Pismo dida Vidurine opet suprotiva suncokretu Dujmoviću…

0
584

– Šta mi to čitaš Marice moja, jesi mi to ništa ljuta, pita did svoju unučicu koja doista ljutito pribire po tabletu.

 

– E dide sićaš se da nas je sve niki dan onaj suncokret Togonal, crn mu obraz, istira iz pameti kad je ono na temu primištanja kostiju naših mučenika iz Hude jame u spomen kosturnicu u Dobrovi nedaleko Maribora u svoje Otvoreno pozva one ortodoksne orjunaše Jakovinu i Markovinu da mu rastumače sve iz titinine vizure o tomu tko je odgovoran za te prestrašne zločine.

 

– A sićam se, kako se ne bi sića, češka se did po glavi, još i sad mi dođe da zabeštimam koju dite moje.

 

– Ja dide, evo ja malo pribirem po pustim internet portalima da vidim tko šta priča kako ono mi ni jednih novina više ne kupujemo otkako si tako zapovidia, jer uistinu i nema ni jednih naših, hrvatskih, iz kojih će progovarati samo iskrena hrvatska rič bez komunističkih, udbaških, podvala, jada se mala Marica didu svome. I onda što više čitam više me ‘uja hvata.

I sad evo čitam u Slobodnoj Dalmaciji od 7. listopada pod naslovom  „Sve žrtve nisu iste“ što raspreda onaj drugi suncokret, Tihomir Dujmović, koji nam je već jednom bia na nišanu, kad si mu ono poruči’ da ne kapa g… u med s obzirom na njegove znane potvore o NDH i Jasenovcu iz jugo repertoara, žesti se mala Marica.

 

– A sićam se, kako se ne bi sića, podiže did kevu k’o da će vrag sad iza čatrnje izletit.

 

– E čitam ti ja tako dide i vidim nabraja on tako strahote Hude jame i ostalih stratišta i pri tom iznese i koju istinitu i dobro se pita: „Jesu li to za nas ljudi ili za te žrtve vrijedi komunistički tretman po kojima oni uopće nisu bili ljudi? No, jesmo li se odmaknuli od tih komunističkih stavova, ako sedam godina nakon ovako jasne informacije ništa kao država ne činimo glede tih žrtava?“ i taman kad čeljade začitano pođe samo sebi govorit’ pa evo dobro kaza, a ono ga odma’ u isti mah teško prizemlje njegove podle podvale iz potaje ka’ ova koja me ‘nako najidi kad si ti naiša: „današnja hrvatska država definitivno nije spremna pogledati u oči pravoj istini, makar je u podrumima hrvatske povijesti nakon svih mogućih Hudih jama već dozrela istina da se radilo o dva podjednaka totalitarizma, samo što se jedan zove fašizam, a drugi komunizam“!

Eto dide, di guja leži, odkud nam zamke sprema i da nije virovat Danajcima ni kad ti darove nose, ljutito će mala Marica.

Znači što pogrda, kad ne će drukčije, oće reć’ nego, je li, eto posli’ tolikih klanja i kostiju koje izbacuje crna zemlja, hrvatska država, vlast, bi konačno morala pred cilim svitom ne pokazati cilom svitu i svojoj javnosti, napaćenom hrvatskom narodu, da je jugoslavenski komunizam pod vodstvom krvoloka Tite najveće zlo na ovim prostorima koje je izvršilo genocid nad hrvatskim narodom poklavši preko milijuna njegove vojske, civila, mladih i starih, žena i dice, ne pokazati da je na pravdi Boga uništena njegova Nezavisna Država Hrvatska, raščerečen i razdijeljen hrvatski državni teritorij na papirnate nikakve republike, utopljen u klaonicu Jugoslaviju, već da je eto  „dozrela istina da se radilo o dva podjednaka totalitarizma“!

Ni više ni manje, crn mu obraz, po ‘ko zna koji put, vrti glavom mala Marica!

Znači Tihomirče osuđuje komunističke zločine i traži da komunisti priznaju da su i oni totalitaristi k’o i fašisti, samo nam ne pojasni tko su to fašisti i što to uopće spominje kad su u pitanju ove svete nam hrvatske žrtve, što one imaju s fašizmom!?

