Obilježena 30. obljetnica operacije Čagalj Hrvatskog vijeća obrane

0
61

Ispred spomen obilježja Stanislav Baja Kraljević i Mijo Babić u krugu vojarne “Stanislav Baja Kraljević” u Mostaru, a u okviru manifestacije “Lipanjske zore 1992.- 2022.”, danas je svečano obilježena 30. obljetnica od oslobađanja spomenute vojarne.

 

Susret na kojem se okupio veliki broj branitelja, njihovih obitelji, uzvanika i gostiju, predstavnika izvršena i zakonodavne vlasti sa svih razina.

Jutrošnja zora, donese nam novi dan, donese nam sjećanja na lipanjsku zoru devedeset druge. Tog jedanaestog lipnja 1992., točno prije trideset godina, sunce nad Mostarom i Hercegovinom  zasja blistavim sjajem, u toj blistoći bijaše Hrvatska mladost, bijaše utkana njihova ljubav koju su živjeli, u tom čistom blistavilu bijahu utkani njihovi životi. To je ta mladost koja je živjela ljubav hodeći slobodi! Taj dan oni slobodu dotakoše i nama je darovaše, veličanstvenu i punu ponosa, punu nade u novi život. Njima dugujemo trajnu zahvalnost za darovanu slobodu, rekao je u svome govoru general zbora Stanko Sopta.

Zauzimanjem „kasarne JNA Heliodrom“, toga su 11. lipnja, žrtvu darovanja života na oltar slobode, Stanislav Baja Kraljević i Mijo Babić. Njihova imena uklesana su sa stosedamdesetoricom suboraca u kapelu sv. Ivana Krstitelja gdje je služena sv. misa za sve poginule pripadnike HVO-a koju je predvodio vojni kapelan don Tomo Raič.

 

 

Govor generala zbora HVO-a Stanka Sopte, prenosimo u cijelosti:

Poštovani suborci, ratni prijatelji, dragi roditelji i obitelji naših Hrvatskih vitezova Stanislava Baje Kraljevića i Mije Babića od srca vas pozdravljam!

Pozdravljam i sve vas koji ste danas došli odati zahvalnost i pomoliti se za duše naših palih i umrlih suboraca koji su svoje živote darovali za slobodu Hrvatskog naroda!

Jutrošnja zora, donese nam novi dan, donese nam sjećanja na lipanjsku zoru devedeset druge. Tog jedanaestog lipnja 1992., točno prije trideset godina, sunce nad Mostarom i Hercegovinom  zasja blistavim sjajem, u toj blistoći bijaše Hrvatska mladost, bijaše utkana njihova ljubav koju su živjeli, u tom čistom blistavilu bijahu utkani njihovi životi. To je ta mladost koja je živjela ljubav hodeći slobodi! Taj dan oni slobodu dotakoše i nama je darovaše, veličanstvenu i punu ponosa, punu nade u novi život. Njima dugujemo trajnu zahvalnost za darovanu slobodu! Hvala im!

Vama prijatelji, vama suborci koji smo zajedno koračali na tom putu slobode sve do 30. svibnja 1996.godine  izgovorimo  veliko međusobno hvala!

Trideseta obljetnica prilika je, ali i obveza činjenično i istinito svjedočiti korake tog puta, što ću sad pokušati učiniti.

U zoru 11.lipnja 1992.godine Kažnjenička bojna uz potporu topništva „Širokobrijeških slavuja“ sukladno djelujući sa ostalim postrojbama HVO: na lijevom boku s četvrtom bojnom „Tihomir Mišić“ i petom Ilićkom bojnom, na desnom boku Poskok bojnom , šestom bojnom Kruševo i  devetom bojnom Rodoč-Jasenica , uz istovremeno djelovanje pješačke bojne 4.gardijske brigade HV na pravcu s.Tepčići-Slipčići -Baćevići, te snagama u potpori  2. i 3. bojne Široki Brijeg, ovladala je Orlovcem, presjekla cestu Kruševo-Miljkovići-Varda-Mostar, zauzela kasarnu JNA heliodrom, vojnu industriju SOKO i  Aluminijski kombinat. Istovremeno 4.bojna „Tihomir Mišić“ zauzima brdo Hum, a pješačka bojna 4.gbr HV ovladava područjem s.Baćevići.

