Vukovarski notturno u ponoć muklo odzvoni s crkvenoga tornja pa mrak noć tišina mirno sniva grad a onda usred noćne tišine zapuše mrzli vjetar preko teškoga dunava a kroz vjetar čini ti se neki čudni zvuci kao da stenje trpinjska cesta kao da jauče borovo kao da plače ovčara i gle stvarno vodotoranj škripi i ruši se sve u dunav mitnica samo nijemo gleda dok se toranj lomi krši i pada stotine zvukova pucnji bombe eksplozije sve se ruši krici jauci dozivanja škripa zubi pucanje kostiju i duše ili samo od ledenog vjetra puca led na dunavu utiša se vjetar i svega nestane kao da ničeg nije ni bilo spava grad ali opet vjetar jednu sjenu nosi niz cestu druga s vrha tornja zastavom maše ne kovitla vjetar lišće s ovčare nego se kolona sjena gradu primiče ustaju sa svih strana mladi lijepi nasmijani smiju se smiju smiju smiju se smrti u lice susta vjetar grad spava spava grad IvanBaković
