Mila Stanković)”LISTAJ DALJE

0
690
Ne osvrći se
ni na trenutak
U prošlosti
sreće nije
Tamo su
pohranjene
Samo
sjete
Ljubavi tužne
i ne malo ružne
Neuzvraćene
bolne
Ne osvrći se
listaj dalje
Glave
uzdignute
Ne umori se za
ljubavlju iskrenom nikada tragati….
(Mila Stanković
ulomak iz nove knjige ‘Pisma pišem’ koja sljedeći tjedan ide u tisak
sa Smiljan Silic Slavenka Mitrović Lazarević Alenka Kraljevic Dragana Pavlović Bojan Silic Gordana Kraljevic Mario Susak Nela Smješko Ćavar Josip Grbesic Mira Grbesic Ivana Domljan
KREATIVNOST I SKLAD PRIDONOSE RADOSTI ŽIVOTA
Draga najdraža teta Štefice,
tvoja umjetnička duša se na široko i na daleko osjeti. Kad je jednom omirišeš ni kilometri udaljenosti miris joj ublažiti ne mogu.
Tvoja ljubav prema stilu odijevanja, tvoja profesija i struka, smisao za lijepo i profinjeno, ljubav prema cvijeću i prirodi, prema ljudima i životnome skladu….
Sve to utjecalo je i na razvoj moje ličnosti. Odavna već primjećujem kada nešto nije u skladu ili nema stila, pri tome ne robujući nikakvim formama i propisima.
Ne znam koliko je sklad i osjećaj za lijepo i dobro prevladao u mojoj duši, ali znam da sam ga gradila prema ugledu na najbolje. Moje tete, mamu….
Sjetim te se draga moja teta svaki dan i po nekoliko puta. Ovih dana i počešće.
U ovoj eri globalnoga ludila, kada je većini čaša dobrano prelivena. Izolacijama i rjeđim izlascima na ulice. Hodanjima po trgovinama s maskama. Bježanjima po dva metra od ljudi….
Sve nas je to pomalo gurnulo u kojekakve letargije. Odjenemo na sebe što nam prvo dođe pod ruku, nabacimo masku na lice i idemo po kruh i vodu u trgovinu, držeći propisano odstojanje od drugih.
Nikom to nije drago i sve nas to iscrpljuje. I onda sam se zapitala:
– Zašto se lijepo ne odjenuti, frizuru si posložiti, torbu umjesto vrećice uzeti, ružičastu masku nabaciti i u shopping se otisnuti????
Pa mi na pamet padne kako mi je moja baba Manda počesto govorila:
– Kćerce nemoj der ‘odat k’o ni’ko tvoj. Lipo der se obuci.
Ili baka Dragica, tvoja mama:
– Nemoj se oblačit k’o susjeda Zuba, fino der se dotjeraj sine moj.
U ovome nikako nije bilo omalovažavanja i izrugivanja s modnim stilom naše drage susjede, ali baka je htjela naglasiti kako jedna odjeća je za po kući, jedna za ispred kuće, druga za trgovinu, ina za ulicu.
Zlata su mi vrijedni njihovi savjeti, voljenih mi baka, i odlučih ih primijeniti u praksi u ovaj nemili vakat.
A da, i odmah se prisjetim kako sam ulicama tvoga grada i moga studentskoga visoko uzdignute glave i ponosno nosila tvoje modne kreacije. Džempere koje si kreirala za modnu kuću u kojoj si radila.
Tako sada svakodnevno dotjerana ležerno, sportski s nagovještajem čudne elegancije, baš onako kako volim, koračam k trgovačkim centrima Lauda grada s ružičastom maskom na licu.
Maske radim svakodnevno u kućnoj radinosti. Na svaku potrošim minuticu svoga vremena. Potrebne su mi samo ružičaste salvete i po dvije crne i dvije ružičaste gumice za kosu, koje svakoga dana montiram na novu salvetu. I kao da napokon postadoh svjesna velikih riječi, pametnih savjeta  najdražih baka. I sretna sam.
Možda i modno osviještena, ma što to značilo na današnjem vremenu.
I sve što godinama o skladu života i o dobroj duši naučih od svojih bližnjih, osjećam da to danas živim.
Hvala ti draga moja teta, vjerujem da ćemo uskoro uživati u priči uz kavu u Metkoviću….