Mladen Ljubić- Vajta@Stiže li nas kletva  Kralja Zvonimira?

0
1534

Dragi :Čitatelji” Nemojte čitati bez “Razmišljanja a prvo poslušajte pjesmu “Kletva Kralja Zvonimira” jer nije bitan Denis Lasić niti će kad biti bitan dok je mene napao onda stvarno ne vrjedi ništa već kao (Draganov Ministar) koji me je napao uoči Svete Mise to je za Razmišljanje.sad se opustite

Kad sam napisao kolumnu “Narod bez vođe, kao stado bez pastira” nazvao me,  nažalost sada već pokojni, Prijatelj(P.Ć.) i kazao kako je upravo to najjači adut politike svakog naroda, snažan vođa i vodstvo, te napomenuo da nas kletva kralja Zvonimira neće stići sve dok imamo dobrog vođu. Također je naglasio da zapamtim i nikad ne zaboravim kako su branitelji štit naroda. Bilo mu je drago da smo u kontaktu sa ratnim generalima a posebno je pomenuo imenom i prezimenom Petra Zeleniku kao vrlo bitnog ili najbitnijeg.
Naglasio je kako prati portale i prepoznaje aktivnosti. Znao je da smo preuzeli operativne aktivnosti glasila “Branimir”  .                                                                                        ” Svi istinski HVO-Branitelji (predvođeni Braniteljima Druge Gardijske Brigade su Temelj Temelja HRVATSKOG Naroda U BIH  to ću nekom drugom prilikom da ne bježim od teme)
E moj Prijatelju, sve si znao a sad imam potrebu da te izvjestim……
Udruge su postale udruge bez nužnih političkih i društvenih aktivnosti. Ne osjećaju potrebu ni glasilo imati, niti  članstvu  podnositi izvješća, planove i programe. Medijski i ne postoje jer se ne bore u političkim i medijskim  napadima na hrvatski narod ( iz svih  oružja – pravac Sarajevo i bošnjaci građani prema Mostaru gdje su  hrvati – ustaše)
U medijskom prostoru   oslikava se kao okršaj Davida i Golijata.
Mediji naših udruga nisu ni snage Davidove “praćke.”
Pamtim i bio sam u Udruzi  kad je “Branimir” bio u snazi. Tada je Titan mnogo organizacijski učinio i uveo je Udrugu u Svjetsku organizaciju i doveo Predsjednika Svjetske organizacije, koji se poklonio i iskazao počast poginulim pripadnicima HVO-a. Vjeruj mi Prijatelju, najveća je zasluga i doprinos u organizaciji tog projekta  Generala Zbora Stanka Baje Sopte. Ogromno iskazano domoljublje, poznavanje povijesti, organizacije i plana aktivnosti. Ruku na srce Prijatelju, vrhunska je i pomoć Generala Barišića, njegova danost i domoljubnost se iskazala kad smo lomili koplja da ga pošaljemo Živku, nije htio po cijenu krvi. Uspjeli smo ga nagovoriti. Jer da on nije bio tamo siguran sam mnogo bi gore stanje bilo, a naši ga osuđuju. Hvala mu na žrtvi.
Poznato ti je Prijatelju da ima mladih koji hoće raditi ali ih nema tko poučiti i pokazati im pravi put koji vodi dobrobiti svih a ne pojedinaca.
Evo Prijatelju pojavljuju se pojedinci zrelih godina i velikog iskustva koji žele dijeliti sve za  zajednicu i njen napredak.
Prijatelju, moja zadaća je promidžba i prijenos svih vijesti o aktivnostima Predsjednika HDZ-a i HNS-a od kojih preuzimam vijesti.
(stručno rade samo ponekad slika ne prati događaj)
Moja zadaća je da održim moral jer smo non stop u kampanji. Vrlo teška situacija moj Prijatelju.
U Livnu je 1994 godine bilo “zakovano” političko stanje, baš kao danas u Federaciji.
Da nije bilo Predsjednika Čovića Slikovni rezultat za tropolje.infonebi imao tko otvoriti pitanje jednakopravnosti i to naši ne shvaćaju (da je već preuzeo ulogu vođe)
Prijatelju, dvije tisuće članaka je objavljeno o Predsjednikovim aktivnostima, ali ima jedan velik problem koji se pojavio pa  ja moram preuzet odgovornost (žrtvu) i zatvoriti portale.
Najžalosnije moj Prijatelju, zbog koga je žrtva, zbog nedostojnog ministra, koji ne bi bio na toj poziciji da ovi portali nisu radili.
Radimo za dobrobit svoga naroda a proglašavamo se neprijateljima.
Vjerujem da Predsjednik nije istinu saznao, a i strah me Prijatelju da zbog lažnih i nedostojnih ne izgubimo dobrog vođu. Sebični i pohlepni oko njega ne vide cijenu koju  će platiti hrvatski narod ako ostane bez vođe.
Prijatelju kako da ih osvijestim, kako da im kažem da svi pijuni, topovi i lovci trebaju pasti prije kralja.
Egoizam i pohlepa pojedinaca ruše narodnog vođu i stiže nas kletva kralja Zvonimira.
Prijatelju, kako da im kažem a da me čuju. Ako ne odu nečasni stići će nas kletva. Mnogo sam uložio truda da stvorim organizaciju i tim sa tisuću volontera koji ni AiD nije mogao razvaliti, a unutarnje sile zla, bahatosti i neznanja to će izgleda učiniti.
Kako ne vidi da sve loše što učine  pripisuje se i ruši Predsjednika.
A tad slijedi KLETVA KRALJA ZVONIMIRA
POSLJEDNJA KOLUMNA RASPADNUTOG ANALITICKOG TIMA BPZ.. BA
MLADEN LJUBIC VAJTA 
                                                                                                                         Možda slijede
KOLUMNE  (Gorke Suze Plaćenika)                                                                                           Grafički prikaz (volontera) portala i gdje se sve pratimo i čitamo,tropolje info-bpz.ba-mmportal.net i na kraju vraćamo Kolumnu”

