Mi želimo samo istinu pa kakva god ona bila

0
707

Predugo čekana odluka Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima došla nam je u korizmeno vrijeme. Koje li znakovitosti.

Svake godine pa tako i u ovo korizmeno vrijeme prisjećamo se muka koje je za nas podnio Gospodin Isus Krist. Pilat, poslušnik moćnih gospodara, prepušta odluku razjarenoj rulji zaslijepljenoj mržnjom do beskrajnih granica, on opra ruke od te osude no ipak svojim vojnicima dade odriješene ruke. Iako je činio samo dobro, živio i propovijedao samo ljubav, Isusa nepravedno osudiše i razapeše kako kakvog lopova.

Podsjeća li vas to na riječi našeg dragog A.G. Matoša koji u posljednjoj strofi njegove dobro poznate pjesme „1909.“ kaže:

Jer Hrvatsku mi moju objesiše,

Ko lopova, dok njeno ime briše,

Za volju ne znam kome, žbir u uzama!

U MUTNOM SE RIBA LOVI!

Odavno poznata teza: „Ako nešto želiš zamagliti, jednostavno osnuj povjerenstvo“ ponovno je doživjela svoje priznanje na slučaju rasvjetljavanja „nedemokratskih“ režima. Potpuno svjestan kako je pitanje HOS-ovog pozdrava „Za Dom spremni“ izuzetno vruć krumpir koji mu u trenutnom omjeru snaga može ugroziti položaj, premijer poput Pilata pere ruke i formira Vijeće koje bi trebalo umjesto njega donijeti odluku. Je li to Vijeće radilo prema njegovim naputcima pa ako odluka prouzroči burne reakcije s bilo koje strane, on se uvijek može uplesti i adekvatnom reakcijom gurati sve u pravcu koji bi ga zadržao na vlasti jer je on tobože „istinski pravednik“. S današnje točke gledišta vrijeme dano za donošenje odluke nije bilo toliko dugačko kako bi se sveobuhvatnije sagledale činjenice već je imalo zadatak razvodnjavanja cjelokupnog problema.

U međuvremenu donesena je katastrofalna (čitaj protu-zakonska) odluka o premještanju HOS-ove ploče. Donesena je samo zato kako bi se zadovoljio koalicijski partner bez čije potpore daljnje vladanje ne bi bilo moguće. Nakon toga bili ste svjedoci obilježavanja jasenovačke tragedije na kojoj ipak nisu sudjelovali oni radi kojih je ploča premještena. Nije li to vrlo znakovito. Kako je ova komemoracija bila održavana pod pokroviteljstvom vlade RH toj „gospodi“ nije odgovaralo prisustvovati jer u tom slučaju oni nisu mogli biti glavni i još jednom osramotiti Hrvate po višegodišnjem partijskom i velikosrpskom obrascu.

TKO SU BILI ČLANOVI VIJEĆA?

Članovi Vijeća bili su Zvonko Kusić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koji je i predsjednik Vijeća, Stjepan Damjanović, predsjednik Matice hrvatske, Antun Vujić, glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, Ivica Lučić, viši znanstveni suradnik u Hrvatskom institutu za povijest, Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno – dokumentacijskog centra Domovinskog rata, Nataša Jovičić, bivša ravnateljica Javne ustanove Spomen područje Jasenovac, Ivo Goldstein, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Aleksandar Jakir, dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, Budislav Vukas, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, Mario Vinković, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku, Nevio Šetić, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Mladen Ančić, redoviti profesor na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru, Jasna Omejec, redovita profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Marta Dragičević Prtenjača, docentica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Vanja-Ivan Savić, docent na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Nenad Zakošek, redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i Tihomir Cipek, redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Upitajte bilo kojeg neovisnog političkog analitičara o sastavu Vijeća s obzirom na članstvo i dobit će te jednostavan odgovor kako to Vijeće nije u stanju donijeti meritornu odluku. A kako bi to i bilo moguće kad su u njemu osobe dijametralnih ideoloških stavova te oni kojima sudjelovanje u politici osigurava jedino sukob ljevice i desnice. Sjetite se izreke oca domovine dr. Ante Starčevića „Dva Hrvata – tri stranke“. U ovom Vijeću bilo je cca 18 članova od kojih neki čitav niz godina pokušavaju satrti hrvatski nacionalni identitet.

