– OBRAĆANJE PREDSJEDNICE:

0
219

Potpuni debakl Kolinde Grabar Kitarović

Autor: Marko LjubićLjubic-158x90

Da je Predsjednica jasno iznijela plan političkih odluka i promjena svome stranačkom kolegi Karamarku i navodnom preporoditelju Petrovu i stavila ih pred očima nacije pred jasnu odluku o tome namjeravaju li zabraniti svako veličanje totalitarnih režima, zločinaca i njihovih simbola, koji su u crno zavili hrvatski narod, imalo bi ovo obraćanje državnički karakter. Jer svjedočimo da jedna zločinačka paradigma pod imenom antifa vlada zemljom, izmišlja ustaše i fašiste, a onda ih Predsjendica zove molećivo da se – pomire.

Iako ne smije nitko sumnjati u volju, namjere ili dobre želje Predsjednice, njeno obraćanje naciji je samo još jedna potvrda potpunog nesnalaženja državnog vrha. U ovom slučaju Kolinde Grabar Kitarović.

Svojim apelom naciji predsjednica Republike je zapravo potpuno potvrdila navode o snažnoj fašizaciji društva, bujanju govora mržnje, ideološkom ratu i paralizi sustav državnog poretka zbog sukoba – dvije strane.

A strana koja paralizira sve je – samo jedna jedina.

Jer, ima moć, a druga nema ništa. Ako misli da je druga strana vlast, onda treba reći – imamo nesposobnu vlast, ali ta vlast ne potiče sukobe.

Niti jednim jedinim postupkom.

Bilo bi normalno da ja, da moj susjed, da komentatori ispod mojih teksotva, kako što bi bilo u redu da prolaznici na ulici, ljudi na misama, na tržnicama ili u kazalištima – mole državni vrh za uvođenje reda i stvaranje regularnih uvjeta za funkcioniranje države i društva.

Ali, kada to traži predsjednica Republike od naroda, onda je to izraz najnižeg populizma i pokušaj teške prijevare ljudi. Država uvodi red, donosi zakone, ostvaruje njihovu provedbu i osigurava korektne društvene standarde.

Koliko je to ustaša u zadnjih šest mjeseci uradilo bilo kakav incident?

Bilo što.

Da je Tuđman, na koga se Predsjednica pozvala u priči o ujedninjenju djece ustaša i partizana molio to jedinstvo, apelirao za spas Hrvatske, da nije imao petlje i vizije donositi odluke, danas ne bi bilo pomirbe, jer ne bi bilo nikoga izuzev antifa u Hrvatskoj, izuzev u kaznionicama, u zemlji i izvan Hrvatske.

Je li to jasno Predsjednici?

Idiotizam je govoriti o djeci ustaša i partizana, jer svatko od nas zna poneko dijete ustaše i partizana, koji ne rade protiv – Hrvatske. I nitko od nas ne zna nikoga, baš nikoga ako nije potpuni incident, tko čini današnju antifašističku gerilu, militantne skupine koje razaraju zemlju uzduž i poprijeko monstruoznim lažima i nasiljem svih vrsta, ponajviše onim duhovnim i umnim, a da potječe iz ustaške obitelji.

Sve su to nasljednici crvene burožoazije, elita, velikosrpskih poltrona i skupina koje su parazitirale gotovo cijelo stoljeće na hrvatskom narodu. Danas je legalna pojava u politici i u društvu biti četnik, velikosrbin, lagati kao pas o Domovinskom ratu i hrvatskom narodu, a optuživati – ustaše protiv kojih se bori cijela država iako nitko ne zna tko su, gdje su, i koliko ih ima.

A državom upravljaju dokazani zločinci i neprijatelji hrvatskog naroda, što stvarno, što figurativno u ime tih ideja i politika.

Dosta je.

Dakle, kako je moguće usproređivati te militantne službene, političke i institucionalne skupine, posve legalizirane i koje upravljaju državom s – ustašama?
Gdje su ustaše?

Hrvatsku ruše i potiču sukobe upravo neprijatelji Hrvatske. A to nisu nikakve ustaše.

To su nasljednici zločinačkog komunističkog jugoslavenskog poretka, koji su legalni, politički institucionalizirani, koji veličaju komunizam kao zločin, ismijavaju sve hrvatsko, a izmišljaju silne ustaše koji im daju apstraktni povod za vrlo ružno i konkretno djelovanje i razaranje zemlje.

Predsjednica misli da je Hrvatska kazalište, pa namještenim, glumačkim grimasama i molećivim tonom moli. Predsjednica, a moli!?

Koga?

Frljića?

Stazića?

Milanovića?

Pupovca?

Gdje su u tome svemu ustaše?

Potpuno je nakaradno, prljavo i antihrvatski svrstavati u red rušitelja današnje Hrvatske ustaše i partizane, pri čemu su ustaše ili pobijene, ili uništene tijekom četedeset pet godina, ili oskaćene u svakom pogledu i oni i njihove obitelji, te ponižene kao ljudi, a s njima i cijeli hrvatski narod. Gdje danas potomak ustaša može zapaliti svijeću svome djedu?
Službeno se polažu vijenci u ime slobodne hrvatske države na aleji „Narodnih heroja“, sve redom certificiranih zločinaca protiv hrvatskoga naroda, a taj nakazni postupak se tumači i službeno zove – oslobođenje Zagreba.

Nije li to već sad prešlo sve granice?

Ne može vrijediti ni pet lipa izjava Predsjednice da je komunistički jugoslavenski poredak bio zločinački ako hrvatska država plaća masnim novcima afirmaciju tog poretka u svojim kulturnim obrazovnim, političkim i državnim institucijama, te ako na najljepšem zagrebačkom trgu stoji ime Maršala Tita, epohalnog ubojice.

Predsjednice, to nisu pitanja koja se trebaju slati narodu na verifikaciju. To su prvorazredna pitanja nacionalne politike, opstanka, to su pitanja karaktera i obraza na koncu konca vodećih ljudi državne politike.

Ja ne mogu skinuti Titovo ime s hrvatskih ulica i trgova, niti mogu spriječiti divljačko veličanje certificiranih ubojica i zločinaca kojemu smo svjedoci svaki dan.
Dužnost predsjdnice Republike i Vlade je to uraditi.

Zašto onda molećivi ton i poruka na jedinstvo?

Koje jedinstvo?

Ubojica koji i danas veliča ubijanje i zločin, kao što već uveliko veličaju i ubijanje tijekom Domovinskoga rata i žrtve koja ne smije ni reći da je žrtva, već se u okviru zadate slobode – mora ispričavati jer je preživjela, pa tako postala – ustaša.

Ovo je debakl hrvatske državnosti i teška sramota Predsjednice koju je izabrala nacionalna Hrvatska.

Ovo je prijevara kakvu nisu mogli uraditi Mesić i Josipović, jer su od njih prijevare očekivane.

Da je Predsjednica jasno iznijela plan političkih odluka i promjena svome stranačkom kolegi Karamarku i navodnom preporoditelju Petrovu i stavila ih pred očima nacije pred jasnu odluku o tome namjeravaju li zabraniti svako veličanje totalitarnih režima, zločinaca i njihovih simbola, koji su u crno zavili hrvatski narod, imalo bi ovo obraćanje državnički karakter.
Jer svjedočimo da jedna zločinačka paradigma pod imenom antifa vlada zemljom, izmišlja ustaše i fašiste, a onda ih Predsjendica zove molećivo da se – pomire.

To je uvreda zdravom razumu – skandal bez konkurencije.