jedino tako mora postupati, današnja država ne smije svojim neprijateljima prepustiti da Pavelićevom sjenom ugrožavaju ili kriminaliziraju temelje nacionalnog identiteta.

U Hrvatskoj se vodi bjesomučna kampanja potpunog amnestiranja i reafirmacije niza komunističkih, jugoslavenskih i velikosrpskih simbola, pod kojima je ubijeno i progonjeno stotine tisuća ljudi, a sjećanja i dana žive u milijunima Hrvata.

Drži se ljudskim pravom, pravom na slobodu misli i govora afirmacija tih simbola. Istim pravom se brani niz srpskih simbola pod kojima je razarana Hrvatska i pod kojima su učinjena nevjerojatna zla pred očima cijeloga svijeta.

Pristajući na uvažavanje senzibiliteta Srbima i neokomunistima prema događajima u Drugom svjetskom ratu, a istodobno legalizirajući njihovo osporavanje prava na senzibilitet hrvatskom narodu prema događajima od nazad dvadeset godina, hrvatska država izravno diskriminira svoj narod i čini ga potpuno neravnopravnim.

Elementarna stvar s koje današnja hrvatska Vlada mora poći jest da riječi i poklici „Za dom Spremni“ nisu ništa drugo nego izraz nacionalne identifikacije sa svojom domovinom. I točka.
Uporište te objave i nacionalne politike je HOS, slavne postrojbe koje su branile i obranile Republiku Hrvatsku i slobodne dijelove Bosne i Hercegovine.
A to su temelji suvremene hrvatske državnosti.

Ako Vlada ne zauzme takav stav, prepustit će nekolicini marginalnih osoba neodgovorno upravljanje jednim dijelom nacionalnoga identiteta, a pozdrav ZDS to jest, što god tko mislio o tome. Ali, što je daleko opasnije, otvorit će širom vrata i tisuće prigoda i njima i neprijateljima hrvatskog naroda, za stalno izazivanje problematičnih situacija, pa i onih međunarodnih, koje ozbiljnoj državi jednostavno – ne trebaju.

Što god nasrtaji bude snažniji, što god ponašanje Vlade i hrvatske službene države bude negativnije prema ZDS i sklonije principima i namjerama poznatih antihrvatskih platformi, uzvikivanje ZDS će biti snažnije, masovnije i naravno, pogodnije i za uvođenje i pojmova i simbolike koja umjesto u hrvatskom, traži afirmaciju i priznanje u – ustaškom. Drugim riječima, država tek snažnom zaštitom simbolike ZDS stječe nacionalnu legitimnost za osudu zloćudnosti iz režima NDH, inače će, s jedne strane sve nekritički afirmirati zagovornici NDH utapajući nacionalni identitet u paraustaški, što je jednako štetno kao i ciljana specijalnoratovska fašizacije hrvatskoga naroda preko izmišljenog antifašizma. Danas, bez obzira na slabosti društva i države nitko tko cijeni i voli svoj rod i domovinu nema potrebe biti ništa drugo već – Hrvat. Sve ostalo je ili bijeg, ili neprijateljstvo.
Dakle, legalizacije ZDS pitanje je zrelosti, ali i nužnosti.