Kršćanstvo vjera u osobu

0
179

 

Ljudi kao intelektualno-misaona bića po svojoj tjelesno-duhovnoj razini, sposobni su uzdići se iznad vidljive stvarnosti i primarnih materijalno-opipljivih potreba preživljavanja. Znanje i iskustvo stjecano generacijama sposobni smo proširivati, nadograđivati, čuvati i prenositi na buduća pokoljenja. U doticaju s prirodom koja nas okružuje doživljavamo kako možemo mnogo toga spoznati i sebi podložiti prirodne pojave i sile, ali i poprilično toga ostaje nam obavijeno velom tajne, do kraja nepoznato i nespoznatljivo.

Ljudi upoznajući prirodu i svemir koji nas okružuju, spoznaju da je tu stvarnost morao netko pokrenuti i urediti, te da nije mogla nastati tek pukom slučajnošću. Rađa se misao o Biću kojega nazivamo Apsolutnim, Vječnim, Bogom koji je Svemogući. S druge strane vidimo i spoznajemo kako smo kao ljudi nesavršeni i u mnogome manjkavi. Čovjek pred sobom ima ideal savršenosti, te da je netko iznad njega upravo takav. U svojoj dubini priželjkujemo vlastitu životnu sigurnost, koju u potpunosti ne možemo dati samima sebi. I iz tih razloga rađa se misao o Biću koji nije podložan prolaznosti i smrtnosti.

Kršćani vjeruju kako sav vidljivi svijet potječe od Boga Stvoritelja i svedržitelja, kojega nije nakon stvaranja napustio i ostavio. Bog ulazi u ljudsku povijest i objavljuje se u konkretnim zgodama i događajima. Postupno se u početku objavljuje i otkriva ljudima pojedincima, koji vjeruju u njegov plan u njihovim životima. Potom pripadnicima Izabranog izraelskog naroda da bi se u potpunosti razotkrio u svojem utjelovljenom Sinu Isusu iz Nazareta. Ne vjerujemo više tek u nekog Boga koji nas u mnogome nadilazi i objavljuje se u povijesnim događajima. Naša vjera usmjerena je na povjerenje u određenu osobu. Isus Krist razotkriva nam svojega Oca kao bezgraničnu Ljubav, koji za svakoga čovjeka ima svoj posebni plan.

Jer Bog nas nije stvorio kako bi nas ostavio, zaboravio i uništio, nego nas želi učiniti dionicima svojega božanstva. On nas voli kao svoje sinove i kćeri za čiju cijenu spasenja šalje vlastitoga Sina. Kršćanski Bog objavljuje nam se u svojoj riječi preko proroka, evanđelista, apostola koji nastupaju u njegovo ime, objavljujući preko njih svoju riječ. Ipak kršćanstvo nije tek vjera riječi i knjige, nego prvenstveno vjera u određenu osobu.

Taj Bog koji se objavljuje kao milosrdna Ljubav, ne dolazi uništiti nas i pobiti nego spasiti kako bi s njim baštinili vječnu radost i život. Upravo ono što u dubini svojega bića priželjkujemo. Počesto smo zaokupljeni mišlju o strogom i pravednom Bogu, kako se otkriva ljudima u početcima. Objavljeni novozavjetni Bog Isusa Krista svima koji vjeruju u njega, obećava besmrtnost i neprolazni život s njime. Od čovjeka koji je nemjerljive vrijednosti u Stvoriteljevim očima, traži se da se odluči za taj Božji plan i ponudu.
Bog iako Svemoguć i sveprisutan jednostavan je i dostupan, ali ljudi počesto zakompliciraju dolazak do njega i susret s njim. Bog nije tek moralni čistunac koji nas tek želi neporočne, ulickane i blistave. Poznata mu je naša slaba, promjenjiva i grješna narav što je osobno iskusio vlastitim počovječenjem. Bog nam nudi svoje spasenje ako hoćemo, a poštuje našu slobodu i volju ako nećemo! (Tomislavgrad, 29. srpnja 2016.)

