Marko Ljubić “Nemam riječi kako da ih nazovem “

0
240
Autor: Marko LjubićLjubic-158x90

Kako je moguće da ozbiljni ljudi i odgovorna politika kakvom se predstavlja HDZ tražeći nacionalnu i partnersku suglasnost za vođenje države u ovakvim okolnostima, smetnu s uma da je katastrofalna pogreška javno demonstrirati da su samo nazad nekoliko mjeseci bili tako – neodgovorni?

Usprkos slici kreiranoga kaosa i usmjeravanju svih pogleda u broj „ruku“ i „potpisa“, a valjda će uslijediti i nogu i šapa, stvarni događaji se redaju preciznim slijedom i nose istinski značaj. To je Mostov bojkot saborskog Odbora za medije, znakovito prisustvo Bernardića iz SDP-a na Odboru, zatim puštanje Dolačkog iz pritvora i odgoda donošenja odluke Kluba nacionalnih manjina o raspuštanju Sabora do srijede. To su jako važne stvari, mogu biti jako znakovite, ali nećemo nagađati, pa se zadržimo na javnome istupu Tihomira Oreškovića.

Dakle, što je poručio Orešković?

Onima koji ga sada razapinju, prozivaju i ismijavaju, koji su umjesto „građevina“ izmislili čitav niz krajnje osobnih uvreda i kvalifikacija, nastojeći biti veći Milanovići od Milanovića, očito zaboravljaju legendarnu filmsku izreku, da svatko ima pravo na šutnju, a svaka izgovorena riječ se može i hoće koristiti protiv njega. Smiješno je koliko je HDZ to smetnuo s uma i koliko u glas zapravo – glume Milanovića. I to vrlo uvjerljivo mu dajući za pravo kao odgovornom političaru.

Jer, ako HDZ sad ima pravo, onda je to priznanje da je Milanović od samoga početka imao pravo, te da je puno odgovorniji od njih?

Zaboga ima li teže samoosude?

Kako je moguće da ozbiljni ljudi i odgovorna politika kakvom se predstavlja HDZ tražeći nacionalnu i partnersku suglasnost za vođenje države u ovakvim okolnostima, smetnu s uma da je katastrofalna pogreška javno demonstrirati da su samo nazad nekoliko mjeseci bili tako – neodgovorni?

Naime, ako su današnje njihove ocjene, a pogotovo ocjene njihovih apologeta točne, onda su nazad nekoliko mjeseci bili – neopozivo neodgovorni.

Ako su tada bili neodgovorni prepustiti pod bilo kakvim okolnostima rukovođenje državom, ponovimo – državom, takvom tipu, kakvim danas predstavljaju Oreškovića, onda ih odmah treba, ne samo istjerati iz vlasti, nego i zabraniti im političko djelovanje.

Jer su spali čak i ispod razine Milanovića, Ranka Ostojića ili Vesne Pusić, koja je u percpeciji razumnih Hrvata do sada bila – neusporedivo katastrofalna.

Čovjek može razumijeti pa i opravdati ponašanje Mire Bulja, ljudine koji je zalutao u politiku kao i mnogi, stjecajem odavno poremećenih okolnosti i prije svega zbog očaja velikoga broja ljudi zbog totalno narušenih državnih, političkih i uopće društvenih vrijednosti. Bulj je ratnički raspoložen prema HDZ-u jer ga je Mikulić, sa znanjem ili bez saznanja Karamarka, posve je svejedno, jer se svi grijesi i onako delegiraju na Karamarka, podmuklo, prljavo i neljudski nastojao difamirati.

Ljudski, vrlo vjerojatno, nije mu dostojan ni cipele svezati.

A sasvim sigurno je u izopačenim hrvatskim političkim standardima – vještiji političar od Bulja.

Dakle, Bulja je razumijeti, iako ne i opravdati.

Nije razumjeti Petrova kada urla pred Saborom o tome da će „oni svi jedan za drugoga poginuti“ jer je to, barem bi iz specifičnosti struke trebao znati – divljaštvo, paranoja, manipulacija ili – sve zajedno.

Nije razumijeti ni vrh HDZ-a, koliko god im bilo teško.

HDZ-u je jasno da s Petrovom nitko, ne samo oni, nikada neće moći ostvariti kvalitetnu i politički karakternu vlast. Jasno im je da ne smiju također nasrtati na Most, jer to daje legitimitet nastojanjima Bože Petrova i vrlo uskog kruga oko njega, za nastavak destrukcije i rušenja HDZ-a, ali i hrvatske Vlade.

Što god pričao Petrov, to su činjenice.

HDZ s druge strane, Petrovu nasrtajima na Oreškovića iz stranke kao sinoć preko, iskreno rečeno, nekakvog političkog balvana iz Slavonije koga je mučno bilo gledati, a još mučnije slušati u Otvoreno, na radost i veselje antifa i ljevičara svih vrsta i boja, daje municiju za nastavak paljbe po Hadezeovim ciljevima.

