Koliko košta malo mržnjice prema Srbima?

0
111
Autor: Marko Ljubić

Mrzim li dakle Srbe? Mrzim zlo koje čine i koje su činili, a Srbe žalim što im njihova država i Crkva ne daju zlu se oduprijeti.PicMonkey-Collage9

Pred svim svojim čitateljima i pred svojom Hrvatskom priznajem da sam razotkriven. GONG me razotkrio. Zbog toga sam nekoliko noći i dana nespavajući razmišljao što ću sada.

Pa sam odlučio pomoći GONG-u. Dakle, neću se pokajati.

A polemizirati s GONG-om?

Ma kakvi.

Profesor Marušić je učitelj i pedagog, on odgaja, a Bog zna što ih čeka od odvjetnika Hodaka.

Ja ću GONG-u olakšati posao.

S obzirom na to da sam razotkriven kao ustaša, a jesam brate, jer su me rodili Hrvatica i Hrvat, krstili me u Katoličkoj crkvi, idem u Crkvu, družim se sa „sumnjivim“ tipovima i pišem za dnevno.hr, odlučio sam se ponašati kao pravi kršćanin.

Pa ljubiti svoje prokazivače i neprijatelje.

A, usput nešto i zaraditi.

Naime, zatražit ću od GONG-a proviziju na svaku škudu koju naplate zbog eksplicitnoga dokaza otkrivene mržnje. Dakle, da se naši istražitelji iz GONG-a ne pate otkrivajući mržnju kako bi mogli zaraditi kakvu škudu od Kraljevine Norveške ili ne daj Bože u gluho doba noći morali buditi njeno veličanstvo britansku Kraljicu, započnimo.

O Srbima u Hrvatskoj.

Da, zalažem se i to vrlo oštro da im se čim prije zabrane stranke i institucije sa srpskim predznakom. Odmah bi im zabranio formiranje srpskih nacionalnih stranaka, kao uostalom i svim manjinama po etničkoj pripadnosti. Ustavnim i zakonskim rješenjima isključio bih im pravo na zastupnike u Saboru, kao i svaku mogućnost ekskluzivnoga kandidiranja ili imenovanja pripadnika srpske manjine, kao i svih ostalih manjina na bilo koje mjesto u javnoj upravi, državnim službama ili ustanovama.

Svim Srbima u Hrvatskoj koji su sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku ili u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, a žive danas u Hrvatskoj ili imaju pogreškom Republike Hrvatske hrvatsko državljanstvo, trajno bih zakonski zabranio sudjelovanje u javnom, političkom, državnom i društvenom životu.

Jer ih vidim kao trajnu opasnost za hrvatski narod.

Formirao bih nadalje posebne istražiteljske timove, sudove i državni podsustav koji bi odmah i zauvijek istražio sva nedjela Republike Srpske Krajine i svih njezinih pripadnika, progonio bih i egzemplarno žestoko kaznio svako zlo koje su učinili.

A kao čin izdaje zemlje sankcionirao bih sve one koji su sprječavali to do sada.

Posebno bih bio rigorozan prema pripadnicima srpske manjine koji su rat proveli na slobodnom hrvatskom teritoriju, a postoje dokazi da su surađivali ili pomagali hrvatskom neprijatelju. Kao što se javno tu i tamo može pročitati eksplicitno svjedočenje ozbiljnih institucija i ljudi o Pupovcu ili Višnjiću.

Takve bih progonio pod optužbom za veleizdaju zemlje, a na njih se ne može primijeniti abolicija.

Pripremio bih i donio novi zakon o državljanstvu pa bi svi Srbi koji su napustili Republiku Hrvatsku zaključno s Olujom 1995. godine, morali proći kroz posebnu proceduru za ostvarivanje prava na državljanstvo. Za sve njih koji su to pravo stekli po automatizmu, a 1991. godine nisu priznali pravo na državnost hrvatskome narodu čime su se odrekli i hrvatskoga državljanstva pa pobjegli ili trajno ostali u Srbiji i Republici Srpskoj ili negdje u trećim zemljama, ne bih odobrio pravo na hrvatsko državljanstvo.

Blokirao bih privatnu imovinu svim Srbima koji su bili pripadnici vojnih, policijskih i javnih službi Republike Srpske Krajine sve do trenutka kada bi posebni hrvatski istražni organi i sudovi ustanovili da se na njih može primijeniti stvarni, a ne nakaradni zakon o aboliciji.

U slučaju podizanja optužnice ili suđenja, a ako se ne bi odazvali iz inozemstva, imovina bi im bila prodana i iskorištena kao naknada štete stotinama tisuća ljudi kojima su nanijeli zlo.

To bi se isto tako odnosilo na sve presuđene pripadnike te nacističke paradržave.

Trajno bih zabranio svakome članu sinoda SPC-a pristup hrvatskom državnom teritoriju, a poglavito patrijarhu Irineju, zbog namjernoga i opetovanoga promicanja zla. Trenutno bih protjerao iz Republike Hrvatske zagrebačkoga mitropolita SPC-a zbog javno dostupnih dokaza o pjevanju četničkih pjesama, makar se on izgovarao – otvaranjem usta.

Neka ih otvori za kajanje zbog zla koje su učinili Hrvatskoj.

Istražio bih egzaktno sve o svakome svećeniku SPC uoči i za vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku i trajno zabranio ulazak na državni teritorij Republike Hrvatske svima koji su huškali i blagoslivljali zločin protiv hrvatskoga naroda, ali i svima onima za koje bih imao dokaz da su isto radili prema BiH, Kosovu, Crnoj Gori.

A to je prema dostupnim podatcima i dokumentima preko 90 % svećenika SPC-a.