Što se nas tiče fašizam, dide, nama fašizam nije nanio ni deseti dil žrtava k’o što nam je nanio komunizam, a k’o što kaza i negdašnji bivši HSS-ovac, partizan i mason, dr. Dinko Šuljak: „U kratkom razdoblju, za koje su vrijeme partizani vladali, od rujna, pa do listopada, 1943., stradalo je mnogo više ljudi zatvorom ili životom, nego za dvije i pol godine vladavine okupatora. Od okupatora malo je ljudi stradalo. Malo je kome iz kuće nestalo jaje ili hrana. Niti jedna žena se nije bila potužila na silu i nasilje. A kroz nekoliko dana od željno očekivane tzv. narodne vlasti punile su se jame s uglednim ljudima, i onima, koji se nisu htjeli odreći svoje vjere ili političke misli“!

A ako kukavni Tihomir ‘oće reći, što i komunisti koji nas poklaše, da je NDH i njena vojska fašistička onda se opet može reći da tih „žrtava“ koje pogodi zakonita represija u obrani pred narodnim i državnim neprijateljima nije bilo ni stoti dil koliko ih zatuče komunistička klaonica nakon pada NDH!

I kako su onda oni „podjednaki“, crni Tihomire, zdvaja mala Marica.

 

– E dite moje, grli did svoje zlato, dobro si to primitila, dobro si uočila zamke đavolske prodanih duša koje nam za uhljebničke škude zamazuju oči servirajući nam udbaške podvale u novom ruhu da bismo ostali u pokorničkom blatu sad komunista, sad udbaša, a sutra njihove dece!

Ali najbolje je, dico moja, ka’ šta sam vam i prošli put reka’ kad smo o kukavelji zborili, da se kanite onih koji u med govna kapaju!

Daleko im lepa kuća, diže did opet kevu.

 

– Ma nije to sve dide, evo još šlaga na tortu iz te zaplotnjačke  kuhinje novinara koji ka’ ratuje „protiv dece komunizma“: „Huda jama i Tezno, te drugih šest stotina komunističkih stratišta širom Slovenije, te još 900 sličnih jama širom Hrvatske nisu ništa drugo negoli komunistički Jasenovac. Industrija smrti.“

Ni više ni manje, jadan on ne bio, vrti opet glavom mala Marica.

Znači pogrda, da opet tako kažem kad ne će lipo, nastavlja u istom stilu pa tvrdi, što i svi srbokomunisti sve crne godine tamnice Jugoslavije, agresije i ove karikature od današnje nam hrvatske države, da je Jasenovac industrija smrti s kojom su se komunisti, evo, izjednačili sad kad se vide pravi razmiri njihovih posliratnih zločina nad hrvatskim narodom!

Pa je l’ to dide za Bogu plakat, je li to da hrvatski čovik, koji nije prodana duša i izrod, glavom lupa o zid, je li to nepravda koja vapije u nebo!?

Pa nije li to teror nad zdravom pameću dide, veći neg šta si ti trpi’ za vrime kletog tite, okriće se mala Marica prema didu!

Za tite si mora šutit kad si ono izbiga klanje i zna si da će zlo kad tad pasti, a kad je i palo, misli’ si, da će istina izić’ na vidilo, nu, ne lezi vraže, sada dolaze ova spadala i viču: Eureka! Komunisti su isti zločinci k’o i „fašisti“! Ko i vi što ste u jami! E crni ti obraz Tihomire Dujmoviću zato, stišće šake mala Marica.

 

– Bravo Marice, sokoli svoju sestricu i mali Ivo koji se vozi na romobilu oko čatrnje, znači da je Dujmoviću bliža „istina“ o Jasemovcu koju su širili velikosrbi nekad i danas o 700 tisuća žrtava nego današnji „anifašisti“ koje šire laži o nekih 80 tisuća!

 

– Kako to misliš braco, zamisli se sad mala Marica.

 

– Pa tako, ako već komunistima pod nos tura sve one silne jame po Sloveniji i Hrvatskoj (mada pod Hrvatskom sigurno smatra samo današnju RH pa tako i na taj način umanjuje stvarni broj stratišta) i ako sada sve to zbrojimo za utvrđenim brojem žrtava po pojedinim stratištima, jamama koje su ekshumirane, sondažama protutenkovskih rovova i drugim relevantnim podacima onda brojka hrvatskih žrtava ode i podobro priko pola mijuna i sad kada je to „ništa drugo negoli komunistički Jasenovac“ onda je to, je li, i broj žrtava ustaškog Jasenovca kada su isti po crnom Tihomiru! Je l’ me sad shvaćaš sestrice mila, zaključi mali Ivo vozeći se i dalje u krug.