MOŽE LI BILO KOJE POVJERENSTVO RIJEŠTI OVAJ PROBLEM?

Ni ovo, a ni bilo koje drugo povjerenstvo, vijeće ili komisija ne mogu donijeti meritornu odluku sve dok se u potpunosti ne razjasne historiografske činjenice vezane uz naš narod. Svakodnevna nova saznanja o do sada skrivanim masovnim zločinima koje je počinio totalitarni komunistički režim u potpunosti mijenjaju nama prezentiranu sliku hrvatske povijesti. Ono što je bila povijest ex Jugoslavije pa tako i danas službena povijest Hrvata nije ništa drugo do smišljena ideološka paradigma komunističkog totalitarnog režima utemeljena na lažima. Koristiti za totalitarni režim izraz „nedemokratski sustav“ predstavlja pokušaj ublaživanja okrutne stvarnosti koju je proživio hrvatski narod. Pogubljenje preko 500.000 ljudi netko, tko je povjesničar ili znanstvenik nekog drugog profila, pokušava nazvati nedemokratskim. S obzirom na brojku, planiranje i način pogubljenja potpuno je jasno da se radi o najvećem mogućem ratnom i poratnom zločinu koji ima i drugo pravo ime: GENOCID. Da se Vijeće rukovodilo Rezolucijom Vijeća Europe 1481/2006., što je naša obveza jer smo potpisnici iste, govorilo bi se o komunističkom totalitarnom režimu i njegovoj osudi, a ne o nekakvoj ne demokraciji.

ZAŠTO JE ODLUKA VIJEĆA KVAZI-ZNANSTVENI URADAK

Odluku Vijeća utemeljenu na lažnim povijesnim činjenicama ne mogu a ne nazvati kvazi-znanstvenim uratkom čija će bilo kakva primjena učiniti nesagledive štete i ostaviti dalekosežne posljedice. Donošenjem zaključaka i odluka na temelju neistina multiplicirat će se sijaset novih neistina koje će još dublje i pogubnije polarizirati društvo. Drugim riječima, svaki pokušaj rješavanja ovog problema bez prethodnog utvrđivanja povijesne istine ne samo da je nemoguć već je i u potpuno sulud.

KOJU ZVIJEZDU SE MOŽE SLAVITI?

Kroz povijest zadnjih sto godina Hrvati su dobro upamtili tri zvijezde: komunističku, socijalističku i agresorsku. Ona komunistička počinila ratni i poratni zločin i genocid nad Hrvatima, socijalistička ih je 40 godina likvidirala po Domovini i u emigraciji, a agresorska je ponovno natopila naše tlo hrvatskom krvlju rušeći sve što joj se našlo na putu. Sve tri još i opljačkaše Hrvatsku. Koju od ove tri trebamo i dalje gledati te tko su oni koji će se njome okititi.

U borbi protiv sve tri zvijezde zajedno s kokardom Hrvati su koristili stari hrvatski pozdrav „ZA Dom spremni, koji se bitno razlikuje od pozdrava „Za Dom i poglavnika spremni“, kompromitiranog u NDH. Iako su oba bila odgovor na velikosrpsku hegemonističku politiku, hrvatski bojovnici nikada nisu koristili onaj s poglavnikom. Svi su oni rođeni davno poslije NDH i o njoj ne znaju gotovo ništa, a ono što im je kroz obrazovni proces servirano kao službena povijest, zasnovano je na komunističkoj neistini. Gospodo farizeji, pod tim znakom bojovnici HOS-a ugradili su svoje živote u temelje moderne Hrvatske države. Sjetite se, pozdrav „Za Dom spremni“ je legitimni pozdrav dijela naših oružanih snaga upisan u obilježje njihove postrojbe, prihvaćen i zakonski reguliran upravo za vrijeme vaše vladavine, koji ga sada želite ukloniti. Jeste li radi njega dobili packu od vaših ideoloških mentora te zapovijed kako ga morate maknuti pod svaku cijenu jer se ne uklapa u „Memorandum 2“.

