“Kraljica Poezije” Ruža Rosi !Tamo gdje Sava ljubi Dunav”

0
444

Poezija Ruže Rosi sa prijevodom na Romski jezik iz Međunarodne antologije pod nazivom ” Tamo gdje Sava ljubi Dunav”, urađene povodom prvog međunarodnog festivala Romske poezije održanog u Beogradu od 27 – 29.09.2019.

VAPAJ

Ne ostavljaj me, majko, vatrenoj kiši!
Ne mogu podnijeti toliku bol.
Bodljikava žica steže mi dlan,
u tamnici surovoj kostur sam sam.
Iz očnih duplji klizi mi suza
ledena, mračna, a peče k’o žar.
Odveli noćas i oca starog,
a sjećam se bili ste predivan par.
Pomiluj kovrče garavog ognja,
posljednji put ljuljaj me ti.
Poslušaj vapaj, matero crna
jer dimnjak romskom krvi vri.
Pečene kosti pjevaju tužno
i violini sad jeca glas,
zapjevaj jače, matero crna
pjesma o ponosu Romu je spas.

VAPAJ

Ma mekh man dejone e jagale bršindeske!
Našti indjarav gasavi dukh.
Pusavikani sirma ćićidel mi palma,
Ano kalo phanglipe kosturi korrkore sem.
Andar e jakhake duplji pzgosajli mi asvin
Pahomi, tunjarikani, a phabarel sar e jagh.
Indjarde ajrat vi e purane dade.
A dav man godji se naj laćho dujoripe.
Azbaisr e vulime balvala e kale jagake,
Paluno drom kunisar man tu.
Ašun o akharipe e kale jagake,
Paluno drom kunisar man tu.
Ašun o akharipe dejone kalije
Soske o xodjako e rromane ratesa ćirol.
Pe će kokola gilaben dukhavne
Vi e kemanako akana rovel o avazi,
Gilab zurale dejone kalije
Gili katar o digniteto e Rromeske si mentipe.

NIČIJA ŠETNJA

Već dugo nisam mazila srce
melemom vjetra, vatre i munje,
u paklu grijeha fine taštine
srčana klijetka samotno trune.
Već dugo nisam slušala cvrčke
poljanom hodam k’o suncokret žut,
čekanjem punim isteklu nadu
viseći most mi prekida put.
Već dugo nisam zviždala zori
na krovu temelja pod nebom mrak,
u slutnju po koji grijeh pretočim
ničijoj šetnji udahnem zrak.
Već dugo nisam zgrtala maglu
mirisnoj postelji ozeb’o smijeh,
medeni cvijet pelin mi krade
ljubavi puna, a ispijam grijeh.

KHANIKASKO PHIRIPE

Ake dumutan ni azabisardan o ilo
Balvalake melemosa, jagha thaj e xunđimata,
Ano djenemo e bezehosko e laćhe čuče pakivako
Srćavaće klijetke korrkorutne ćerrnon.
Ake lungi vrjama ni ašundem cvrčke
E lumijasa phirav sar e khameske luludja galbeni,
Pherde ažukarimasa o nakhlo ažukaripe
E umladutni phurd ćhinavel miro drom.
Ake lungi vrjama ni fijučisardem e javinake
Po ćatlo e fundosko tela o ćeri o tunjariko,
Ano phiripe pe savo o bezeh ćhorav
Khanikasko phiripe lav e dihija.
Ake lungo najsem astardem o garež,
E khandi parindengi pahosajlo o xasape,
E avginali luludjin o ćerkipe ćorda mange
Pherdi kamlipe, a pijav o bezeh.

AKO SI BEZ GRIJEHA

Utrnulih zubi od ledenog šećera
zagrizla u snove duginih boja.
Kristali od nemira posljednja mi večera
u smrti od ljubavi izdaja je tvoja.
Putnik bez adrese u kukavnoj tami
u kandžama istine prkosi i mami.
Polomljeni kolosjek od sumornih niti
tračnicu od ljubavi kamenom ti kiti.
Umirući snovi plamte od pogleda,
vijugava cesta znak pročitat ne da.
Usnule mi strasti grgljaju u krvi
ako si bez grijeha, baci kamen prvi.

TE SAN BI BEZEHOSE

Mrcome dandenge katar o pahomo šekeri
phelem ane sune e devleske kustikenge rangenge.
Kristala katar o biošantipe paluno mange e raćako habe
Ano meripe katar o meripe o mothovipe si ćiro.
Phirutno bi adresako ane rovutno tunjariko
Ane vunđe e ćaćimaske kerel kontra vi pe dake.
Phago koloseko katar e khine thava
sastruni katar o kamlipe barresa tu laćhardan.
Merindoj e sune phabon katar e dikhlimata,
Bangardo drom o šeni te drabare ni del.
Sunisarde si me manglina baš na ano rat
Te san bi došaki, ćhud o barr angluno.
Antologija je objavljena u izdanju ” Udruženja Romskih književnika- Beograd.