 

– Ma da i ta ti ima mista, nu, u svakom slučaju, ka’ šta i malopri’  rekoh, njemu je bitno da nam u svakoj prilici, pa i ovoj najtužnijoj – sukladno „komunističkim stavovima“ od koji se ne odmiče kad se blati ustaše i NDH, a nad kojima tako prozirno nariče kad su pitanju kosti njihove iz Hude Jame – jeftino podvali da su eto i komunisti zločinci k’o i ustaše! Niki naivci bi ga zato proglasili i antikomunistom!

Pa zar zbog takvih ono dr. Stipan Razum i ne kaza: „Logor u Jasenovcu malj je kojim se tuče svaku hrvatsku državotvornu zamisao i kojim se unazadno pokušalo uništiti u temeljima hrvatsku državnost, u teškim okolnostima Drugoga svjetskoga rata ostvarenu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Takav instrumentalizirani Jasenovac za mene, Hrvata, nije prihvatljiv.

Takav Jasenovac nije prihvatljiv ne samo za mene Hrvata, već i za sve istinoljubive ljude, a napose povjesničare koji po svome zvanju moraju težiti za otkrivanjem istine u povijesnim događajima, osobito u slučajevima kad se tim događajima manipulira u tekuće političke svrhe.

Već je odavno očevidno kako je postojanje ratnoga, radnog i sabirnog logora Jasenovac trebao poslužiti kao poluga velikosrpskoj zamisli za ostvarenje i učvršćenje tzv. Velike Srbije, pod nazivom Jugoslavija.

Nijedan logički misleći čovjek ne može prihvatiti takvu manipulaciju, i to na vlastitu štetu, a za ostvarenje političkih ciljeva nama susjednoga naroda.

To ne možemo prihvatiti ni mi hrvatski povjesničari, koji smo se okupili u Zagrebu radi zajedničkoga rada na razobličavanju povijesnih podvala i laži te radi otkrivanja istine o ratnome logoru, ali isto tako i o poslijeratnome logoru, koji je vremenski trajao duže negoli onaj ratni.

Prema svim dosadašnjim spoznajama, upravo se taj poslijeratni logor ‘odlikovao’ okrutnošću i istrjebljenjem hrvatskih rodoljuba, koji su u njemu završili nakon mnogih kolona križnih putova.

Tu svoju vlastitu okrutnost partizanski su pobjednici naknadno surovo pripisali svojim poraženim neprijateljima – ustašama pa nam se tako ratni Jasenovac nameće kao istoznačnica za svaku ljudsku izopačenost.“, zaključuje Marica.

 

– A vidite i ovo, sad i dragovoljac Jure, kojeg privuče inglena sa dvora, baci oko na mudrolije suncokretove: „Tko god pobijedio u utrci za šefa SDP-a, ako želi zadobiti šire povjerenje hrvatskog naroda, morat će ne samo pokrenuti lustraciju nego i sam prignuti glavu od srama pred Hudom jamom. Bez slične geste niti jedan lider SDP-a neće nikad imati širu podršku hrvatske nacije“.

Šta ‘oće reć’ da će SDP doći na vlast, jer kako bi drukčije moga’ pokrenuti lustraciju!?

A vidiš ti Marice i tu ti je zamka vražija kojom nam spadalopred Hudom jamom“ podlo podmiće da novopečene i stare komunjare zanima uistinu „šire povjerenje hrvatskog naroda“ ka’ da smo mi naivne ovce koje ne znaju kako se na vlast dolazi u „demokraciji“ i da je njih za Hrvatsku briga kol’ko i za crno pod noktom pa će eto sada ti i takvi ka’ zadrti slidnici Saveza komunista, zločinačke im UDBE, bez da su i pozvani na odgovornost i sud ovoga naroda, eto lustrirati sami sebe, podcrtava dragovoljac Jure!

Hoće nam jeftino podvaliti da komunjare samo tribaju pognut malkice glavicu prid Hudom jamom i onda mogu nas i dalje privoditi židne priko vode i jašiti k’o i prije, jadna li mu majka, stišće šake dragovoljac Jure.

Bitno je, dakle, da su oni komunisti uvik na vlasti!

