Sanijela Matković”U hodniku jutra”

0
72
U hodniku jutra
naslonjena na vrijeme
nadnaravnom strpljivošću
umivena
vlastitim osjećajima
kao pustinjska stepa
rosu
čekam misao
s tvojih usana
da mi ko
posljednja pomast
padne na život
na srce
sunce si što ga
u noćima ištem
moj;
uštap
oseka
plima
svitanje što
se jutrom spusti s planina
mlado vino
friško pečen kruh
čijim korama
uokvirujem
san
jutro
dan
sumrak
sve si moje
i sve moje
u tebi je
radost
suza
put
moj si
sunčev sustav
ustav
zakon
tobom mjerim
vrijeme
stvarnost
čežnje
sve moje si
TI
najljepša kišo
mojih stepa.
Sanijela Matković biografija | Književnost.hr