 Sedma postaja
 Od drvenog križa i vidne boli
i radi svih nas koje i dalje voli,
pada mi po drugi put na koljena i moli.
Opet se moralo pasti
ovaj pad se obavezno pamti
i sve koji te vole jako će se prepasti
i nikada neće Gospodina zaboraviti već dobro zapamtiti.
Ljudskog jada i bijede
ovih će se dana sititi,
ne daju ti da se mrvica pojede,
a kako se misle i s čime onda oni nasititi.
Srce moje milo na sekundicu stalo,
udarilo o tlo
I uz neviđenu snagu opet ustalo
i u srcu mu ni tada nije nestalo svjetlo.
Pa što kad vi samo gledate i stojite,
dok moga Milog bole sve kosti,
istina je da kao takvi postojite,
ali srce Njegovo ne gubi ništa
ni poniznosti ni muškosti.
Jako se oholi meću,
ne znaju da je Isus svima dar,
može se reći i da se zameću,
podmeću pa što, moj Mileni je mudar.
Koliko Ti je samo krvi palo,
koliko si nam svega dao,
da su ti neki koji te tuku pali,
neka si se svega Mili nagledao,
ma oni bi se raspali.
Njima je zloća i manipuliranje zabava,
što im se po glavi mota,
zloća im je kao lagana,
zar ne oslabljuje srce ovakva nesuosjećajnost i sramota.
Ti si naše sveto,
a vi bi htjeli bez njega biti,
srca Milog i Presvetog,
i Njega mi istrjebit.
Udaraju mi te, uh,
ali ti nikom nisi vratio,
izgubili su do kraja poštovanje,
nikome nisi uzvratio,
izgubili su i strahopoštovanje.
Ustrajnost s Tobom kreće
po tebi svuda krvi crvene,
ali tvoj te Otac pokreće,
a na mjesta po tijelu
Imaš krvi i tamnocrvene.
Što bi da su njihova tijela naga,
gdje i kada i koliko bi oni stali,
kakva bi bila njihova snaga
i na kojem dijelu puta ostali?
O Isuse tvoje muke,
ali ljubav se ne može kupiti,
važne li poruke,
ovakva ljubav Milenog će najteže grešnike ako se pokaju iz srca,
srcem otkupiti.
Za nas se gine,
za put novi,
za nas se prigne,
ljubljeni očevi, majke, kćeri i sinovi.
Glasit će i glasi
za svako dobro koje se borio,
sve se to proglasi,
jer snagom ustrajnosti već vas je oborio.
Sve Nebeskom Tati,
hoda i stoji,
jer se mora još ostati,
ali još sigurno neće nestati.
 autor: Vesna Vrandečić
12.03.2019
|
|
