MILJENKA KOŠTRO “JEDNA BAŠ IZ DUBINE DUŠE

0
84
U ZAPIS VJETRA BACAM RIJEČI
Ne, ne tražite me tamo, u uvelim sutonima gdje me nema
Živim u sjeni, na sjedom pramenu neshvaćene slobode
Razabirem misli dok krezubi dan se na odlazak sprema
I gdje jesam, i nisam, ćutim trena nezgode i zgode
Kroz providnost stiha lakše ćete do mene doći
U ritam i rime točim dostižne i nedostižne vidike
Kada dan klone, zvijezde razrijede tamu noći
Otisci duha tiho trepere kroz u boji poetske slike
Olujno more mom stihu je put i kuća
Oseke i plime rvu se ispod svjetionika
Ja, sićušna kap u vrtlogu svemira vruća
Ne tražite me kod, od vlage trulog krajolika
Možda me pored vas ima i kad me nema
Možda i vrtlog pučine svoje vizije ima
Nedogled tapka, znam vrijeme ne drijema
Stih je varljivo gnijezdo mojih oseka i plima
Možda se tijelo ispod suha kamena
Preobrazi u skladno obojani cvijet
Možda vrisak moje plahe duše
Zavrti zavađenih vjetrova pet
Bilo kako bilo, a bit će što bude
U zapis vjetra bacam misli i riječi
Sa svojim licem stajem pred ljude
Svjesna da san na dlanu tišine liječi
Ja sam i tako samo dah na mah
Koji će jednom pri zemlji stati
Već sutra mogu biti sitni prah
Zapis u vjetar možda će ptice pročitati
MILJENKA KOŠTRO: Ne traži me ondje gdje me nema
MILJENKA KOŠTRO