Prije ovog boja u listopadu 1991. srpski je agresor u svom velikosrpskom planu polako, ali tiho iz ove svoje kasarne JNA uzimao kotu po kotu u dolini Neretve. JNA je velikim snagama osiguravala mostobran u području Mostarskog Polja, kako bi u povoljnom trenutku, uvođenjem značajnijih snaga svoja napadna djelovanja mogla ostvariti prema Brotnju, Širokom Brijegu, odnosno smjerovima koji se pružaju prema Tomislavgradu i Imotskome, i time se spojiti s Kninskim i Krajiškim korpusom.

Snage HVO do oslobodilačke operacije drže obrambenu crtu od Čapljine do Vrdi i Salakovca, u dužini do nekih 70 km, s velikim crtama bojišnice u Jablanici, Konjicu i južnim prilazima Sarajevu. U općinske stožere HVO organizirani su Mostar, Široki Brijeg, Čitluk, Čapljina, Ljubuški, Grude, Stolac, Neum, Ravno a zasebne postrojbe bile su, Kažnjenička bojna, bojna Ludvig Pavlović i grupacija HOS-a.

Snage HV na južnom dijelu Hrvatske provode borbena djelovanja oslobađanja Dubrovačkog zaleđa  na uskom prostoru, čime im osjetljivim postaje lijevi bok, odnosno mogućnost da ih neprijatelj ugrozi napadima iz BiH, a u tu je svrhu srbokomunistički neprijatelj i organizirao crte bojišnice na rijeci Neretvi, porušio mostove, misleći da snage HVO nisu uvježbane i nemaju ratnu tehniku kako bi ih na tim pozicijama ugrozile.

U ovakvom stanju bojišnice, snage HVO organiziraju i provode oslobodilačku operaciju širih razmjera u dolini rijeke Neretve kako bi neprijatelja odbacili od rijeke Neretve , oslobodile Dubravsku visoravan i grad Stolac, i time u potpunosti zaštitili lijevi ranjivi bok snagama HV-a u Republici Hrvatskoj. S time se u daljnjem tijeku borbenih djelovanja stvaraju preduvjeti potpunog oslobađanja Bišća Polja i grada Mostara.

U tu svrhu isplanirana je i uspješno izvedena operacija „Čagalj“ u pet faza:

  1. Snagama HVO-a razbiti neprijatelja na lijevoj obali r.Neretve u području Čapljine, ovladati naseljima Tasovčići, Prebilovci i Klepci, čime osigurati uvijete za uvođenjem gotovih snaga za daljnja napadna djelovanja.
  2. Napadno-oslobađajuća djelovanja usmjeriti ka Stocu, osloboditi ga i tako rasteretiti lijevi bok snagama HV u R. Hrvatskoj.
  3. Ovladati područjem Mostarskog Polja , osloboditi i zauzeti objekte aerodroma i heliodroma.
  4. Ovladati prostorom sjeverno od Mostara čime se JNA i četničke snage u samom gradu dovode u poluokruženje, i stvoriti uvijete za oslobođenje grada Mostara.
  5. Osloboditi istočne djelove grada Mostara i područje Podveležja.

Ovako planirana operacija započinje u noći 6/7. lipnja 1992.god. iz smjera Čeljeva prema rijeci Bregavi i prelaskom postrojbi HVO preko rijeke Neretve u području Čapljine, ovladano je  Ševaš Njivama, Klepcima, Tasovčićima i Prebilovcima,  10.lipnja oslobođeni su Domanovići. Na današnji dan 11. lipnja istovremeno započinje napad na Slipčiće , Orlovac i Hum, i istog dana oslobođena je cijela desna obala r.Neretve u području Mostarskog Polja, a 12. lipnja je oslobođen grad Stolac.