IDEALI

Mladima koji su se spremno odazvali u obranu Domovine za Domovinskog rata početkom 1990-tih godina 20. stoljeća i založili svoje tek procvjetale živote, potrebno je zahvaliti i iskazati poštovati za podnesenu žrtvu. Isto tako tadašnji studenti apsolventi napustili su sveučilišta, kako bi kao dobrovoljci stali u obranu stoljetnih djedovskih ognjišta svojega naroda što je za svaku pohvalu. Ipak, mnoge od njih i s izvrsnim uspjehom sve je to pokolebalo da nakon završetka rata dovedu svoje školovanje do kraja. Više nisu imali snage, želje niti ideala pa su ostali na pola puta ni na nebu ni na zemlji“. Umorili su se od života i nisu ustrajali u zadanim ciljevima i prvotnoj namisli, što ih je ostarjelo i u bitnom usporilo. Jer koliko brzo ideale budemo u životu gubili, toliko ćemo brže starjeti i mrijeti! (Split, 22. srpnja 2016.)

DIO SMO PRIRODE

Ljudi 21. stoljeća kao da sami sebe onesposobljuju i čine nesposobnima? Većinu svojega životnoga i radnoga vremena provedu sjedeći uz televiziju i računalo ili u automobilu. U velikoj se mjeri izgubio osjećaj vezanosti uz prirodu i prirodno u nama. Stvaraju se urbane četvrti gdje se u neprirodnom okružju, suvremeni čovjek osjeća „prirodno“. Gubi se odnos s prirodom u biljkama i životinjama te nam životni prostor sve više sliči kavezima i krletkama. Dio smo prirode i potrebno je naći vremena za suodnos u jednostavnim malim gestama i stvarima. Udahnuti čistoga šumskoga zraka, napiti se izvorske hladne vode, diviti se ljepoti prirode i njenom Tvorcu svim darovanim čulima. (Tomislavgrad, 25. rujna 2011.)

PRONAĆI VREMENA ZA SAMOGA SEBE

Suvremeni čovjek osim za posao, čini se i nema vremena za ono životno bitno. Okružio se tehnikom i oko njega se neprestano nešto mora događati. Buka televizije, kreštava glazba diska, vreva i žamor ulice te i nije svjestan, kako je to ustvari bijeg od susreta sa samim sobom. A kako je samo potrebno i lijepo barem od vremena do vremena, povući se u tišinu svoje sobe. Uz laganu glazbu koja krijepi dušu s dobrom knjigom i molitvom na usnama, osluhnuti Božju blizinu i nutarnju dubinu svojega srca. (Tomislavgrad, 25. rujna 2011.)

ODGOJ OD MALENA

Ni malo nije lako roditeljima odgajati njihovu djecu i mlade, osobito ako se to ne čini na vrijeme i na pravi način! Tako je u bližoj okolini maloljetnik ocu otuđio zlatnu narukvicu s ciljem da je unovči. A pošto nije mogao zbog maloljetnosti, u tom mu je pomogao punoljetni pomagač. U međuvremenu to je doznao otac koji od zlatara što je već rastalio zlato, tražio njen povrat ili novac u protuvrijednosti. Kad otac nije pristao na drugu narukvicu kao „odštetu“ – jer je novac već prije dobio njegov „pošteni“ sin, počeo je prijetiti da će u zlatarnu baciti bombu ili djelatnike javno prozvani i izvrgnuti „sramoti“. Izgleda da bi netko trebao doći u njegovu obitelj i odgajati mu djecu, što je on u pravo vrijeme propustio učiniti?!
Dragi Duvnjaci i prijatelji s raznih strana! Narod još od davnina reče, da se „trn od malena oštri“. Iako nisu pogodna vremena niti današnja okolina za odgoj na pravi način, roditeljstvo i obitelji, ali drugoga puta i vremena nema da bi sve urodilo dobrim plodovima. Ustvari, kad je to i bilo lako i pogodno, biti roditelj i odgojitelj?! (Tomislavgrad, 31. siječnja 2014.)

