Mislili smo da ćemo otvoriti šampanjac, ali čini se da smo opet – nasjeli!

0
528

Reforma i stručnost, dvije su najkorištenije fraze zadnjih mjeseci, ali put od riječi do djela baš i nismo vidjeli. Da je tome tako svjedoče i brojke, u prvih 100 dana stručna, reformska vlada ničime se nije pretjerano istaknula

Da se u protekla tri mjeseca obistinio samo djelić onoga što je Domoljubna koalicija najavljivala u predizbornoj kampanji, njihovih 100 dana na vlasti rezultiralo bi otvaranjem šampanjca. Ali dani koji su za nama ostavljaju tek gorak okus u ustima i nameće se pitanje – zar je moguće da smo opet nasjeli? U stručnost premijera Tihomira Oreškovića ponajviše se klela ekipa iz HDZ-ovih redova, koja ga je uostalom kontaktirala mjesecima ranije nudeći mu premijersku funkciju. Nije, međutim, Orešković naivac iz naše bare, pa se veoma brzo oteo kontroli koju je nad njime kanio imati šef HDZ-a Tomislav Karamarko. Lukavi menadžer na početku mandata narodu je beskompromisno obećao bolje sutra, a iz današnje perspektive takva retorika čini se još jednom praznom političkom frazom, jer bolje sutra nije niti na vidiku.

Rijetki su oni koji su posve zadovoljni vladom koju vodi financijaš Orešković, preko čijih pleća domoljubi iz HDZ-a ispaljuju otrovne strjelice na revolucionarno raspoloženu ekipu iz Mosta gladnu promjena i reformi. U državi koja ničice pada pred svim gospodarskim bitkama glavna tema su odnosi u vlasti, ili ti ga podređeni položaj Karamarka, koji revoltirano svako malo izazove pobunu u vladajućem kokošinjcu, jer stvari nisu onakve kakvima ih je on zamislio. Reforma i stručnost, dvije su najkorištenije fraze zadnjih mjeseci, ali put od riječi do djela baš i nismo vidjeli. Da je tome tako svjedoče i brojke, u prvih 100 dana stručna, reformska vlada ničime se nije pretjerano istaknula te je sukladno tome održala 17 sjednica. Apsurda radi, njih tri održane su telefonom. Raspravili su 182 točke dnevnog reda na otvorenim djelovima sjednica, a u saborsku proceduru poslali su 40 zakonskih prijedloga. Radilo se o tehničkim i terminološkim uslađivanjima postojećih zakonskih okvira te o usklađivanju hrvatskog zakonodavstva s onim europskim.

Reforme što je to?

Reformski zakoni još uvijek se nisu našli na dnevnom redu, iako su na posljednjoj 17. sjednici, vladajući donijeli plan reformi koje kane provesti. Prvih mjesec dana svelo se na kadroviranja sa svih strana, ali unatoč tome neki ministri još uvijek nisu imenovali pomoćnike i zamjenike. Na noge su ustali mali članovi Domoljubne koalicije protestirajući protiv Mostove odluke da se u ministarstvima ostave stručnjaci iz prošlih mandata. Stručnost nije bitna, iščitati se dalo iz njihovog prosvjeda, jer i oni svoje kadrove za uhljebništvo imaju. Prvi zakonski prijedlog Vlada je morala povući jer se pokazao protuustavnim, a preostala dva kojima su se bavili služila su isključivo za definiranje pozicije Karamarka i drugih članova vladajućih u različitim povjerenstvima. Na sjednici održanoj koncem veljače šef financija Zdravko Marić predstavio je šire smjernice za kreiranje državnog proračuna za ovu godinu, ali donošenje proračuna potrajalo je mjesec dana. Osnovana su istovremeno tri povjerenstva zadužena za snimanje stanja i donošenje akcijskih planova, a njih predvode ministrica uprave Dubravka Jurlina Alibegović, ministrica rada Nada Šikić te ravnatelj Carneta Zvonimir Stanić. Njihova uloga bila je da akcijske planove za provođenje reformi dostave Vladi do sredine travnja. Rok je evidentno prošao, a akcijski planovi još uvijek čekaju pa bi ponajbolje bilo da tako i ostano s obzirom na to koliko ih se čeka, a iz čega proizlazi da je riječ o još jednom u nizu izmišljenih disfunkcionalnih povjerenstava čija je svrha nikakva. Državni proračun na stolu se našao tek na sedmoj sjednici, a dio saborskih zastupnika konstatira da je proračun jednak onome lanjskome. Drugim riječima, prepisan od Milanovićeve vlade. Proračun je zbog nezadovoljstva unutar koalicije radi preraspodjele sredstava modificiran amandmanima, od kojih je jedan predložila čak i Vlada. Oreškovićev tim jedno se vrijeme bavio investicijama pa je tako otkriveno da je razgovarao s investitorima zainteresiranim za otkup slavonskog zemljišta, dok se kasnije doznalo da je misteriozni investitor zapravo zloglasni Monsanto. Radi stanja u koaliciji ponajviše zbog rasporeda fotelja bune se manji parneri poput HSLS-a, HSS-a i BUZ-a, a dok se oni bune Milan Bandić najavljuje prestrojavanje koalicije udarajući time na Most. Dok se oni bave samima sobom, pomoćnici se odmaraju po hotelima.

