Priča o Ipetu Ivandiću, koji je sa 20 godina osvojio svijet –

0
98

Robert Bubalo već je godinama novinar, urednik te scenarista i reditelj. Ovaj 45-godišnjak  potpisuje brojna, uglavnom dokumentarna ostvarenja, a jedno od najvažnijih je zasigurno “Izgubljeno dugme”. Filmska je to priča o legendarnom bubnjaru Goranu Ipetu Ivandić, koji je rođen 1955., a 13. januara 1994. počinio je samoubistvo skočivši sa šestog sprata jednog hotela u Beogradu.

Tako smo sa Bubalom razgovarali o tom filmu, koji će večeras biti prikazan u Sarajevu, ali i o Mediteran Film Festivalu (MFF), čiji je Bubalo producent i jedan od pokretača, a čije će 16. izdanje u Širokom Brijegu trajati od 26. do 29. avgusta.

Najbolja projekcija

Lani je MFF otvoren projekcijom filma “Izgubljeno dugme”, čiji ste scenarista, ali i jedan od reditelja, a koji će napokon biti prikazan u Sarajevu. Šta očekujete od sarajevske premijere?

– Očekujem da to bude najbolja projekcija ovog filma, jer je to priča o sarajevskom momku, o mladiću koji je osvojio svijet kada je imao 20 godina i kojem se taj cijeli svijet sruÅ¡io kad je imao 25. Film “Izgubljeno dugme” bio je ove godine na brojnim festivalima po cijelom Balkanu, svuda je prihvaćen nekako nježno, kao da su svi u filmu vidjeli nekog svog člana obitelji, koji je imao nesretan život. Ali, i svaka projekcija do sada bila je posebna, svaka na svoj način. Recimo, na premijernom prikazivanju lani na Mediteran Film Festivalu ispred kinodvorane ostalo je 300 ljudi. To mi je tako drago, jer se pokazalo koliko je Hercegovina i danas zaljubljena u rokenrol.

Zajedno s kolegama Renatom Tonkovićem i Marijom Vukadinom, mnogo ste radili na ovom ostvarenju. I za ovu uzbudljivu priču pobrali ste već nekoliko nagrada na prestižnim festivalima. Koliko Vam to znači i kakve su reakcije publike do sada bile?

– Ko god kaže da mu nagrada nije važna, laže. Ali, s druge strane, naravno da u tome nije sva bit ovog svijeta. Recimo, mi na SFF-u ne možemo biti u konkurenciji, jer smo, prema njihovim pravilima, do sada učestvovali na previÅ¡e festivala. OK, nama je svejedno je li film u konkurenciji ili nije, stavite ga gdje hoćete, samo neka se vrti. Uostalom, film se naosvajao dosta nagrada i viÅ¡e nam stvarno nije potrebna nijedna. Pobijedili smo, recimo, na ovogodiÅ¡njem DORF-u, uglednom i najstarijem festivalu rok dokumentaraca u regiji.

ipe-ivandic

Ivandić: Legendarni bubnjar “Bijelog dugmeta” 

Na DORF dolaze rok dokumentarci iz cijelog svijeta i mi smo uzeli glavnu nagradu. Nagradnu skulpturu izradila je Marija Miloševska, sjajna mlada makedonska dizajnerica, koja je izradila i skulpturu, koja je ovih dana uručena Dejvidu Bouviju (David Bowie).

Suze u očima

Uskoro će u Širokom Brijegu započeti MFF, najstarija smotra dokumentarnog filma u regiji. Šta ste nam pripremili za ovo izdanje? 

– Najzanimljiviji trend koji vidimo u posljednje dvije godine je pojavljivanje sirijske dokumentaristike. ViÅ¡e od decenije nismo imali nijedan sirijski film, ta kinematografija, naprosto, nije postojala. No, sa pojavom rata pojavio se i sirijski dokumentarac tako da ove godine imamo u konkurenciji čak dva sirijska filma. Sa suzama u očima gledam te filmove i jednu divnu zemlju koja nestaje pred naÅ¡im očima.

Inače, imamo filmove iz Izraela, Španije, Francuske, ali napominjem da je selekcija bila veoma stroga. Od skoro 600 filmova koji su se prijavili, samo ih je 17 ušlo u naš program, 10 kratkih i sedam dugih filmova. Dakle, u program ide samo najbolje, nije bitna količina nego kvalitet filmova. Ušao je i jedan bh. film – “Ćumuraši” Emira Kapetanovića. Tematski, filmovi su šaroliki, a MFF ćemo otvoriti  sjajnom španskom komedijom “Kralj džungle”.

Uz filmske projekcije, MFF već tradicionalno nudi i druge programe. Šta je predviđeno za ovogodišnje izdanje?

