Marko Ljubić: “Ne možemo pomoći sebi, a pomagali bi Srbiji”

0
484

 

Na primjedbu srbijanskog predsjednika Vučića da su na sastanku država tzv. Zapadnog Balkana umjesto Slovenije i Hrvatske trebale biti Bugarska, Rumunjska i Mađarska, predsjednik hrvatske vlade Plenković je rekao:

“Sastanak koji su sazvali kancelarka Merkel i predsjednik Macron ima za cilj rezimirati gdje smo trenutno kada je riječ o jugoistoku Europe. Hrvatska i Slovenija su pozvane jer su dvije države koje kontinuirano rade, ja bih rekao Hrvatska čak i više od svih drugih, i ističu tu temu na razini Europskog vijeća”.

Vrijedi tragom Vučićeve izjave stvarno postaviti nekoliko pitanja upravo u Hrvatskoj. Ako uistinu žele pomoći Srbiji da prihvati tzv.europske državno-društvene standarde i postane članica Europske Unije, nejasno je zašto Merkel prije svih, a onda i Macron, ne koriste sve raspoložive potencijale EU za to i zašto ne zamole i delegiraju najbolje i najjače iz EU, počevši od sebe samih?

Kada se delegira nekoga za pomoć i potporu, onda bi to prirodno morao biti netko jači, nesporniji, s boljim međusobnim odnosima i s manje upitnika u povijesnim odnosima. Jer iz Hrvatske upravo od Srba i njima srodnih prosrpskih struktura slušaju stalne jauke o ugroženosti Srba i nevaljalosti Hrvatske. Barem bi valjalo voditi računa o tome da pomagači budu sa što dužom tradicijom ili pripadnošću EU, jer je valjda logično da ih je EU prosvijetlila više i jače nego one koji imaju manji EU staž, inače, čemu EU i što bi u njoj bilo toliko vrijedno.

 

Zato je nejasan kriterij koji je Hrvatsku prometnuo u glavnog EU pomagača primjerice Srbiji. Sa Srbijom imaju dužu granicu i Rumunjska i Bugarska, pa i Mađarska, nego Hrvatska, te tri zemlje su značajno ranije postale članice EU, brže se i bolje razvijaju od Hrvatske, demografski i teritorijalno su značajno snažnije, nemaju nikakvih teritorijalnih prijepora sa Srbijom, nemaju tzv.otvorenih političkih pitanja, Srbija prema njima nema teritorijalnih pretenzija, ne postoji strategija velikosrpske istočne granice i izlaska na Crno more, nije ih napadala, činila neviđene zločine, Srbi ih ne optužuju za tamošnje “jasenovce”, a uz to su Bugari i Rumunji većinski pravoslavci.

Kada se spominje jugoistočna Europa, tu su i Grci, pa je uz tako etablirane države članice EU i NATO saveza stvarno čudno da se pojavljuje Hrvatska kao nekakav spasitelj Srbije, lokomotiva, ili lider kako tu i tamo pokušava laskati Zagrebu. Hrvatska s obzirom da ima čitav niz nerješenih pitanja sa Slovenijom, BiH ili bolje rečeno sa Srbima i Bošnjacima, zatim sa Crnom Gorom i Srbijom, očito nema znanja i snage pomoći sama sebi.

Kako to da onda kancelarka Njemačke ili francuski Predsjednik, koji po definiciji jesu i moraju biti razumni ljudi, uz sve navedeno tipuju na baš takvu Hrvatsku i kako to da je baš takva Hrvatska kako Plenković kaže – najviše učinila za Jugoistočnu Europu? Nešto u toj logici ne valja.

Po svemu što znamo, vidimo i u konačnici osjećamo na svojoj nacionalnoj koži, Srbija na svome “putu” u Europu planira ostvariti što više svojih “putničkih” interesa, a Merkel upravo tu putničku hajdučiju promeće u vrhunski europski standard.

Valjda Merkel računa da bi sita Srbija, s golemom trbušinom neprobavljenih hrvatskih zemalja, mogla odspavati stotinjak godina dok to ne probavi, pa tako uspavati zlo dok se ne pojavi princ koji će ga poljupcom probuditi i usmjeriti prema novim zalogajima.

Promićući nekoga u lidera, glavnog zastupnika i pomagača, očito se tom nekome ispostavlja taj srpski putnički račun. Upravo je to hrvatska “prednost” pred ostalim spomenutim državama i narodima. Ta “prednost” potpuno je usporediva sa šamarom budali.

Dok obrazi žare, budala se cereka i hvali se poskakujući na trgovima. S obzirom da hrvatski narod nikada nije bio kolektivna budala, a pljuske je znao itekako uzvratiti nasilnicima, kao u Oluji pred cijelom Europom, te ih poučiti o njihovom mjestu i statusu, valja Plenkoviću i državnom vrhu ponavljati, ali i zaprijetiti da, ako su se voljni cerekati na šamarčine, da ih ne mogu primati po nacionalnom obrazu. Ako su već željni šamara, ima im ih tko dati, komentirao je Marko Ljubić na facebooku