Tjedni Komentar “Narod bez vođe je kao stado bez pastira”

2.630.000 “Ovo nek bude dokaz (Ministru Lasiću da jedan na izgled običan Portal “Grupa Portala bpz.ba-tropolje.infoi mmportal.net prave preko 2.5Miliona pregleda za jednu Kolumnu”takvu Promidžbu.
0

Narod bez vođe je kao stado bez pastira

 

Prva tri predsjednika HDZ-a BiH, dr. Perinović, S. Klujić i pokojni dr. M. Brkić, su trajali ukupno manje od dvije godine jer su na čelo HDZ-a „postavljani“ na prijedlog sarajevskih vrhbosanskih i srebrno-bosanskih crkvenih krugova. Nakon njih su na čelu HDZ-a BiH su se smjenjivali, netko u težim netko u manje teškim vremenima, pokojni M. Boban, B. Rajić, D. Kordić i A. Jelavić. Svi oni su proglašavani „nacionalistima“ i nepopravljivim „radikalima“, te su manje-više morali otići s vrha HDZ-a BiH. (Za usporedbu, HDZ u RH je nakon smrti utemeljitelja dr. Franje Tuđmana, imao 1 predsjednicu i 3 predsjednika. S druge strane, bošnjačka SDA je kroz to vrijeme promijenila samo tri predsjednika, rahmetli S. Tihića i dva Izetbegovića).

Nakon kratkog predsjedanja B. Čolaka, na čelo HDZ-a BiH je 2005. godine izabran dr. Dragan Čović. Ministar financija i dopredsjednik Vlade Federacije BiH je bio od 1998. Do 2001., a hrvatski član Predsjedništva BiH od 2002. do 2005., kada je smijenjen voljom Visokog predstavnika. Svakako je za zapamtiti njegovu inicijativu ustavnih promjena iz 2005. godine, kada je s Dodikom i Tihićem pregovarao o ustavnim promjenama. Tzv. Prudski pregovori.

On osobno i njegova obitelj i uski krug prijatelja, ako nitko drugi, dugo će pamtiti i suđenja bez kraja u kojima su „padali“ međunarodni tužitelji koji nisu uspijevali konstruirati dokaze potrebne za presudu. Usprkos svemu, ponovno je izabran za hrvatskog člana P BiH, od 2014. do 2018. Na izborima 2018. godine je izbornim inježenjeringom, voljom većinskog bošnjačkog naroda u PBiH izabran Ž. Komšić.

Ovih samo par biografskih podataka pokazuju da neće biti jednostavno jednog dana napisati biografiju Dragana Čovića, pa ni njemu osobno neće biti lako odabrati najzanimljivije detalje za eventualne memoare.. Ušao je tijesnim putem u sam vrh hrvatske politike u BiH, a održao se, uz sve uspone i padove, duže od drugih. Ako se poslože neke međunarodne silnice i rasplet događaja u zemljama u okruženju, Dragan Čović ima priliku postati dio memorije svih budućih generacija Hrvata u BiH, kao onaj koji je kao ključni igrač uspio „ostati na terenu“ nego je doveo do kraja ili čak potpuno riješio za dugo vrijeme,  nacionalno pitanje Hrvata u BiH, posljedično i opstanak BiH kao multietničke, višenacionalne, kompleksne ali ipak održive države u modernoj Europi jakih (više)nacionalnih država spremnih odustati od dijela vlastitog suvereniteta za opće dobro svih, gdje nikomu neće biti tijesno a gdje će opet svatko moći ostvariti svoje partikularne državne i nacionalne, zasebne interese.