TKO JE ZAKAZAO?

Ne mogu a ne upitati se kakve su to institucije Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Hrvatski institut za povijest, koji kroz proteklih 27 godina, a s obzirom na cijeli niz otkrivenih povijesnih neistina, nisu osjećale potrebu za rasvjetljavanjem povijesne istine te time zaštitile hrvatski nacionalni identitet i državni suverenitet. Upravo te institucije trebale su biti organizatori znanstvenog projekta u koji bi se uključile i druge relevantne institucije i znanstvene katedre te strani neovisni znanstvenici i timovi. Jedino kroz multidisciplinarni pristup moguće je doći do povijesne istine na temelju koje bi se omogućila revizija lažne povijesti.

KOJI VREMENSKI PERIOD TREBA ISTRAŽITI?

Znanstvena analiza ovih timova trebala bi obuhvatiti vremenski period od 1918. do 1995. jer će se jedino tako moći relevantno utvrditi uzroci i posljedice društveno političkih kretanja. Svaki pravi Hrvat prihvatit će povijest utvrđenu na stvarnim povijesnim činjenicama pa kakva god ona bila. Kao istinski katolički vjernici mi imamo duboko usađene moralne norme, spremni smo priznati svoje grijehe, zatražiti oprost a isto tako spremni smo i opraštati. Naš vjernički moto su istina i ljubav, a ne laž, mržnja i osveta.

BUDUĆNOST SE MOŽE GRADITI SAMO NA ISTINI !

Nakon utvrđenja povijesne istine pasti će smokvin list pod kojim se Titov lažni antifašistički pokret želio svrstati u pošteni i pravedni svjetski antifašistički pokret. Istina će također raskrinkati zločinački komunistički totalitarni režim i omogućiti njegovu osudu u skladu s Rezolucijom Vijeća Europe 1481/2006. Istina će ukloniti lažne stigme koje se bacaju na hrvatski narod po političkoj potrebi tuđinskih interesnih skupina i mrzitelja Hrvata i omogućiti lustraciju toliko potrebnu ovom napaćeno narodu. Hrvatski protagonisti lažnog antifašizma vjerojatno ni tada neće shvatit kako nisu ništa drugo do korisne budale i pomoćnici veliko-srpske memorandumske politike?

To će dakako omogućiti i donošenje određenih ustavnih promjena kojima se treba jednom za uvijek jasno definirati te isto tako i zaštiti hrvatski nacionalni identitet i državni suverenitet. Upravo kroz takvu analizu potvrdit će se činjenica kako je moderna Hrvatska država nastala voljom hrvatskog naroda izraženom na višestranačkim izborima 1990. godine i pravednom obrambenom Domovinskom ratu, a ne na lažnoj antifašističkoj borbi i drugim povijesnim neistinama. Činjenica da se u Ustavu RH o Hrvatima govori kao građanima neke „svemirske republike“ jednom zauvijek mora prestati. Izmišljene nacionalne manjine treba nazvati pravim imenom, etničkim skupinama pa bile one veće ili manje. Konačno treba shvatiti da su svi koji žive u Hrvatskoj politički Hrvati i potpuno su jednaki pred zakonom.

OKO ČEGA SE OKUPITI?

Još jednom se pokazalo kako je naša katolička vjera jedini preostali stup koji nas je kroz povijest držao uspravno i zaštitio od svih zala i ponora pakla u koji bi nas neki rado srušili. Odvojeno mišljenje gospodina prof. dr. sc. Željka Tanjića, rektora Hrvatskog katoličkog sveučilišta, napisano odmah nakon odluke Vijeća moralni je čin vrijedan divljenja. Jedini on nije dopustio kriminalizaciju pravednog i oslobodilačkog Domovinskog rata, jedini nije želio stati uz one koji besramno pljuju po hrvatskim braniteljima, osobito onima koji su svoje živote ugradili u temelje moderne Hrvatske države. Budimo i mi tako moralni i čvrsti i ne dopustimo blaćenje naše Hrvatske. Okupimo se poput njega oko vjere i istine i zaštitimo znak pod kojim smo pobijedili („In hoc signo vicit“).

 

Zoran Čapalija – Čaplja