Čovjek je vrhunski glumac

0
244

Čovjek je vrhunski glumacČovjek  je vrhunski glumac

Čovjek je biće glume, pretvaranja i prilagođavanja od samoga rođenja, kada izlazi na veliku svjetsku pozornicu. Spretno uči mijenjati maske i uloge, tijekom cijeloga života i duge glumačke karijere. Spremno i sa zadovoljstvom drugima se predstavlja u najboljem svjetlu namještenih nestvarnih uloga mladosti, ljepote, smijeha, zadovoljstva, zdravlja, jakosti, bogatstva, slave. Ali se spretno iza pozornice skriva, kada bi javno trebao odigrati sporedne i ne tako privlačne dokumentarne uloge starosti, neprivlačnosti, tuge, frustriranosti, bolesti, slabosti, siromaštva, zapostavljanja. Čovjek je vrhunski glumac koji tijekom života prema prilikama odigra nebrojeno uloga, snalazeći se pred drugima na najbolji mogući način. Kao majstoru opsjena i montiranih scena samozavaravanje mu tako dobro ide, da se u glumi rijetko iskreno susretne sa samim sobom a kamoli s drugima. Čovjek, taj vrhunski glumac i majstor insceniranih životnih priča! (Tomislavgrad, 21. srpnja 2014.)

 

Razgovor sa samim sobom 

Svatko može u autobusu ili tramvaju vidjeti ljude koji sami sa sobom razgovaraju uz kretnje rukama, kojima zamišljenim osobama u mašti nešto sugestivno objašnjavaju i dokazuju. Takvi nam se možda na prvi pogled čine psihičko-živčano bolesnima, ali prije ili kasnije i sami sebe uhvatimo u sličnoj situaciji. I tada shvatimo da iako možda u razgovoru i nismo sami sebi najbolji savjetnici, ali u svakom slučaju najbolji smo sugovornici kako bi sve stvari stavili na svoje mjesto. Jer to ustvari u susretu sa samim sobom, nitko bolje umjesto nas i ne može učiniti! (Tomislavgrad, 5. srpnja 2015.)

 

Zavist među intelektualcima 

Zanimljivo je kako osobito među intelektualcima ima zavisti i ne daj Bože da radiš na određenoj tematici, a da neke pitaš za literaturu. Napose je poznato za jednog doktora akademika da ga nije preporučljivo pitati literaturu, za nešto što pripremaš, pišeš i istražuješ. Jer odmah slijede ispričavanja da ustvari i on radi na tome. Tako sam se u svibnju 2014. susreo s tim profesorom za koga kolaju takve priče. Pita me na čemu sad radim i o čemu pišem. Baš mi je „naletio“ na „vole“ pa mu izravno bez „dlake na jeziku“ rekoh: „To se zanimaš o meni, kako bi i Ti o tome započeo pisati!“ Ne bi mu svejedno na

te riječi pa se opravdavao, ali istina pogađa! (Tomislavgrad, 23. svibnja 2014

 

Zaboravljivost uspomena 

Bez obzira koliko se trudili zapamtiti ljude s kojima se susrećemo to baš i nije uvijek lako, osobito kad se nakon dužeg vremena neka, napose mlada osoba ne susretne zbog svoje ubrzane promjenjivosti i sazrijevanja. Bez obzira što na prvi tren nekoga ne prepoznajemo ne trebamo se ustručavati osobu zamoliti da nam napomene i pripomogne, kako bismo se prisjetili. To nam ujedno može poslužiti i kao svojevrsni test u kojem bez mnogo muke preko nečije reakcije, možemo dobiti dojam o (ne)kulturi i visini isticanja vlastite samosvjesnosti. Jer ljudi nerijetko pretpostavljaju da se njih mora poznavati bez da se ‘spuste’ na razinu izricanja svoje osobnosti po kome su drugima prepoznatljivi. Pokazati u tim trenutcima stupanj ljubaznosti, susretljivosti i strpljivosti, najbolji je pokazatelj koliko ustvari sugovornika cijenimo ili nam služi tek kao način isticanja vlastite umišljene veličine. (Tomislavgrad, 2. srpnja 2014.)  

 

Stara kruška 

Ispod moga sobnog prozora staro je stablo kruške na koje redovito pada moj pogled, svakodnevno na njoj opažajući nove promjene. Ponosno je ispružila grane koje s proljeća krase bogati zamamni cvjetovi, a s jeseni kite krupni sočni plodovi. I pored svih godina kruška ponosno stoji i odolijeva svim burama, kiši i snijegu a na suncu raskošno zablista u svom punom sjaju. Ona mi je postala poput učiteljice kako uvijek ostati uspravan, rodan i ‘ukusan’, unatoč mijenama godina i vremena, koji donose ožiljke i bore. Kruška, moja svakodnevna životna pratiteljica! (Tomislavgrad, 30. travnja 2014.)

Poticajne misli

Od svih prirodnih melema i pripravaka, smijeh je za duševno i tjelesno zdravlje najbolji lijek! (Tomislavgrad, 13. kolovoza 2016.)

„Za dom spremni!“

Sve ako i zanemarimo povijesno utemeljenje pozdrava „Za dom spremni!“ i stavimo ga samo u kontekst NDH po toj logici trebalo bi ukinuti Olimpijsku baklju i Novogodišnji koncert u Beču. Jer utemeljili su ih nacisti te su postali svjetska baština i zaštitni znakovi, što međutim nikome ne pada na um! (Tomislavgrad, 13. kolovoza 2016.)

Neka nas ne iznenadi ako i oni koje smo držali najboljim prijateljima odu bez najave, počnu nas izbjegavati i ne javljati se nakon što uvijek ne potvrđujemo njihove misli, stavove i postupke. Ljudi su nestalni i osjetljivi, te s njima budimo spremni na sve! (Tomislavgrad, 15. kolovoza 2016.)

 

fra Mate Tadić/tomislavcity