Ispitivač sjena

0
1210

Mate Grbavac, Nemir tišine, Naklada DHK HB, Mostar, 2012.

Nimalo pretenciozno, ali zato srcu ugodno. To je ova zbirka pjesama pred nama. Njezin tvorac ide svijetom, promatra što se zbiva i baš ga briga hoće li drugi zapljeskati načinu kako je nešto zamijetio.

ÄŒitava problematika u pjesmama pred naÅ¡e oči biva iznesena kao u nekoj igri. Glavni igrač je naravno pjesnik. I kuÅ¡a biti na dobitku bez obzira kako igra tekla. »Zaputih se u putovanje/ Pejzaž razbijen/ Na oko/ Lelujavo… Moje poglede/ Nitko/ Ne pogleda.« (Putovanje) Prva je ovo pjesma u zbirci i nagovješćuje da će se pjesnik i dalje boriti. KuÅ¡a napraviti neÅ¡to novo, dobro, ali tko to vidi? Svatko je zaokupljen svojim brigama. PoteÅ¡koće nastaju i kad ti se čini da si sve napravio da bude drukčije. Najbolji primjer za to je pjesma Ratobran. »Ja sam se jednom osigurao/ od rata.// Sazidao sam zamak snovima/ okovan./ U puÅ¡karnice zasadio cvijeće./ Naselio ptice u kule./ Paučinom zazidao otvore… A kad na vrata/ pokuca rat…« Da, zaista je sve prolazno i paučina na ovoj zemlji. Neka nas druga obzorja očekuju. Za one koji vjeruju to je nebo. Grbavac govori i o njima, odnosno o sebi. Promatra takve ljude u molitvi pred Bogom. I nakon Å¡to ih je sve opisao onda zaključuje da se neki toliko natovare željama da zaborave iÅ¡ta Boga pitati! Ne voli to, kao Å¡to ne voli ni neke druge stvari koje se ljudima uobičajeno dogaÄ‘aju. (Ne volim) Knjigu zaključuje trolistom stihova i izborom iz ranijih zbirki, jednostavno da se naÄ‘e onome tko se prvi put susreće s njegovim pjesniÅ¡tvom.

Grbavac nije nov u književnom stvaralaštvu i zbog toga mu stihovi ne hramlju početničkim koracima. On ima što reći pozornom čitatelju. Priča mu lagano o životu oko nas, a tako duboko zaviruje u njegovu dušu. Zbog toga njegovo pjesništvo vrijedi uzeti u ruke.

Miljenko Stojić