MILJENKA KOŠTRO “PROBUĐENA SJEĆANJA”

0
68
PROBUĐENA SJEĆANJA
Često lutam po prošlosti, po bezbrižnom djetinjstvu
I kao da sve ono od prije još čvršće grlim
Čudim se i divim, prisjećam, razmišljam…
Od nekih starih navika bježala sam
A sada ih primičem bliže sebi i objeručke grlim
Te kamene kuće, čatrnje, bunari…
Nekim čarobnim mirisima prošlosti bude sjećanja
Ko usnula ljepotica ostala je stara kamena kuća prazna
A puna uspomena iz mladosti
Bakina drvena škrinja, iako puna sitnih rupica
Budi sjećanja na sitnice koje je u njoj čuvala
Ova suha crvenica, sveta i prokleta
Još puna duhovnog žara
Ima nešto što magnetski privlači
Bilo je to vrijeme kad su se ljudi gledali oči u oči i razgovarali
A ne preko ovih osvijetljenih ekrana
Često sebe ukorim što vrijeme trošim po internetu
Belaji ga nosali, privuče me
Ali opet, neka ga
Rekli bi stariji: Taki vakat
Možda je trebalo otići kako bi se još više rodna kuća voljela
Možda
miljenka kostro
MILJENKA KOŠTRO