12/13. lipnja 3. bojna Široki Brijeg ojačana tenkom T-34 prethodno zarobljen na Vardi uvodi se u i raspoređuje na prostor Gubavice sa zadaćom osiguranja i potpore snagama iz pravca Baćevića. Istovremeno 13.lipnja borbena skupina Kažnjeničke bojne uvodi se kroz borbeni raspored 156.br. HV na pravcu s.Stanojevići-Rotimlja-Kvanj, s ciljem sukladnog djelovanja sa glavnim snagama u oslobađanju Bune.

14.lipnja postrojbe sastava: Samostalna satnija „Buna“, dio postrojbi Kažnjeničke bojne, dio bojne 4.gbr HV, vod VP HVO, dio satnije pričuvnih policijskih snaga Čitluk i dio postrojbi HOS-a, napadno djeluju pravcem s.Bačevići-r.Neretva-Buna i istog dana u prije podnevnim satima u potpunosti ovladavaju širim područjem Bune.

15./16.lipnja samostalna satnija Blagaj, 7.bojna Gnojnice i dio postrojbi HOS-a, oslobađaju područja Blagaja i Gnojnica, a 16.lipnja uspostavljena je crta obrane Busak-Vranjevići-Ravnice, istovremeno 5.bojna Ilići ovladava aerodromom.

Veličanstvenim pohodima HVO-a sa sjevera, juga i bokova 17. i 18. lipnja oslobođen je grad Mostar, 25.lipnja Kažnjenička bojna, uz potporu druge bojne Rudnik, treće Cimske bojne, 4.bojne „Tihomir Mišić“ i dijela Poskok bojne ovladala je repetitorom na vrhu planine Velež, a borbena djelovanja tjeranja neprijatelja nastavljena su do 26. lipnja.

Dostignuta crta tih lipanjskih dana 1992.god sa nekim manjim odstupanjima održana je u tijeku cijelog Domovinskog rata, i ove pobjede HVO u zorama lipnja 1992. god, u  temeljima su Washingtonskom i Daytonskom sporazumu, što operaciji „Čagalj“ daje sva obilježja jedne izuzetne povijesne bitke HVO za slobodu ovih prostora.

Uspješnost provedbe operacije „Čagalj“, kad su sve prednosti na strani neprijatelja u omjeru 1:8 zahtijevali su izuzetnu hrabrost bojovnika, veliko domoljublje, te taktiku i radnje od kojih bih posebno istakao: – napadna djelovanja izvode se borbenim grupama 25-30 bojovnika, naoružanih pretežno lakim pješačkim i prenosivim protuoklopnim oružjem, ojačane s 2-3 vojnika inženjerca;

-napad se provodi u više smjerova, najčešće bez topničke pripreme, čime se postiže potpuno iznenađenje i dezorganizacija neprijateljske obrane;

– prijelaz r. Neretve vrši se čamcima i drugim sredstvima;

– kod proboja prednje crte obrane odmah se uvode svježe snage i nastavlja se s gonjenjem neprijatelja u dubinu, čime se povećava rasulo i nemogućnost pravilne uporabe eventualnih neprijateljskih pričuva.

Sudionici ovih napadnih djelovanja za oslobađanje doline rijeke Neretve i grada Mostara su vojnici bez značajnog ratnog iskustva, zapovjedna je struktura bez iskustva u vođenju i zapovijedanju napadnim djelovanjima. No svi smo bili nadahnuti činjenicom obrane svoje zemlje, svog naroda, svog doma.

Ovo moje svjedočenje neka bude poticaj na prisjećanje i bilježenje istine o Domovinskom ratu. Žrtva, krv i suze zaslužuju trajni zapis i zahvalu!

Mi živi, danas imamo priliku slobodi dati puninu, a dat ćemo je ako svaki čovjek na ovom prostoru bude imao dostojanstven život. Svjedoci smo dragocjenosti mira,  njega jedino možemo sačuvati u društvu demokracije zapadnog civilizacijskog kruga.

Mi mu pripadamo, pripada mu i Bosna i Hercegovina. U njemu čovjek doseže dostojanstvo. Zaslužili smo dostojan život ovdje a ne odlazak po njega na zapad.

Danas je krajnje vrijeme za to, sutra je kasno!

Dragi prijatelji još jednom vam Veliko hvala na slobodi!