Tišina
Nisu iste sve tišine. Poslije nekih ljudi, tišina je najljepša skladba, melodija koja liječi. Kad konačno utihne njihov glas i odu iz vašeg života, tišina zvuči drugačije. Gorko- slatka pobjeda, sloboda, samoća, poraz, tuga, ponos, snaga, nova nada..tisuće kontradiktornih emocija odjek te tišine izaziva.
Za blagdane se imaju običaj pokušati nametnuti manipulirajući svime što blagdan predstavlja. I..jer ne žele da budete sretni, zdravi, da preživite. Jer..jer nešto trebaju. Ne, niste ih dužni primiti natrag. Unatoč svim kofol Božićnim filmovima s javne TV i reklamama.
Ima i onih drugih ljudi. Ljudi čije prisustvo u vašem životu vrijedi. Ljudi koji svojim riječima vidaju rane, liječe, tješe druge dok sami iznutra plaču. Ljudi poslije čijeg odlaska tišina boli, i sve se zamrzne i sledi. I nema baš ništa lijepo u njoj.
Nekad nema nitko, i neće ni doći. Samo tišina i vi. Tu se najbolje čuje ono što je inače najteže čuti, Boga i samog sebe.
U kojoj god bili, ne dozvolite bukačima iz prve kategorije da vas uvjere da je bilo kakva buka bolja od tišine i da ne zaslužujete bolje. Da vas Bog, kojeg svojom bukom zaglušuju, neće voljeti ako njih ne pustite da galame. Lažu.
Bog, za razliku od njih, ne ucjenjuje, nije nasilan, ne pogađa se. Ne buči.
Vrijedne su tišine. I često bolne ..Ali nije svaki zvuk dostojan da ih razbije.
Marija Perković.