Kad je tu klaonica Jugoslavija – tko nas kolje, komunisti; kad je tu Jugoslavija sa „samoupravljanjem“ – tko samoupravlja s nama, opet oni isti komunisti; kad mi rušimo Jugoslaviju – tko nas „vodi“, opet oni isti komunisti koji nam kažu da sada nisu isti, a i danas kad pod njima i ovakva Hrvatska stenje i propada pržeći se na starim lažima – tko će nas iz krize izvući, opet oni isti, komunisti!

Samo sad će, mami nas crvena vučina, eto „prignuti glavu“ kad već ne pale drugi trikovi za obsjenit prostotu.

Znači firma se minja al’ uprava uvik ista, komunistička, jugoslovenska, antihrvatska, širi ruke razočarano s pogledom u nebo dragovoljac Jure.

 

– Pa đava vas lipi odnija kad ste k’o đoja došli pameti, uvidili svoje crvene pogriške, ove u nebo vapijuće zločine, onda ‘ajte međ naše redove i borite se skupa s nami za Hrvatsku, a ne,pogrde ljudske, vi bi opet zapovidali dok smo mi, Hrvati, uvik u rovu, rovu za smaknuće il’ rovu na prvoj crti, viče baba, nemogavši više odurati dok misi pitu, da je čuju svi komunisti od Kamešnice do beloga Zagreb grada!

 

– Da baba to ti se zove pomirba, vrag nas sa njom odnese, žalosno će dragovoljac Jure. Pomirba kojom ustaše u rov k’o i uvik, a partizani s vlasti na vlast!

Pomirba kojom mi u rov, ka’ što i ti kaza, a zapravo iz rova za Hrvatsku nikad i ne izađosmo, a oni banda na zapovidna mista iz mišjih rupa u koje pobigoše ono ’90. i ’91, kad im se voljena Jugoslavija, tamnica naša, uruši, opet se ražalosti dragovoljac Jure nad kletom sudbom hrvatskom!

 

I da, šta ‘no još reče vidoviti Tihomir: „Huda jama će biti silan izazov za Andreja Plenkovića, kojeg su jednostavno po logici funkcije zapali svi oni križevi koje njegovi prethodnici u HDZ-u nisu htjeli ponijeti“.

Je, kako ne će, eto baš su ga zato Sova i masoni i doveli sa visokih škola iz vražijeg Bruxellsa i na čelo HDZ-a demokratski instalirali, k’o ‘no prije i dičnu nam prisidnicu, da nam naše križeve ponese, nasmija se sad i dragovoljac Jure od pustog jada. Dakako, u tom će mu pripomoći Dalićka, Obuljen i Pupi, Sova i Jadranka, ka’ i sva „hrvatska ljevica“ uz sekundiranje Yutarnjeg i Lovrićke, a o Ćupriji da i ne pričamo, širi ruke dragovoljac Jure.

 

– Tako je strikane, bodri strica netjak Luka, a jesi li vidio kako, lijući krokodilske suze nad tim tko će i kako voditi „hrvatsku ljevicu“, on još reče i ovo: „glede Hude jame, koja je mjesto najodvratnijih antifašističkih zločina.

I to bez navodnika za ovo antifašističkih, kao da su to uistinu bili neki antifašisti koji su eto, kako vole reći, malo zabrazdili, skrenuli s puta, a ne obična krvoločna antihrvatska banda koja se iz potaje borila protiv hrvatske države, protiv hrvatske vojske, protiv Hrvata, za Jugoslaviju i svoju strahovladu u njoj surađuujući pri tome sa svim i svakim i nacistima i fašistima, ako im je to koristilo na tom zločinačkom putu, spremajuići se čak suprotstaviti i antifašistima Saveznicima kad je ono bilo izvisno njihovo iskrcavanje na Jadranu, a ne u Normamdiji, ražesti se i mali Luka sideći s didom na klupi!

 

– Bravo, srce moje, grli strikan svog malog netjaka, tako je.

 

– Pa strikane, jesu li svi tako zaboravni kad zaboravljaju šta je on ono pisa kad je 2000. na vlast došla crvena guja od Račana. On ti je tad’ u sva jidra puva za detuđmanizaciju i hvalia Mesića kad je ono sminija generale, a drvio je i o Norcu ka’ zločincu te o zločinima u Oluji, dodaje stisnutih šaka mali Luka okrećući se prema sestrici.

