Di su “nestali” Herceg- Bosne vukovi

0
111

Vukovi HercegBosne su se promijenili, agresivniji su, znatno krupniji, i ima ih već previše…

“To nije naš starinski vuk, ni po dlaki ni po građini po  kobi. Ne pamti se kad je vuk ovde iša blizu čovika, i kad je dolazio do kuća, ovi su skroz divlje  zvijeri, pitaj tamo u Begića, ispod grada, doli su paščad istrgli iz lanaca i pred kućama ih izili. Ovi vukovi se kote ko ludi, agresivni su i ne boje se nikoga,  nije to naša stara vučja raca više nikako, i ko zna odakle je to došlo, ne boje se ovi ni krupne stoke ni insana, sve nam izidoše. Odavno nije ubijen vuk koji liči na onog našeg omanjeg sivkastog. Prije nedilju dana čoviku poklalo stado ovaca eno u Širokom konje napadaju, i šta će ti ljudi, sad, oni su bez svega ostali? Čuj kaže zaštiti, šta ćeš zaštiti Boga ti draga, šta, oćemo čekat da nam dicu počmu nosit. Ovi u Hrvatskoj plaču, ne smiju im ništa nego ih tirat, pucaju oko njih jer ih ne smiju ubijat, i šta će živina ko da oni granice poznaju i priznaju, nego eto ih lipo amo k nama” – govori nam jedan od Posušana, lovac koji je jučer komentirao odstrijel četiri vuka,dva mužjaka ženke i jednog mladog vuka  na Vučipolju u mjestu Zavraci kad je vidio slike koje su lovci objavili na facebooku.

U Lovačkom Savezu HercegBosne govore nam kako u suradnji s ostalim savezima u državi dogovaraju novi pravilnik o lovu na vuka, kojim bi se broj vukova u zemlji stavio pod kontrolu budući da postaju opaka neman koja ulazi u sela i u gradove. Nekada ih je bilo u cijeloj BIH manje od 600 i bili su u stalnom opadanju. Danas , procjenjuju u ovom savezu ima ih daleko više a ovaj vuk je vrsta koja ima progresivnu invaziju.

Sličnog su stava i u druga dva lovačka saveza a štete koje čine vukovi po Bosni i  Srpskoj slične su ako ne i veće.

U Hrvatskoj postoji zakon koji strogo kažnjava odstrijel vuka. Ljudi u strahu od njih primjenjuju razne metode kako bi ih ustrašili i potjerali daleko od naselja. Međutim procjene su da vuk koji danas nastanjuje ove krajeve dinarskog masiva nije došao iz Hrvatske nego s istoka,  predjela Transilvanije u Rumunjskoj. Kada, to nitko točno ne zna no na granicama se nisu registrirali. Tamošnji vukovi u narodu ušli su u priče i pjesme kao simboli zla, sile i nečastivog a o njima postoji bezbroj legendi.

12085333_10154356975714782_2106160800_oVukovi jučer odstrijeljeni u Zavracima , podno Vučipolja

Odnos čovjeka prema vuku

Poštovanje

Veliki broj naroda koji su živjeli od lova su u vuku vidjeli ravnopravnog ili čak nadmoćnog konkurenta čijoj su se spretnosti i izdržljivosti divili i štovali ih. Imena koja su česta u sjevernojEuropi a potječu od naziva “vuk” (Wolf, Wolfgang, Wolfhard) podsjećaju na štovanje vuka prisutno u kulturama naroda lovaca. Osim toga, smatralo se da određeni dijelovi vučjeg tijela imaju i ljekovita svojstva.

Vuk kao čovjekov neprijatelj

Nasuprot navedenom, u tzv. sjedilačkim kulturama se vuk smatrao neprijateljem koji ubija korisne životinje. Od srednjeg vijeka pa sve do ranog razdoblja novog vremena je odnosčovjeka prema vuku bivao sve više određen strahovima i demoniziranjem vukova. Snažno širenje naselja i poljoprivrednih površina i držanje stoke na otvorenom, kao i naročito, sve do19. stoljeća raširena, šumska ispaša goveda, ovaca, svinja i konja, dovodila je do velikih gubitaka tih životinja od vukova. Iako su sigurno mnoga izviješća o gubitcima bila neumjereno pretjerana, a dio gubitaka su sigurno izazvali i psi-skitnice, stvarni gubitci kod takvog načina stočarenja su za seljake bili značajni. Ovoj prehrambenoj konkurenciji između čovjeka i vuka, ubrzo se pridružila i konkurencija u lovu.

Ovakav odnos prema vuku doveo je u zapadnoj i srednjoj Europi do besprimjernih progona, čiji cilj je bio, neovisno o mogućim posljedicama, potpuno istrijebljenje vukova. Vuk je tako, između ostalog, istrijebljen u Velikoj Britaniji (zadnji vuk ubijen 1743.), Danskoj (1772) i Njemačkoj (1904). U južnoj i istočnoj Europi je postojala puno veća tolerancija prema vuku (kao i drugim velikim zvijerima). I tu su, nakon značajnijih šteta, organizirani progoni vukova, ali njihov cilj nikada nije bio uništenje cijele populacije.

Napadi na čovjeka

Dok su gubici stoke koji se pripisuju vukovina nesporni, napadi na čovjeka nikada nisu dokazani. Sigurni dokazi da je zdravi vuk napao čovjeka nikada nisu podastrti, niti u sjevernoj Americi, niti u Europi.

Podvrste

Ugroženost i zaštita

U vrijeme kad je vuk u velikim dijelovima Europe bio već iskorijenjen(19. stoljeće), živio je u Mađarskoj, Galiciji, Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni, Srbiji, Rumunjskoj, Poljskoj, Rusiji iSkandinaviji.

U velikim dijelovima svijeta gdje (još) živi, vukove i danas aktivno progone. Međutim, sve više se jača spoznaja, da vuk ne predstavlja opasnost ni za čovjeka niti za poljoprivredu. Prihvaća se spoznaja, da u okviru zaštite okolišatreba zaštititi i vuka kao dobrodošli sastavni dio faune.

U Europi je vuk zaštićen s tri međudržavna dogovora:

Sva tri dokumenta predviđaju zaštitu i zabranu trgovine živim vukovima kao i dijelovima njihovog tijela, kao i zaštitu njihove životne sredine te sadrže i obavezu da zemlje koje su potpisnici na odgovarajući način to pitanje riješe i svojim nacionalnim zakonodavstvom. bpz.ba