Bljesak ćemo pamtiti i po puštanju na slobodu Džakule i Harambašića

0
620

O Vojno-redarstvenoj akciji Bljesak, koja je počela 1. svibnja 1995. u pet sati ujutro, a koja je bila završna operacija oslobođenja zapadne Slavonije u hrvatskom Domovinskome ratu, manje-više sve je poznato.

Ali se unatoč tome i danas pitamo: zbog čega su gotovo preko noći oslobođeni četnički pobunjenici i vođe otpora, odnosno ljudi koji su krivi za stradanje velikog broja nevinih Hrvata, ali i za štošta drugo. Riječ je o Veljku Džakuli i Stevanu Harambašiću, inače potpukovniku zloglasne JNA, koja je godinama nanosila bol i patnje, poglavito Gradu Pakracu.

To ni toliko godina nakon Bljeska nije jasno ni Nikoli Ivkanecu, koji je bio ratni zapovjednik Policijske postaje Pakrac od 1992., pa sve do umirovljenja 2001., čovjeku koji je uhitio ove srpske ratne zločince, i koji je Junak Domovinskoga rata.

Naime, u svojoj knjizi „Moja sjećanja“ (str. 240-241) Ivkanec piše i o tome što se dogodilo s ova dva četnika, koji su poput mnogih agresorskih vojnika na žalost prošli bez ikakve kazne.

Džakula je bio jedan od prvaka srpske paradržave u Hrvatskoj. U vrijeme najžešćeg rata postaje potpredsjednik vlade i ministar privrede Republike Srpske Krajine. Tijekom i nakon Bljeska nastupio je kao glavni pregovarač poražene srpske strane u zapadnoj Slavoniji, a hrvatskim vlastima predao se 4. svibnja 1995. zajedno s komandantom 51. pješačke brigade SVK Stevanom Harambašićem i okruženim srpskim snagama na pakračkom području.

Međutim, umjesto da se „pokrije preko ušiju“, Džakula i dalje u nizu medijskih istupa iznosi teške optužbe o djelovanju hrvatskih snaga tijekom Bljeska, kao i namjerama hrvatskog vrha prigodom pokretanja i provođenja operacije.

A, što se uistinu dogodilo s Džakulom i Harambašićem nakon njihova uhićenja? O tome u svojoj knjizi svjedoči ratni zapovjednik pakračke policije, a mi se i dalje pitamo, poglavito nakon niza kontinuiranih optužbi i uhićenja hrvatskih branitelja, je li je to moguće?

–          „Nakon uhićenja Stevan Harambašić, komandant 51. srpske krajiške brigade, predan je Vojnoj policiji koja ga je sprovela u Vojni istražni centar u Bjelovaru. Civilni vođa pobunjenih Srba, Veljko Džakula po uhićenju je predan istražnom sucu u Bjelovaru. Za njim je ranije raspisana tjeralica“(sic!) – sjeća se prvi ratni policajac Pakraca te nastavlja:

„Uhićenje srpskih vođa za nas u pakračkoj policiji je značilo da će oni konačno biti izvedeni pred lice pravde. Smatrali smo da je samo pitanje trenutka kada će početi istraga i suđenje za sve ono što su učinili u proteklim teškim ratnim godinama. Međutim – nije bilo tako. Nije prošlo ni 24 sata od uhićenja, a mi smo u policiji dobili – za nas izuzetno šokantne i nevjerojatne zapovijedi s više razine: vođe Harambašić i Džakula vraćaju se potpuno slobodni natrag na pakračko područje! Morali smo im osigurati smještaj s dostupnim telefonom. Veljku Džakuli smo morali staviti na raspolaganje i registrirano civilno vozilo. Zapovijedano nam je i da ih budno čuvamo od bilo kakvih neugodnosti. U početku nisam bio siguran da će moji policajci, naročito Pakračani, moći se svladati i postupiti po zapovijedi. Nakon temeljitih psiholoških i svih drugih priprema i uvjeravanja, svi su policajci u III. policijskoj postaji Pakrac profesionalno odradili ovu – vjerujte – šokantnu zadaću. Najteže se bilo pomiriti Pakračanima, svjedocima proteklih pet teških ratnih godina, s činjenicama da se oni koji su po njima bili krivci za ratna stradanja, sada slobodni mirno šeću Pakracom uz posebnu zaštitu Hrvatske policije. A nama je tako bilo naređeno s najviše razine iz Zagreba. Zapovijed je izdana pod sintagmom – najvišeg državnog interesa! Morali smo bez pogovorno po zapovijedi postupiti. Tada se po prvi puta susrećemo s problemom krivičnog gonjenja naših ljudi zbog delikta: presijecanja voda Džakulina telefona! Za Hrvatsku policiju bio je to veliki izazov i test njene profesionalnosti koji je tražio od nas da se izdignemo iznad ratnih trauma i frustracija. Vrijeme koje je bilo pred nama donijelo je složenu praksu mirne reintegracije oslobođenog pakračkog područja u ustavno-pravi poredak Republike Hrvatske. Započeo je i proces povratka izbjeglog stanovništva Pakraca koji do danas nije dovršen. Srpski komandant Harambašić je nakon nekoliko mjeseci od predaje posredstvom Međunarodnog crvenog križa otputovao u Banja Luku, gdje ga je navodno čekala obitelj. Veljko Džakula je opet političar na pakračkom području!“ – piše ratni veteran Nikola Ivkanec, inače jedan od dvojice hrvatskih časnika (drugi je general Stipetić) kojem se po vojničkom kodeksu predala neprijateljska vojska.

Nakon ovog i ovakvog svjedočenja, oni koji su bili prvi kad je trebalo, koji su stvarali hrvatsku državu, s pravom se pitaju- tko je tu lud, a tko normalan, tim više što su „puni“ zatvori hrvatskih branitelja, što i jedan Džakula i dalje može po njima nesmetano i bez kazne – mokriti.

Mladen Pavković