Premda bi trebalo otvoriti temu o tome tko ima koristi od kukastog križa na Poljudu, žurim se pisati o dogaÄ‘aju koji su mediji sramotno preskoÄili.
Naime, analizom toga tko ima koristi od kukastog križa na Poljudu došli bi brzo do nalogodavaca diverzije.
Osim toga, rukopis akcije frapantno podsjeća na KOS-ove akcije u ratu, ali ideju da se obavjeÅ¡tajna zajednica ukljuÄi u istragu gotovo je ismijao ministar policije, koji je dao smjer medijskog linÄa: HDZ, nogometni savez, politika 90-ih, Zagreb kao metafora.
Pa nije Å uker crtao svastiku
Bojim se da se neće pronaći nalogodavci ove sramote, kao što nikad ne saznamo tko maše s dvije ustaške kape na Thompsonovim koncertima. Nema dvojbe da je HNS odgovoran kao organizator, ali se njih sad tretira kao da su Šuker i Vrbanović sami crtali kukasti križ na Poljudu!
Kad se opljaÄka banka s loÅ¡im osiguranjem, pažnja se okreće policijskoj potjeri, a ne nesposobnim zaÅ¡titarima. Oni dobiju otkaz, kao Å¡to bi i ovi trebali dobiti otkaz, ali državi i policiji ostaje problem da im po zemlji vrÅ¡ljaju tipovi Å¡to crtaju kukaste križeve nasred stadiona.
ZaÅ¡to medijska i politiÄka kampanja uporno izbjegava ove relacije? No, vratimo se preÅ¡ućenom dogaÄ‘aju.
MaÅ¡ta komunistiÄkih likvidacija nakon rata znala je biti monstruozna: na Križnom putu su ubijali svakoga tko bi od iznemoglosti pao, u trenucima potpunog partijskog i jugoslavenskog ludila bacali bi žive ljude u jame, a Simo Dubajić se hvalio da je sam ubio na tisuće ljudi, tvrdeći da je pucao dok mu se cijev ne bi pregrijala.
Kad su uÅ¡li u Zagreb, antifaÅ¡isti su pokupili ranjenike iz bolnica i pobacali ih u Jazovku, a ponekad im je kao okidaÄ bila dovoljna gola ljudska zavist, pa su ugledne DubrovÄane likvidirali na Daksi.
Ne treba zaboraviti da su pobili i 667 svećenika, a ubili su (i to nakon rata!) i 38 novinara! O Äemu se uporno Å¡uti! No, zvjerstvo gdje su nadmaÅ¡ili sami sebe, ona crta kad se prestaje biti Äovjekom i kad se ulazi u animalnu fazu, zove se Huda jama.
Zakopani u rudarsko okno
Tamo su zakopali par tisuća ljudi u jedno rudarsko okno, pobacali su i dio živih u tu jamu, Äime su tim ljudima, priuÅ¡tili najgoru moguću smrt koja se može zamisliti. Polagano umiranje u nezamislivim mukama. I sve s peÄatom partije, Jugoslavije i titoizma! I svi ti Äasni antifaÅ¡isti su Å¡utjeli i o ovom zvjerstvu viÅ¡e od 60 godina! Å to ti je partijska omerta.
U Hudoj jami je proÅ¡li vikend održana komemoracija na kojoj su uz pet tisuća nazoÄnih doÅ¡la i tri biskupa iz triju država, te parlamentarno izaslanstvo Slovenije i Austrije, jer su tamo osim Hrvata žrtve bili i brojni Slovenci i Austrijanci, no hrvatskog saborskog izaslanstva nije bilo.
Tako se pokazuje da kao što nije bilo elementarne sućuti u trenutku kad se zazidavalo rudarsko okno dok su unutra vrištale tisuće nesretnika, tako neke druge sućuti nije bilo ove subote kad je trebalo poslati predstavnike Hrvatske na mjesto koje vapi za sućuti.
ÄŒinjenica da su pred Hudu jamu stigli predstavnici slovenske i austrijske, ali ne i hrvatske države, provocira retoriÄku raspravu.
Ima li suštinske razlike između današnjih SDP-ovih titoista i titoista iz Hude jame? Zar se i jedni i drugi ne rukovode geslom „ili mi ili oni“? Jesmo li sigurni gledajući kako se odnose prema tim žrtvama, da ovi sve ne bi opet ponovili? Gdje nam je istinski znak katarze? Gdje nam je ljudska gesta istinske sramote i nužnog gnjeva prema životinjama koje su i živim ljudima napunili Hudu jamu? Pred Hudu jamu su došle i državne televizije iz Slovenije i Austrije.
StraviÄni prizori
No, kamere Radmanove državne televizije se nisu pojavile. ZaÅ¡to? Zato da ne saznate niÅ¡ta o Hudoj jami! Da se nastavi partijska omerta o Titovim zloÄinima!
No, onaj tko je vidio videozapis o unutraÅ¡njosti Hude jame, tko je vidio slike mumificiranih tijela, kose ubijenih žena i djevojaka, skelete ljudi u posljednjem samrtnom grÄu, tko je vidio da su antifaÅ¡isti zalili betonom ulaz u rudnik, a prije toga studiozno napravili tri vrste neprobojnih vrata do tog okna, da se zloÄin nikad ne otkrije, tome je baÅ¡ sve jasno.
Naime, nekoliko tisuća ljudi koliko se pretpostavlja da ih ima, likvidirano je zadnje nedjelje u svibnju 1945., tjednima iza službenog kraja rata.
Oni koji su imali sreće biti odmah likvidirani pa nisu živi baÄeni u jamu, pri ulasku u jamu su morali kleknuti, a zatim je slijedio udarac rudarskim krampom u glavu. ÄŒisti antifaÅ¡izam, zar ne?
Pobacali su ih u tri jame, od kojih je detaljno otkrivena prva. Duboka je 50 metara i do vrha je puna kostiju. Ima li ilustrativnije definicije zloÄinaÄke organizacije od ovoga?
Tihomir Dujmović/bpz.ba