Pomozi nam Bože zbog pomoćnika

Pomoćnik ministra obrazovanja Miomir Karin zamijenio je imotsku adresu onom zagrebačkom, odmarajući se u hotelu premda ima pravo na državni stan. Za taj luksuz građani su do sada izdvojili 30.000 kuna, a njegovom pojavom reforme su opetovano pale u drugi plan jer se mudre glave u Vladi sada propituju tko je kriv za ovaj nadasve nelogičan potez pomoćnika ministra. Najveći dojam svakako je ostavilo imenovanje Mije Crnoje, koji je na mjestu ministra branitelja proveo tjedan dana. Zbog Ministarstva branitelja tegobe su snašle Milijana Brkića, jer da ga je Karamarko kandidirao za čelno mjesto Ministarstva doznao je kada i javnost, ubrzo odustajući od te ponude. I taman kada je javnost pomislila da će vladajući ministra branitelja početi tražiti preko Njuškala HDZ-ovci iz rukava vade Tomu Medveda. Početak mandata obilježio je i sukob između predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Oreškovića, zbog njezina inzistiranja na smjeni šefa SOA-e Dragana Lozančića. Tek nakon dva mjeseca Orešković se složio s time da Lozančića zamijeni Daniel Markić, što je razljutilo šefa HDZ-a, a od puste trakavice ostaje tek činjenica da je ovaj i dalje na čelu SOA-e. Vladine afere nastavile su se imenovanjem pomoćnik i zamjenika ministara pa je tako u Ministarstvo poduzetništva doveden HDZ-ov Marijo Antonić koji je predstavljen kao sposoban poduzetnik iz Huma na Sutli. No, dotični je vlasnik tvrtke Merus-hr d.o.o. čiji je bankovni račun mjesecima u blokadi zbnog duga većeg od 500.000 kuna. Vlada je zabunom u isto ministarstvo dovela SDP-ova Mikela Čivljaka, koji je bio pomoćnik direktora marketinga u HPB-u, a kada se doznalo da ovaj dolazi iz partijskih redova on se hitro iščlanjuje iz stranke. Pomoćnik ministra pravosuđa Slavko Kovačević nakon svega šest dana podnosi ostavku nakon što se povela javna rasprava o njegovoj pravomoćnoj presudi, kada je kao voditelj pulske kaznionice navodno teško ozlijedio dječaka iz susjedstva. Na čelo Porezne uprave i na mjesto pomoćnika ministra financija sjeda Zdravko Zrinušić, koji je javnosti poznat jer je bivšem kolegi iz Štedbanke bez dozvole za rad dao 15 milijuna kuna. Pomoćnik u Ministarstvu rada Marijo Bebić veziovao se uz aferu Sinovčića i Dejana Golema. Pomoćnik ministrice rada Marinko Papuga bio je izvršni direktor Sektora za bankarstvo, a smijenjen je zbog navodnog sukoba interesa u slučaju splitske špediterske tvrtke Trast. U Ministarstvo prometa ugurao se Alen Gospočić, kojega su sindikati iz Zagrebačkih cesta prozivali zbog bahatosti, ponižavanja i prijetnji. Stanje s pomoćnicima uistinu nije zahvalno, ali situacija ništa bolja nije niti s ministrima, za čiji se ulazak u vlast inzistiralo na stručnosti.

