BISKUP BANJALUČKI MONS. MAJIĆ: BiH je i dalje nefunkcionalna zemlja, nepravednu uređena, pa samim tim i socijalno neosjetljiva

0
182

-Nažalost, Bosna i Hercegovina i dalje je nefunkcionalna zemlja, nepravedno uređena, a onda samim time i nedovoljno socijalno osjetljiva. Bogata svakim Božjim blagom u izobilju ostaje bez svoga najvećega bogatstva, a to je čovjek, to su ljudi koji jednako, radilo se o Hrvatima – katolicima, Srbima – pravoslavcima ili Bošnjacima – muslimanima, nevoljko, ali u nemalom broju svagdanje napuštaju ovu zemlju. I sve dok u ovoj zemlji ne zavlada pravda, a ne zakon jačega, dok istinu zaglušuju razne klevete, neistine i manipulacije, dok se „mir“ bude osiguravao oružjem, ljudi i narodi ovu će zemlju napuštati, kazao je u intervju Katoličkom tjedniku novoimenovani Banjalučki biskup mons. Željko Majić, prenosi Hrvatski Medijski Servis.

A što ostaje Crkvi, retorički se upitao biskup Majić i odmah odgovorio: -Netko će reći da pokopava ostatke ostataka. A ja ću reći da se uvijek bori za istinu i pravdu, za mir i dostojanstvo koje nam Bog daje, i da dvori svoje vjernike kruhom anđeoskim i utjehom nebeskom”.

Da je Daytonski sporazum nedovršen, a još manje „Biblija“ kako su ga nesuvislo nazivali njegovi tvorci, pokazuje, prema mišljenju banjalučkog biskupa, i činjenica da je u  skoro 30 godina od njegova izdanja doneseno na stotine amandmana u nastojanju da se popravi nepopravljivo.

-A nepopravljivo je iz razloga što je, unatoč i od njih samih priznatoj činjenici da je Bosna i Hercegovina država triju konstitutivnih naroda i ostalih koji u njoj žive, podijeljena na dva politička entiteta, na osnovi trenutačnih vojnih rasporeda i političkih trgovanja, ne uvažavajući stanje prije rata, kako po broju i rasporedu stanovništva, tako i po onomu što je u gruntovnim i katastarskim knjigama bilo vrlo lako utvrditi, kazao je mons. Majić i dodao:

-S druge strane međunarodna zajednica, koliko god proklamirala opredijeljenost za mirnu i prosperitetnu BiH, nema jedinstvenu politiku. Koliko članica za BiH zainteresiranih, toliko politika. I dok je tomu tako, i dok ova prekrasna zemlja bude poligon za razne politike i polemike, imat ćemo ovo što imamo, nesigurnost, neperspektivnost, i onda kao logičan slijed iseljavanje. Komu to odgovara? Zasigurno ne odgovara ni jednom narodu. Jesmo li žrtva globalne politike u kojoj dostojanstvo i pravo „maloga“ pred interesom „moćnoga“ nema nikakvu vrijednost? Bojim se da u ovomu ima puno istine”.

Biskup Željko Majić je već deseti živući biskup iz Hercegovine. Upitan je li to – bez obzira što je biskupstvo po svojoj naravi služenje, a ne nagrada – u stanovitoj mjeri, ipak, priznanje/nagrada mjesnoj Crkvi, novoimenovani banjalučki biskup je odgovorio:

-Već sam u jednom intervjuu kada mi je postavljeno ovo pitanje, rekao da biskupstvo nikako ne mogu gledati kao na nagradu, nego na služenje. Stoga bih to i ovdje ponovio. No, s druge strane, ako govorimo da su duhovna zvanja plod vjere, kako osobe, tako obitelji, a onda i župne i biskupijske zajednice, onda trebamo u poniznosti Bogu zahvaliti na daru življene vjere, ne samo hercegovačkoga puka, nego i Crkve u Hrvata, kako u BiH, tako i u RH, ali i još šire. Naime, kada već govorimo ne o 10 nego 11 živućih biskupa iz Hercegovine, onda moramo u ovaj govor uključiti da je kardinal Vinko Puljić rođen i odrastao u Banjoj Luci, mons. Petar Raič u Torontu – Kanada, mons. Zdenko Križić u Bosni, mons. Želimir Puljić (koji je mostarski sjemeništarac od prvoga razreda gimnazije), mons. Bože Radoš i mons. Ivan Ćurić u Slavoniji. No, smatram da je puno bolje, kako za Crkvu, tako i za same biskupe moliti Boga da budu dobri biskupi, pravi pastiri povjerena im stada, a ne gledati odakle su podrijetlom.

Biskup Majić u intervju Katoličkom tjedniku govorio je i o odnosu sa svojim bivšem profesorom i prethodnikom mons. Franjom Komaricom.

-Svi mi koji smo 1980-ih godina studirali u Sarajevu, bili bogoslovi na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji, s velikim simpatijama se sjećamo svoga profesora Franje Komarice. Nerijetko i s njim prepričavamo zgode s proba pjevanja i nastupa, ali i s ispita, posebno iz predmeta liturgijskog pjevanja. Božja je providnost htjela da nakon što smo nekoliko godina živjeli pod istim krovom Stadlerove kuće u Sarajevu, ponovno se nađemo pod istim krovom u Banjoj Luci. Uvijek sam osjećao veliko poštovanje prema biskupu Komarici i pokušavao razumjeti njegov govor, nastupe i borbe promatrajući to sve iz njegove perspektive, iz Banje Luke, a ne iz svoga kuta, iz Mostara i Hercegovine. I smatrao sam to darom od Boga. Vjerujem da će mi taj dar i danas, kada sam se preselio u Banju Luku, uvelike pomoći i da će mi govor i savjet biskupa Komarice biti od nemale koristi. Molim Boga da ga uzdrži u dobru zdravlju kako bi sada na poseban način služio ovoj Crkvi u provom redu molitvom, a onda, svakako, i biskupskim iskustvom i savjetom, kazao je novi biskup banjalučki mons. Željko Majić./HMS/