Kakvo je sad otkriće da je presedan, iako nije, to što su stranke u kriznom političkom trenutku i bez kritične političke moći, odlučile da se mjesto predsjednika Vlade ili cijeloj Vladi, prepusti – ljudima izvan politike?

Nikakvo.

Jednostavno, to nije dobro riješenje u normalnim okolnostima, niti je politički princip, ali nije ni – senzacija. Takve osobe, takve Vlade i takvi ministri, biraju se u složenim okolnostima, ali na jasno definiran i određen način, s nekoliko precizno usuglašenih političkih ciljeva od presudne važnosti za naciju u tom trenutku. Uz obavezan dogovor o trajanju takve Vlade.

U ovom slučaju najmanje je Orešković kriv zbog toga što takav dogovor nije postignut.

I, štiti ga upravo ono što mu prigovaraju kao nedostatak. To što nema izborni legitimitet.

I najmanje je dogovoran za to.

Upravo zbog toga što se nije niti smjelo niti moglo imati povjerenja u Petrova zbog čitavoga niza razloga koje sam više puta naveo, a danas ih Ivan Lovrinović javno potvrdio, bilo je razumno razgovarati, biti konstruktivan i prije svega spreman na svakodnevno dogovaranje, pa i javno prepuštanje inicijative Oreškoviću umjesto Mostu. Jer je Orešković mogao biti realna i uvjerljiva spona upravo HDZ-u prema velikoj većini članova Mosta.

HDZ je popuštao Petrovu, proizvodio neprijatelje kao Bulj, a stiskao javno Oreškovića.

Orešković je današnjom izjavom ostavio otvorenim vrata za – razgovore. To moraju biti razgovori, a ne pisma ili tekliči. Valjda u HDZ-u još uvijek znaju što je razgovor i kako se vodi.
Nije ni dobro, ni prihvatljivo stajalište – tko je Orešković da on nama nudi uvjete, prijedloge ili nešto zahtjeva od nas?

On je trenutni, još uvijek legalni hrvatski predsjednik Vlade koga je upravo legitimirao HDZ i dužan je u najmanju ruku poštovati, ne samo legitimitet koji su mu svjesno dali u svom interesu, već i funkciju koju obnaša.

Zbog toga to nije neki Tihomir Orešković, nego posve ravnopravan partner u ovome trenutku.

Inače, HDZ sa svakim drugim pristupom radi nevjerojatnu štetu upravo sam sebi između ostaloga zabavljajući suparnike i gubeći i ono malo vjerodostojnosti što su je imali.
Ponavljam, kako neto tko javno priznaje da je nazad šest mjeseci bio doslovno budala, može očekivati da mu sad netko vjeruje da se opametio?

Hadezeova medijska i stranačka mašinerija se dnevno stotinu puta iz usta svojih zvučnika pita i zgraža, kako to da Orešković nije odmah podnio ostavku, čim je HDZ izjavio da više ne uživa njihovu potporu, pokušavajući to obraniti standardima zapadnih razvijenih i zrelih demokracija.

Usporedba ima smisla kao i izgrditi čovjeka koji zaglavi u divljini, pa u pećini zaspao u cipelema i bez tuširanja.

Pogrešno je standarde i slične slučajeve iz demokratskih zemalja razvijenoga svijeta primjenjivati na Oreškovića ili bilo koga u Hrvatskoj. Da su ti standardi primjenjivi, odavno vjerojatno preko devedeset posto današnjih političkih aktera ne bi bilo u javnosti, politici, a vrlo je moguće da bi ih jako puno – robijalo.

I, ne bi legalna politika bila otvoreno neprijateljstvo prema hrvatskoj državnosti i narodu.

A u Hrvatskoj jest. I izgleda da se alkemijom s tim neprijateljstvom, pokušava sastaviti – vlada.

Čija?

Hrvatska je specifično, demokratski nezrelo i politički zapušteno društvo, koje nije prošlo nužnu tranziciju iz totalitarnoga sustav vrijednosti u demokratske i za to uz čitav niz političkih odluka kao što je lustracija, treba i vremena.

Stvari se bez obzira na Petrova slažu u pravcu da je vrlo moguće da se složi privremena vlada, koja bi odradila nekoliko ključnih stvari, jako važnih za Hrvatsku. Odmah treba naglasiti, da ta vlada s Pupovcem ni u kojemu slučaju neće biti hrvatska vlada, bez obzira koliko bila stabilna.

To će biti trajna i vrlo vjerojatno zadnja bomba pod jureći auto HDZ-a.

Kako god sada HDZ-u izgledalo, jedini pristojan izlaz im je, ili Orešković, ne nužno kao predsjednik Vlade ili – izbori.
Jer, Pupovac je – smrt.

  bpz.ba