Rupe po ministarstvima

Jedna od javnosti poznatijih ministrica jest Bernardica Juretić koja vodi resor socijalne skrbi. Kada bacite oko na imovinsku karticu ministrice Juretić naprosto se morate zapitati kako preživljava s golemim kreditima? Naime, ministrica ima plaću koja iznosi oko 15.000 kuna, a rate kredita joj iznose oko 13.000 kuna. Da se kojim slučajem realizira najava o smanjenju plaća za ministre od 25 posto tada Juretić neće moći vraćati kredit od svoje plaće, jer u tvrtki za savjetovanje ne smije raditi. Inače, Juretić se zadužila za 185.000 eura kako bi kupila stan od svega 64 kvadrata u četvrti za koju nisu karakteristični luksuzni stanovi. Nedugo potom podiže kredit od 30.000 eura, a novac investira u uređenje stana. O nesrazmjeru između kredita i cijene stana te njegova opremanja Juretić nerado javno progovara pa se u djelu javnosti nametnulo pitanje ima li ministrica tajnog jamca ili je pak neke podatke naprosto izostavila iz svoje imovinske kartice

Ministar pravosuđa Ante Šprlje u vrlo je nezahvalnoj poziciji, jer vodi resor koji je uistinu prepun rupa. No, s druge strane javnosti nije pretjerano poznato kako se on s time nosi jer u medijima se pojavio tek jednom dajući intervju, nakon čega je nestao. Trebalo mu je mjesec dana da razriješi pomoćnika koji je zbog afere ponudio ostaku, a riješenja se iz njegova ministarstva naprosto ne naziru. Prvi čovjek Ministarstva poduzetništva Darko Horvat zapravo uopće ne želi biti na toj poziciji, upućeni tvrde kako mu je želja uhljebiti se u Inu, koja nije u njegovom sektoru. Ovaj HDZ-ovac zakasnio je sa stipendijama, a brze i učinkovite koje je ova stranka uoči izbora najavljivala naprosto se ne primjećuju. Ministar vanjskih poslova Miro Kovač baš poput prethodnice mu Pusić putuje svijetom popravljajući odnose. Najavio je blokadu Srbije na putu u EU, zalagao se za zatvaranje balkanske rute te obećao prazne nekretnine u inozemstvu staviti u funkciju. Ministar turizma Anton Kliman još je jedan na listi nevidljivih HDZ-ovaca, a fotelje se navodno domogao jer je najveći donator stranke u istarskom kraju. Njegova obećanja o povezivanju plave i zelene Hrvatske stara su i dobro znana floskula, a osim nje ništa konkretno nije učinio, osim što i njega prati prešućena afera, dotični je naime sam sebi oprostio dugove.

Zbrinjavanje stiropora

Ministar gospodarstva Tomislav Panenić prema podacima iz njegove biografije od svibnja 2003. do kolovoza 2004. radio je u hrvatskoj filijali nekoć moćnog Baumaxa, iz kojega je otišao pod vrlo čudnim okolnostima. Naime, u ljeto 2004. u osječki Baumax, gdje se ovaj zaposlio stiže pošiljka 40-ak četvornih metara stiropora koju isporučuje tvrtka Bachl, jedan od Baumaxovih dobavljača. Stiropor vrijedan nekoliko tisuća kuna nije bio odgovarajućih dimenzija pa je dobavljaču poslana reklamacija. U krug trgovačkog centra stiže osječki prijevoznik s kojim Baumax ima ugovor o dostavljanju robe kupcima, Panenić je također radio toga dana, ali pred kraj vremena zatražio je od skladištara i zaštitarske tvrtke Sokol Marić da potpišu zapisnik kako je stiropor komisijski uništen, što su oni i učinili. No, umjesto da se ploče stiropora slome i stave u kontejner Panenić naređuje utovar na kamion obećavajući da će ga on ekološki zbrinuti odvozeći ga na deponij u Sarvaš, gdje je ranije bilo odlagalište otpada osječke komunalne tvrtke Unikom. Umjesto obećanog, kamion sa stiroporom odvezen je u Berak, mjesto u kojem živi ministar Panenić, te iz toga perioda aktualnog ministra prate glasine kako je ukrao stiropor. Plati ili krepaj, reforma je koju nam je predstavio ministar zdravstva Dario Nakić. Odlučio je tako poskupiti dopunsko i participaciju te ukinuti posjete, a priča i o nadstandardu te ga prati izjava: „Definirat ćemo nadstandard. Tko želi bolji kuk može ići u privatnu kliniku u Švicarsku“. Uz to, kada je on ravnao zadarskom bolnicom nagomilao je dugove, što također javnosti nikada u potpusnosti nije objašnjeno. Premda je preko 1600 tvrtki platilo po 5 tisuća kuna da bi dvoje svojih zaposlenika educiralo kako postati povjerenikom za otpad, čini se da je riječ o novcu bačenom u vjetar jer ministar okoliša Dobrović ukinuo je odredbu po kojoj su tvrtke s više od 50 zaposlenih dužne imati tog povjerenika. Priča postaje zanimljivom kada se znade da je baš Dobrović do imenovanja na mjesto ministra zaštite okoliša bio jedan od ovlaštenih za izobrazbu budućih povjerenika za otpad. Ministar je u ustanovi za obrazovanje odraslih Vox Viva iz Zagreba naveden kao voditelj nastavnog programa izobrazbe povjerenika za otpad, iz čega proizlazi da je ministar jednim potezom pera ukinuo bivše radno mjesto premda on tvrdi da to baš i nije tako.

Ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić pokazao je samostalnost i odlučnost, predložio je i nekoliko reformi te ukinuo službene policijske automobile, što valja pozdraviti. Policajcima je osigurao povišicu, ali afera s krađom novca i zlata značila je da barem treba ponuditi ostavku. On to nije učinio, ali je ruku na srce, za razliku od mnogih ranijih ovaj slučaj veoma brzo okončan. Još uvijek zato okončana nije afer iz ministarstva obrane kojim upravlja Josip Buljević. Riječ je o sablasnim podacima o remontu Migova u Ukrajini, ali nakon velike lavine priča nije dobila kraj. Buljević je obećao modernu vojsku, ali teško da će to moći postići s obzirom na smanjeni budžet. Da nešto ipak valja poduzeti svjedoči i posljednja tragedija u kojoj su dva vojnika teško ozlijeđena. Hvaljen Isus, pozdravio je ministar graditeljstva Lovro Kuščević i to je jedino po čemu je ovaj HDZ-ovc ostavio traga u javnosti. Traga bi zato mogao ostaviti porez na nekretnine kojega ovaj najavljuje tvrdeći da to neće biti veliki udar na građane. Ukratko, retorika slična onoj kakvu su imali kukurikavci. No, valja pozdraviti ukidanje certifikata iznajmljivačima, ali d druge strane još uvijek čekamo ubrzavanje procesa legalizacije, pojednostavljenje investicija i brojne druge predizborne najave. Prvi blagajnik države Zdravko Marić, kojega mnogi nazivaju Kplus ministrom donošenjem novog proračuna uštedio je 2,5 milijardi kuna, ali najgori potez kojega je mogao poduzeti jest ukidanje poreznog Uskoka, čime pokazuje da ide na ruku onima od kojih je došao. I od ministra poljoprivrede samozatajnog Davora Romića znatno se više očekivalo. Dekan Agronomskog fakulteta veoma se tromo hvata u koštac s problemima hrvatske poljoprivrede, ali valja ga razumjeti jer njegov resor vodio je sve samo ne sposobni Tihomir Jakovina. Ministrica koja ne zna kako se puni proračun HDZ-ova Nada Šikić uz to ne znade i koji je ugovor nadređen u radnom zakonodavstu, što definitivno dovodi u pitanje stručnost vlade, jer dotična dama vodi ministarstvo rada. Bez puno promišljanja prihvatila je skraivanje roka za rad do 67 godine, nije iznijela niti jednu ideju za mirovinski sustav i vrlo je evidentno da zapravo s poslom kojega obavlja nema neke pretjerane veze. Još jedna dama, ravnateljica Ekonomskog instituta koja je svojedobno sjedila u Račanovoj vladi ministrica je uprave Dubravka Jurila Alibegović koja je najavila reformu javne uprave, od čega za sada kako stvari stoje nema ništa. No, samo za sada jer se čini kako ova odlučna žena itekako znade što hoće. HDZ joj je doduše blokirao dio rezanja privilegija, ali ona ostavlja dojam da se trudi, jedina zamjerka koju građani za nju imaju jeste izjava da osmosatno radno vrijeme ne bi trebalo uključivati pauzu. Kritičar bivše vlade Oleg Butković, aktualni ministar prometa, sada dijeli njihovo mišljenje. Dok je iz oporbe tvrdio da autoceste ne treba prodavati, sada nije nesklon toj opciji, istovremeno najavljuje pa povlači odluku o uvođenju vinjeta. Tomislav Tolušić, ministar koji ne vjeruje u Vladin proračun,  jedan je od onih od kojih se mnogo očekuje, gorljivi je zagovornik županija, čije rezultate tek treba vidjeti. bpz.ba