KRIVA JE ONA,NISAM JA
Tko je kriv za odbranu tvoje veličine?
Ona,naravno.
Nije htjela da te razumije
Da ti bude samo tvoja sjena.
Htjela je ruku tvoju
Previše smjela
Malo htjela.
Tko je kriv što je otišla?
Ona ,naravno.
Ponosna je ,ne želi da je gaziš.
Danima,mjesecima,godinama
Radila uvijek po svome.
E neka je otišla.
Sama je htjela.
Tko je kriv što je tražiš u drugima?
Ona,naravno.
Bila je đubre i meni takva godi.
Ja ne volim pametnice niti ljepotice
Da mi drugi govore kako je
Ova druga sa mnom samo gubitnik.
Enisa Milinovic 06.03.2019
|
Lice tvoje, nebo moje,
sa njega mi munje dvoje
oči žegu,
a po njemu u rastegu
oblačići krvi lete –
buru prete.
Nepogodu i bujicu
predskazanu na tvom licu,
sevotinu bure ljute,
ljubav slute.
Još sakrivaš munje puste
tamnom šumom kose guste,
u obrve i u veđe
kriješ teške nepogode,
da je želje moje veće
ne pogode.
A ja stojim srca meka,
gole ruke, gole prsi,
al mi duša opet čeka
ma na propast – od tebeka
čeka, čeka.
Al ne mogu, oh, ne mogu,
poletiću višnjem Bogu,
poletiću u to nebo
za koje sam pokrov prebo,
beli pokrov moje sreće
poletiću
željan tiću
u tu kosu, u te veđe,
tu me neće –
tu će bura da me pređe;
Oko mene neka pali,
vaseljena nek se svali,
nek se lomi,
nek pucaju živi gromi;
A ja bolan snivam vojan
u poplanu od bure utkanu,
u snovoje snujem prame tvoje,
u bunovnom u susanku
podvikujem, jecam, snivam,
a kad bude na uranku,
snova snove da uživam.
Lice tvoje – Laza Kostić.
|
|
|
