Širokobriježani, pokazali ste veliku hrabrost dodijelivši mi ovu nagradu.
Da, bio sam u zatvoru, mnogi se sada odaljuju od mene, ali vi ste baš u ovom trenutku meni dali javno priznanje – od srca vam hvala. Bio sam sinoć na misi Devetnici na Brijegu, vjerujte mi bio sam dirnut jako, zaplakao sam! “, tako je govorio Zdravko Mamić u kolovozu 2015. godine kada mu je dodijeljena nagrada koja se inače po opisu dodjeljuje ljudima koji su doprinijeli ugledu i napretku Širokog Brijega. Dok je on u kinu „Borak“ galamio o svojoj časti i dostojanstvu, svojoj nevinosti i komunistima koji su se urotili protiv njega, a laskajući foteljašima koji su ga nagradili, nitko nije našao umjesnim reći da mu nagradu nisu dali širokobriježani nego gradski oci.
Piše: A. Kunth i Poskok.info
Zapravo, većina širokobriježana bila je ogorčena i osramoćena ovim činom i dodjelom priznanja čovjeku koji je osumnjičen za najteža kriminalna djela. Mamić to jako dobro zna ali njegov ego i lik izgrađen na gomili laži ne bi mogao podnijeti to da s ljudima podijeli istinu. Nitko tada nije našao umjesnim reći ni to da se nagrada za doprinos ugledu pretvorila u rušenje ugleda. Najbolji pokazatelj toga je to što je ploča s njegovim imenom nestala nekoliko sati od postavljanja u famoznoj „Ulici Zdravka Mamića“ u Ljutom Docu. Tek onda kada vam nestanu oni djetinji zanosi o časti i poštenju, razum vam dozvoli da shvatite zašto je upravo on dobio tu nagradu i kakvu korist su od nje imali velikodušni uručitelji nagrade. Ne znam samo je li se isplatilo pogaziti dostojanstvo radi par tisuća eura i novog parketa u školi.
Danas čitam kako će Tomislavgrad učiniti isto, odlikovati ga medaljom za zaslužne, najvišom gradskom počasti. Ponovno mi se javlja isto ono pitanje kao kada je dobio odlikovanje u Širokom Brijegu – na osnovu čega? Svrstali su ga u istu kategoriju s obitelji preminule Božane, djevojčice od šest godina koju je ubio pijani vozač, ljudima koji su učinili toliko snažno i plemenito djelo donirajući organe svoje kćeri za spas života drugih. Zdravko Mamić u istoj kategoriji s ljudima koji bi nam svima trebali biti uzor, stup ljudskih načela i veličine. U istoj rečenici s ljudima čije je dijete ubio nakaradni sustav, nalik onome koji štiti počasnog gosta svečane lože HNS-a Tomu Horvatinčića i njegovog prijatelja Zdravka Mamića.
Obzirom na to da je ova kolumna moj osobni stav, izreći ću ga do kraja, bez obzira na sve. Teško mi je razumjeti da čovjek može personifikaciju trulog i korumpiranog društva nagraditi bilo čime. Znam da će mnogi prosipati demagogiju o presumpciji nevinosti, o institucijama koje rade svoj posao i tako dalje. Fraze su to koje su toliko isfurane da ih je već više gadno čuti.
Posebno ako ih spominjemo u kontekstu Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sve i da Zdravko Mamić nije kriv za izvlačenje 120 milijuna kuna iz Dinama, za utaju 12 milijuna kuna poreza, hoćete li svojoj djeci sutra reći da je u redu proklinjati ljude na Božić i liti lažne suze na misi? Hoćete li reći djeci da je u redu prijetiti likvidacijama i fizičkim nasiljem neistomišljenicima? Hoćete li reći djeci da sutra ako budu u mogućnosti, imaju pravo oteti osmijeh sa lica tisućama ljudi? Hoćete li reći svojim potomcima da je u redu nazivati Orjunašima djecu čiji su očevi živote i zdravlje ostavili na ratištima od Jadrana do Slavonije dok ste vi zarađivali u procesu privatizacije samo pozirajući u uniformi?
Hoćete li učiti djecu, da ako budu u mogućnosti oduzimaju pravo slobode govora i kretanja neistomišljenicima? Hoćete li im reći da zapaljena baklja čin nacionalne izdaje, a krađa državnog novca herojstvo i snalažljivost?
Hoćete li im reći da je u redu simbole nacionalnog ponosa učiniti poligonima za vlastiti probitak? Hoćete li ih, konačno, naučiti da je podmićivanje, zastrašivanje i ucjenjivanje vrlina uspješnog čovjeka? Hoćete li reći svojoj djeci da ukoliko budu pljačkali državu imaju pravo nazivati druge krezubom, smrdljivom, neradničkom stokom jer eto zbog sličnih vama nemaju ništa osim ponosa i nesalomljivih načela i vrijednosti? Vi recite svojima, naučite ih tako ako baš želite ali u ime Širokog Brijega i Tomislavgrada takvim ljudima ne možete davati počasti.
Vi niste Hercegovina.
Hercegovina su Božanini roditelji, udruga „fra Mladen Hrkać“, liječnici koji spašavaju živote u užasnim uvjetima, profesori koji obrazuju djecu bez obzira na mizerne plaće, svaki onaj obespravljeni čovjek koji se bori za golu egzistenciju, svaki invalid, svaka ratna udovica i siroče.
Hercegovina nije Miroslav Kutle i Zdravko Mamić.
Hercegovina takve ljude ne nagrađuje.
Oni su sve ono čega se Hercegovina srami, a uzori onima koji pripadaju u to dno društvenog bazena.
Izvorni članak pročitajte na poskok.info.