A Marice kad si se ti ono razljutila što je ono reka’: „Huda jama i Tezno, te drugih šest stotina komunističkih stratišta širom Slovenije, te još 900 sličnih jama širom Hrvatske nisu ništa drugo negoli komunistički Jasenovac. Industrija smrti.“, to ti nije ništa nova od kukavelji, sićam se ja da je tako, jednom prije u nikoj svojoj TV emisiji, za niki „novootkriveni“ srpski logor ispalio, i pritom ostao živ, da se radi o „Srpskoj Lori“!

Dakle, kako ‘no onda reče ujko Hećim: „Hrvatina i desničar, Dujmović, kada želi pokazati da su Srbi bili posebno okrutni i krvoločni, pravi prispodobu s Lorom“„tim mjestom užasne patnje srbskih civila“, pa tako i sada kada izranjaju kosti naših mučenika iz svih jama i škrapa diljem naše krvave Domovine i okruženja, taj i takav, Tihomir Dujmovićm, se ponavlja, pa kad hoće pokazati svu krvoločnost i bestijalnost „antifašista“ titinih krvoloka uspoređuje ih sa Jasenovcem! Jasenovcem za koji u vrime suđenja Dinku Šakiću jasenovački logoraš Ivan Šoštarić kaza: „Danas kada čitam o Gulazima i o Golom otoku čini mi se da Jasenovac bio sanatorij prema tim logorima“!

I šta nam se onda opet čuditi i žestiti nad suncokretovim stavovima, jer stalna na ovom svitu je, kako ‘no kažu, samo mijena jest, privrtljivost, prodanih duša.

 

– I od mene veliko ti bravo braco moj, zagrli malog Luku i mala Marica, dobro si zaključia.

 

– Tako je srićo didova, svi ste dobro zborili, maglu crvenu razgonili, a evo mogla bi babina pita bit za nagradu svima već i gotova, grli did svoju družinu.

Baba oću l’ podignuti sač, nestrpljiv je did.

Nu, opet, đava mu sriću neodni’, okriće se did, poslin ratni logor Jasenovac je stvarno „komunistički Jasenovac“, uistinu industrija smrti, odnosno, ka’ šta i reče i dr. Stipan Razum, „upravo se taj poslijeratni logor ‘odlikovao’ okrutnošću i istrjebljenjem hrvatskih rodoljuba, koji su u njemu završili nakon mnogih kolona križnih putova“, pa i tako, opet i sa tom igrom riči, kukavni Tihomir, upirući s pravim nazivom u krivu stranu, s krivom usporedbom, osporava i prikriva istinu o pravom Jasenovcu, pravom logoru smrti, titinom Jasenovcu, zamisli se did podižući vrući sač.

 

– De ne započinji sad dalje, sad ćemo ručati, kad smo svi sili i de krsti se i moli, dica su gladna, krsti se baba.

 

Oče naš koji jesi na nebesima, započe did veselo pogledajući na svoje sokoliće uz miomiris otvorenog sača pod vedrim nebom starog duda…

…Koji stvorio Onaj i blagoslovio, Otac, Sin i Duh sveti, krsti se did.

 

– Da dide, nestrpljivo će mali Ivo kad završi did s molitvom i blagoslovom, umalo zaboravi’, tako on kuka i nad Pupovčevom provokacijom na 8. listopada kada kaza: „Tako na sveti državni praznik jedva dosegnute hrvatske neovisnosti, kad cijela nacija slavi same temelje hrvatske države, SNV neće s nama dijeliti radost tog dostignuća, nego je odlučio, nota bene, prvi put obilježavati stradanja srpske ratne siročadi iz sisačkog ratnog logora iz Drugog svjetskog rata. Baš na taj dan!“, pa ne kaže da je to nečuvena provokacija Miloradova i zlotvorno kukanje izmišljenim zločinom kao i u slučaju Jasenovca il’ Šaranove jame kojom se Hrvate blati i hoće i dalje u pokornosti držati sa starim srbokomunističkim potvorama nego, zapravo, sve je to u redu Milorade, samo đe ćeš baš danas da nam kvariš slavu, Milorade, možeš sutra, kad slavlje prođe, posprdno će mali Ivo vrteći s vilicom iznad glave.

 

– Ha ha, tako je zlato didovo, i to si dobro reka, ma pametno moje nastavit ćemo posli’, a sad ajte jidite dok se nije oladila babina pita od četri dila, dil od krumpira, dil od sira, dil od tikve i evo prisnac, na volju vam, veselo će did.

 

 

Did Vidurina

 

 

Ispod Starog duda 25. listopada, lita Gospodnjeg 2016.

 

 

Zapisao: ing. Ante Matić od Livna