Fra Marijo Knezović “Vraća se fratrima oteto”

0
139

Pravda je spora, ali ipak dostižna. Tu često izgovorenu tvrdnju mogli bismo primijeniti i na ostvarenje prava o povratu oduzete imovine hercegovačkim franjevcima i Crkvi u Hercegovini. Raduje vijest da je počeo povrat od komunističkoga sustava oduzete imovine. Prvi značajniji korak učinjen je u općini Ljubuški. Hercegovačka franjevačka provincija opet je u svoje krilo stavila ono što joj pripada i što je s vjernim pukom gradila i stjecala. Treba čestitati na zauzetosti Provincije na tome području djelovanja. Logično je da je sljedeći korak povrat Franjevačke gimnazije na Širokome Brijegu i svih drugih popratnih zgrada u vlasništvo onih kojima ona i pripada. Nije zgorega napomenuti da ta Gimnazija nije samo širokobriješka nego hercegovačka. Nju su podjednako gradili Duvnjaci, Brotnjaci, Posušani, Ljubušaci, Mostarci, Širokobriježani i dr. Bespravni stanari u školi dovoljno su se sedamdeset godina „častili“ u tuđemu objektu koji je građen zavjetima i sirotinjskom rukom. Razumije se da povrat škole i drugih nekretnina ne znači nekoga izbaciti na ulicu niti se to smije dopustiti. Ali povrat tuđega znači očitovanje pravde i poštivanje prava na vlasništvo.

Ako je Visoko s apsolutnom bošnjačkom vlasti vratilo Crkvi njezinu imovinu, ako je to učinio Travnik i mnogi drugi, ne vidim razloga da se to ne zbiva i u krajevima gdje su na vlasti predstavnici hrvatskoga naroda. Povrat ima i simboličnu istvarnu težinu. Ostati u tuđemu prostoru i ne činiti ništa na povratu otetoga, zapravo znači pozdravljanje komunističkoga sustava i podržavanje onih koji su tuđe oduzimali pretvarajućito u svoje ideološke stacionare. bpz.ba