– Imamo čak četiri filma domaćih, Å¡irokobrijeÅ¡kih autora, Å¡to samo dokazuje koliko kinematografija kod nas raste zahvaljujući MFF-u. Onda ćemo imati ciklus najboljih svjetskih animiranih filmova, imat ćemo neÅ¡to igranih filmova koji su pobijedili na velikim festivalima, a od ove godine kao partner nam se pridružuje i najznačajnija televizijska filmska mreža HBO. Ponosni smo na taj filmski savez MFF-a i HBO-a i uvjeren sam da će ta saradnja rasti.

Nadalje, od ove godine izvodimo filmske projekcije na dva mjesta, dakle, pored kina “Borak”, imat ćemo i vanjske projekcije, a sve s ciljem da za godinu ili dvije prikazujemo filmove doslovno po cijelom gradu. Bit će i dosta koncerata, gastronomskih dogaÄ‘aja, izleta… Dakle, MFF ostaje mjesto gdje se kultura i hedonizam ljube kao nigdje drugdje.

Podrška autorima

Brojni festivali u zemlji i regiji bili su kratkog daha, a MFF ne da opstaje nego je, čini se, iz godine u godinu kvalitetniji. Također, među rijetkim je festivalima na kojima se dodjeljuju novčane nagrade. Kako sve to uspijevate?

– Za mene festival koji novčano ne nagraÄ‘uje, nije festival. A postoje i mnogi veliki festivali u regiji koji nemaju novčane nagrade. Pa, svaki malonogometni turnir ima novčanu nagradu, svako takmičenje u bilo čemu novčano se nagraÄ‘uje. Tu se ne radi o bogatstvu, ne, već o malim poticajima, maloj podrÅ¡ci najboljim autorima da lakÅ¡e počnu nove projekte. Meni je predivno kad mi, u Å irokom Brijegu, pomognemo Sirijcu ili Grku da snimi svoj sljedeći film. I, prema mome miÅ¡ljenju, besmisleno je uopće ići na festivale koji nisu u stanju osigurati nagradni fond. Jer, to znači samo jedno od ove dvije stvari – ili je organizator nesposoban ili je Å¡krt. Meni, kao producentu, uvijek je najdraži dio posla kad, nakon uspjeÅ¡nog festivala, na žiroračun pobjednika proslijedim nekoliko hiljada eura.

Dolazi Ipetova sestra

– Beogradska premijera bila je, takoÄ‘er, izuzetna, doÅ¡la je cijela srbijanska rok scena, a poslije filma, ostali smo cijelu noć s Krletom iz “Generacije 5” i Dragoljubom Đuričićem iz “Leb i sola” uz sjajnu klopu i vino. Slovenska premijera na Festivalu filma i vina u Ljutomeru krajem jula bila je egzotična, jer je projekcija bila u centru grada, a publika nije sjedila na običnim stolicama nego za stolovima, gdje se stalno donose hrana i vino.

U Slavonskom Brodu smo imali projekciju u najvećoj tvrÄ‘avi u Hrvatskoj… U četvrtak smo bili u Prizrenu na Dokufestu, prekrasan osmodnevni festival dokumentarnog filma u Prizrenu, pa na festivalu u Ozlju i, evo, u Sarajevu, kojem se veoma radujemo, najviÅ¡e zbog činjenice da će na premijeri, najvjerovatnije, biti i Ipetova sestra Gordana. Ali, i mnogi drugi akteri ex-YU rok scene – ističe Bubalo.

Filmski spomenik 

– Naravno, ne očekujemo da se film svidi svakome, mi smo i sami svjesni brojnih nedostataka. No, ne može nam niko spočitati da smo film radili iz ikakvog interesa. Ovaj je film čista ljubav prema rokenrolu, prema “Bijelom dugmetu” i prema Ipetu Ivandiću. Jer, da nije tako, ne bismo ga snimali pet godina, uglavnom vlastitim novcem. Sami smo ga montirali, prenosili montažu iz jednog u drugi stan, noćima ga preslagali i, na kraju, napravili filmski spomenik najvećem bubnjaru s naÅ¡ih prostora. I najvećem bendu – govori Bubalo.

Najveće hulje u ljudskoj historiji 

Sirija je zemlja u kojoj je satkana historija ljudskog roda, u kojoj su neki od najstarijih gradova na svijetu, poput Palmire ili Alepa, u kojoj su neke od najstarijih crkava, tu su jedina sela u kojima se govori aramejskim jezikom… Kad vidim s kakvom se silinom i mržnjom uniÅ¡tava ta divna zemlja, onda samo mogu zaključiti da danas svijetom hodaju najveće hulje u ljudskoj historiji – govori Bubalo.

Autor: Meliha SMAJKIĆ  bpz.ba