Pravda je spora, ali ipak dostižna. Tu Äesto izgovorenu tvrdnju mogli bismo primijeniti i na ostvarenje prava o povratu oduzete imovine hercegovaÄkim franjevcima i Crkvi u Hercegovini. Raduje vijest da je poÄeo povrat od komunistiÄkoga sustava oduzete imovine. Prvi znaÄajniji korak uÄinjen je u općini LjubuÅ¡ki. HercegovaÄka franjevaÄka provincija opet je u svoje krilo stavila ono Å¡to joj pripada i Å¡to je s vjernim pukom gradila i stjecala. Treba Äestitati na zauzetosti Provincije na tome podruÄju djelovanja. LogiÄno je da je sljedeći korak povrat FranjevaÄke gimnazije na Å irokome Brijegu i svih drugih popratnih zgrada u vlasniÅ¡tvo onih kojima ona i pripada. Nije zgorega napomenuti da ta Gimnazija nije samo Å¡irokobrijeÅ¡ka nego hercegovaÄka. Nju su podjednako gradili Duvnjaci, Brotnjaci, PosuÅ¡ani, LjubuÅ¡aci, Mostarci, Å irokobriježani i dr. Bespravni stanari u Å¡koli dovoljno su se sedamdeset godina „Äastili“ u tuÄ‘emu objektu koji je graÄ‘en zavjetima i sirotinjskom rukom. Razumije se da povrat Å¡kole i drugih nekretnina ne znaÄi nekoga izbaciti na ulicu niti se to smije dopustiti. Ali povrat tuÄ‘ega znaÄi oÄitovanje pravde i poÅ¡tivanje prava na vlasniÅ¡tvo.
Ako je Visoko s apsolutnom boÅ¡njaÄkom vlasti vratilo Crkvi njezinu imovinu, ako je to uÄinio Travnik i mnogi drugi, ne vidim razloga da se to ne zbiva i u krajevima gdje su na vlasti predstavnici hrvatskoga naroda. Povrat ima i simboliÄnu istvarnu težinu. Ostati u tuÄ‘emu prostoru i ne Äiniti niÅ¡ta na povratu otetoga, zapravo znaÄi pozdravljanje komunistiÄkoga sustava i podržavanje onih koji su tuÄ‘e oduzimali pretvarajućito u svoje ideoloÅ¡ke stacionare. bpz.ba
