Agenti smrti sjedili su pognute glave, sudnica je bila prepuna!’

0
87

Pred dosad neviđenim brojem inozemnih medija, Petar Penava svjedočio je protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.

Petar Penava upravo završio je svoje prvo svjedočenje.

”Penava je, osim o načinu djelovanju UDBE, govorio i o osobnim napadima koje je imao od strane Josipa Perkovića u Stuttgartu. Ispričao je kako ga je Perković dočekivao u autu, ali i o svom poznanstvu sa Stjepanom Đurekovićem”, rekao nam je izvor iz Munchena koji je pratio suđenje, ali je želi ostati anoniman. Otkriva kako je sudnica bila dupkom puna.

”Dosad neviđen interes javnosti i medija, sudnica je bila puna i moram primijetiti kako su agenti smrti ovaj put bili pokunjeni, pognutih glava”, ističe i nastavlja: ”Ovdje su mnogobrojni mediji, ali je žalosno što interes hrvatskih medija nije velik. Očito je ovaj slučaj strancima zanimljiviji”, naglašava.

Podsjetimo, svjedočenjem hrvatskog emigranta Petra Penave u utorak je pred Višim zemaljskim sudom u Munchenu nastavljeno suđenje pripadnicima jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću zbog sumnje za suučesništvo u ubojstvu hrvatskog emigrantskog političara Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu 1983. godine.

Međutim, naš sugovornik nameće razmišljanje zašto je interes domaćih medija u slučaju Perković, toliko nizak?

Što je točno Penava ispričao njemačkom sudu?

Petar Penava je svjedočio o tome kako je emigrirao iz Jugoslavije 1969. iz političkih razloga te se odmah nakon dolaska u Njemačku priključio radu Hrvatskog narodnog odbora (HNO), izvještava Hina.

“Bio sam politički aktivan i surađivao sam između ostalih s Brunom Bušićem i Mladenom Schwartzom”, rekao je Penava dodavši da su nakon atentata na Brunu Bušića, pripadnici HNO-a započeli suradnju s njemačkim i francuskim vlastima kako bi se otkrili atentatori na Bušića, a svjedočio je i o svojim kontaktima s Krunoslavom Pratesom, pripadnikom emigracije i tajnim agentom Službe državne sigurnosti.

Po riječima svjedoka, Krunoslav Prates je 1981. svjedoku Penavi naložio da nazove Njemačku novinsku agenciju dpa i kaže da je “HRB, odjel Bruno Bušić Paris” izveo ekplozivni napad na tiskaru Schulze na jezeru Starnberg, koja je trebala tiskati Titove memoare Vladimira Dedijera, u kojima su trebali biti diskreditirani neki jugoslavenski političari.

“Kasnije je otkriveno da je odjel Udbe u Zagrebu pripremio atentat na tiskaru, a atentat su izvršili pripadnici Udbe Branko Traživuk i još jedan Srbin, koji je bio specijalist za isključivanje alarma”, rekao je Penava.

Penava je govorio i o tomu kako je Udba u Švicarskoj ukrala veliku količinu eksploziva kojeg je nakon toga “podijelila pripadnicima emigracije” kako bi ih diskreditirala kao teroriste. Svjedok je rekao da je i on bio na listi Udbe ali da je izbjegao atentat. “U autu ispred mog stana su na mene čekali Josp Perković i njegov suradnik Rupčić, ali sam ih ja primijetio i sklonio se”, rekao je Penava.

“Perković je 2011., nakon mog intervjua jednim dnevnim novinama, uz pomoć državnog odvjetnika Mladena Bajića i Perkovićeva suradnika Tomislava Mičića htio učiniti sve kako bi me strpao iza rešetaka te me optužio za podmetanje požara u jednu vojarnu u Kninu”, rekao je svjedok.

“Opet su me pokušali diskreditirati tijekom posjeta Ive Josipovića Berlinu pokušavši me optužiti da sam ja poslao eksplozivnu napravu u Veleposlanstvu u Berlinu”, rekao je Penava te ustvrdio da se radi o pritiscima iza kojih su stajali Perković, Bajić i Mičić.

Godine 2013. su me u hrvatskom konzulatu ispitivali u vezi sa slučajem Perković i Prates te mi je naloženo da pred sudom u Zagrebu dadem izjavu da je sve što sam rekao protiv Pratesa bila laž Njemačke obavještajne službe. “To što ste vi radili nije radila ni Udba”, rekao je tada, po vlastitim riječima, Penava hrvatskom konzulu Bagariću te je ovaj slučaj prijavio njemačkoj policiji.

“Do 2014. nisam putovao u u Hrvatsku zbog prijetnji”, rekao je nadalje Penava.