NASILJE OD VLASTITE DJECE

Kakve sve (ne)zahvalnosti, zapostavljanja i iskorištavanja u obiteljskim tragi-komedijama – uza svu ljepotu obiteljskog života – roditelji doživljavaju od vlastite djece, nakon svih napora, rada i zalaganja tijekom života i svega uloženoga u njih, a mnogi od roditelja dobiju i batine od vlastite djece, ni malo mi nije žao što se nisam ženio i što nemam svoje vlastite djece. Draže mi je da radim na svojim projektima, što me raduje i ispunja iz kojih nastaju knjige, koje su nam najvjerniji i najzahvalniji prijatelji! (2. studenoga 2013.)

POTICAJNE MISLI

Živimo život predano i u punini poput ribe koja pliva u vodi, na ulju i u vinu kako bismo mogli izreći riječi staroga natpisa urezanog u kamenu: „Hvala Ti Gospode što sam bio na ovom svijetu!“ (Split, 20. srpnja 2016.)

Krunica

Na moru kod plivanja od nošenja velikih valova i struja, štiti nas plutajući granični konop s nanizanim manjim i većim lopticama što izgledom podsjeća na krunicu. Na sličan način kod plivanja svijetom od nošenja vrtložnih vjetrova i struja koje nas žele potopiti, pruža nam se nebeski konop i prsluk za spašavanje u obliku krunice. (Tomislavgrad, 27. srpnja 2016.)

Ideologije, revolucije i ratovi mnogo obećavaju, puno uzimaju, a malo daju. Na koncu pohlepno gutaju svoju djecu, koji ih pokreću i u njima sudjeluju. (Tomislavgrad, 28. srpnja 2016.)

Umišljeni slavohlepci na prvo mjesto ističu vlastite zasluge za što trebaju biti nagrađeni i unaprijeđeni, dok drugima prigovaraju pa i najvećim autoritetima pronalaze mane pozivajući ih na odgovornost. (Tomislavgrad, 29. srpnja 2016.)

Mnogima je održanje života skupo i zahtjevno, dok je njegova vrijednost postala i suviše jeftina! (Tomislavgrad, 1. kolovoza 2016.)

Redovito se na nekog čovjeka možemo osloniti onoliko, koliko se on sam oslanja na Boga. (Tomislavgrad, 12. kolovoza 2007.)

Zamka darovitih ljudi je što se u mnogome oslanjaju na vlastite talente kako bi na lagan način postigli (iznad)prosjek drugih, dok zanemaruju ustrajni rad i upornost. (Tomislavgrad, 2. kolovoza 2016.)

Improvizacija u bilo čemu vodi nas u površnost i ne ulazak u srž pitanja ili problema! (Tomislavgrad, 2. kolovoza 2016.)

Muškarci vrjednuju žene više prema vanjskom izgledu, dok su ženama važnije duhovitost, inteligencija i svestranost muškarca. Odnos je suprotan kad je riječ o imućnosti i materijalnom statusu, pri čem žene u situiranosti vide sigurnost za sebe i potomstvo. (Tomislavgrad, 2. kolovoza 2016.)

I po izboru dječjih igračaka za muške čije potiču na aktivnost i kreativno-stvaralačku maštu, te ženske koje su pasivne i sjedilačke, društvo od samog početka vrši podjelu na muško-ženske poslove jedne isključujući iz drugih. (Tomislavgrad, 3. kolovoza 2016.)

Ignoriranje i zaborav najbolja su kazna i osveta! (Tomislavgrad, 7. kolovoza 2016.)

Neki ljudi gotovo cijeli život zadovoljno ostaju među zidovima svojih predrasuda i zabluda ne želeći proširiti vidike i osloboditi se lanaca svojega neznanja. (Tomislavgrad, 7. kolovoza 2016.)

fra Mate Tadić

  bpz.ba