Srpskoj pravoslavnoj crkvi bih zabranio djelovanje na hrvatskom državnom teritoriju pod tim imenom. Morala bi zatražiti posebnu autokefalnost od pravoslavnih Crkvi, u imenu bi mogla zadržati pojam „srpska“ samo pod uvjetom da naglasi „ hrvatski“, pa bi recimo mogla nositi ime Pravoslavna crkva hrvatskih Srba. Ili nekako drugačije po slobodnom izboru, ali izričito poštujući tu klauzulu.

Na misama SPC-a u Republici Hrvatskoj, danas se moli za srpsku vojsku i državu, koje su, od kada pamtimo, izrazito neprijateljske prema hrvatskom narodu. A ne moli se Bogu za vojsku i državu koja ih stvarno štiti i podupire. Republiku Hrvatsku i HV. To nema veze s vjerom, to je banditizam na oltaru. Dobronamjerna i Kristova crkva moli za svoj narod pa ne bi bilo problema da se mole za srpski narod jer je to zbog zla kojemu je izložen od svoje Države i Crkve, jako potrebno, ali bi kao autentična hrvatska Crkva u tom slučaju molili i za svoju hrvatsku domovinu, eventualno za hrvatsku vojsku i državu.

Isključivo tako.

Odmah bih SPC-u zabranio korištenje zastave i grba Republike Srbije kao autentične crkvene zastave jer to nije. Time se na hrvatski državni teritorij izvan diplomatskih i konzularnih predstavništava podmuklo uvodi simbolika još uvijek neprijateljske države Srbije.

To je usporedivo sa zastavom Kalifata na glavnom pariškom Trgu.

Isticanje autentične zastave srpske nacionalne manjine, SPC-a ili drugih institucija hrvatskih Srba bilo bi obavezno uz istaknutu zastavu Republike Hrvatske, u suprotnom bi se to rigorozno kažnjavalo.

Hrvatski Srbi bi učili službenu hrvatsku povijest, hrvatski jezik, a u okviru izbornoga programa mogli bi učiti srpsku povijest isključivo po licenci i odobrenju historiografije oslobođene komunističkih ili velikosrpskih nebuloza i izmišljotina.

I po potvrdi Republike Hrvatske.

Bili zabranjeni srpski vrtići, škole, a to bi se odnosilo i na škole koje njeguju velikosrpstvo i četništvo u okviru SPC-a. Te škole bi mogle raditi isključivo po vjerski modificiranom hrvatskom obrazovnom programu.

Razlog?

U Hrvatskoj nema ništa, niti može biti, srpsko.

Obustavio bih financijsku pomoć SPC-u, institucijama hrvatskih Srba i svim promicateljima neprijateljstva i laži protiv hrvatskoga naroda. To bi vrijedilo sve dok se ne ostvare civilizirane pretpostavke za formiranje posve drugačijih i prihvatljivih institucija koje će Republika Hrvatska kao svoje autentično društveno i kulturno blago imati razloga podupirati i financirati.

A oni to uzvraćati afirmacijom Republike Hrvatske.

Ćirilicu bih s glagoljicom i latinicom ustavno proglasio službenim hrvatskim pismima, s tim što bi se ćirilica u tom slučaju zvala – hrvatska ćirilica.

Srpska ćirilica bi inače bila zabranjena na svim područjima pod okupacijom Republike Srpske Krajine te svim područjima pod dometom srpskoga topništva i ratnoga djelovanja duž cijele crte ratišta tijekom Domovinskoga rata. To bi moglo trajati recimo kao u razvoju normalizacije između Francuske i Njemačke, možda nekih pedesetak godina. Ali, kako su današnji hrvatski Srbi daleko tvrdokorniji i s obzirom na snažnu klasičnu petu kolonu u koju bez okolišanja po svemu što čini spada i GONG, to bi trajalo vjerojatno i duže.

Svako isticanje velikosrpskih simbola, ili onih koje hrvatski narod poistovjećuje s agresivnošću i velikosrpskim zlom, rigorozno bih i brutalno zakonski kažnjavao, kao i isticanje komunističkih i jugoslavenskih simbola.

Da ne bi bilo zabune i neselektivnog vrednovanja zla i dobra, problematika nacionalnih manjina bi se rješavala na dva načina.

Redoviti zakon o pravima nacionalnih manjina za sve manjine, s kojima hrvatski narod nikada nije imao nikakvih problema, a posebnim zakonom bih riješio, zbog ružnoga naslijeđa i ustrajavanja na zloći prema hrvatskome narodu, pitanje i položaj srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.

To je jedini način državne zaštite djela srpskoga stanovništva u Hrvatskoj od zla za koje ih koristi i kojemu ih izlaže Srbija i SPC.

Sve manjine u Hrvatskoj bi imale ista prava kao što imaju Hrvati u njihovim matičnim zemljama.

Svim manjinama bih neovisno od bilo čega ukinuo pravo na posebne izborne povlastice, pravo na saborske zastupnike ili automatske položaje po etničkoj pripadnosti u državnim i javnim ustanovama i službama.

Razlog?

Jer poštujem ljude, jer ne mislim da je pravo slobodnoga čovjeka biti obilježen kao goveče, a to je na snazi upravo sada pod nazivom – manjinska prava. Samo je pitanje kada će ovakva regulativa dovesti do toga da se pripadnicima nacionalnih manjina na čelo stavi žig. Upravo k tome vode njihovi navodni zastupnici, zakonodavstvo i udruge kao GONG.

Mrzim li dakle Srbe?

Mrzim zlo koje čine i koje su činili, a Srbe žalim što im njihova država i Crkva ne daju zlu se oduprijeti.