Što nam nude „suverenisti“ koji napadaju Čovića?

Nisu u pravu samozvani „suverenisti“ iz RH, prije svih Hasanbegović,  koji Čovićevu upućenost na Dodika kao vođu Srba u BiH uspoređuje s Plenkovićevim koaliranjem s Pupovcem. Jer pozicije jednostavno nisu iste. Srbi u BiH su narod, kao i Hrvati i Bošnjaci, a Srbi u RH su manjina, kao i Bošnjaci i Albanci i Česi i Mađari i Romi.

Nisu u pravu kada izjednačavaju izbor Emila Vlajkija za dopredsjednika RS-a s izborom Komšića za člana Predsjedništva BiH. Kada bi se u RS-u moglo glasovati i za hrvatskog člana Predsjedništva BiH i kada bi Dodik eventualno „višak“ glasova Srba usmjerio na kandidata koji bi bio protiv volje većinskog hrvatskog opredjeljenja, mogla bi se povlačiti nekakva paralela. A činjenica je da ni većina Srba s područja Federacije nije glasovala ni za jednog kandidata za člana PBiH, govori o tomu koliko je ograničena nekakva predizborna suradnja Čovića i Dodika. Postizborno Čović i Dodik, kao vođe dvaju konstitutivnih naroda, jednostavno moraju razgovarati i postaviti se kao politički „blok“ naspram bošnjačkih unitarista svih boja.

Svoditi problem neriješenog nacionalnog pitanja Hrvata u BiH na HDZ u Hrvatskoj i BiH je jednostavno pogrešno kako piše vrsni analitičar Marko Ljubić, suverenist  (bez navodnih znakova) koji piše jasno, precizno i otvoreno: „Pozivati se i ukazivati na HDZ-ove slabosti u Hrvatskoj i BiH, a zanemarivati činjenicu da upravo bošnjačka politička agresija, sprječava promjene čak i u HDZ-u i u hrvatskim politikama u BiH a pri tome ne nuditi nikakva rješenja i ne imati jasne stavove izuzev uopćenih, o jedinstvenoj državi BiH, suverenosti tri naroda, zapravo je pokušaj svođenje golemih i strateških problema s kojima je suočen ukupan hrvatski narod, na dnevno-politički obrazac. U tom smislu stav Neovisnih za Hrvatsku da je za njih hrvatski narod u BiH i u Hrvatskoj jedinstven, da s istih pozicija gledaju na njegova prava i sudbinu, lijepo zvuči, ali u kontekstu svega navedenoga –opasna je zabluda. Jednostavno, ista rješenja se ne mogu primjenjivati na ostvarivanje statusa Hrvata u BiH i u Hrvatskoj. Kao ni u Republici Srpskoj i Federaciji.

Politička budućnost Dragana Čovića

Ako je itko svjestan svoje trenutne situacije, onda je to zasigurno Dragan Čović. On sam najbolje zna da su i on i HDZ BiH posljednji put do naroda honorirani na izborima ne da bi se vratili „pobjednički“ u parlamentarne sjedalice u Federaciji i u Skupštini BiH, nego da bi dobili još jednu, posljednju šansu da, usprkos i unatoč svemu, riješe nacionalno pitanje Hrvata u BiH. Ukoliko, temeljem razgovora s relevantnim međunarodnim i domaćim političkim faktorima, zaključi da po tom pitanju ne može ništa učiniti – Dragan Čović će se sam povući s političke scene. Inače ga nikakvi politički liliputanci ne mogu obeshrabriti, niti zastrašiti nikakvim kaznenim procesima, i političkim ili medijskim podmetanjima.

Za očekivati je da će vlasti RH lagano uzmaknuti od dosadašnje čvrste i nepodijeljene potpore vladajućih i opozicije. Moguće je da, ovisno o procesu popune federalnog Doma naroda, a onda i Doma naroda Skupštine BiH, silom (ne)prilika poneki hrvatski zastupnik pokuša već viđenu igru (sjetimo se Platforme i Alijanse) davanja legitimiteta nekom novom većinskom bošnjačkom Savezu, ali je ovaj put takva mogućnost uistinu mala. Osim toga, za očekivati je promjenu retorike i pristupa formiranju vlasti i od strane Komšića i nazovi-građanskih lidera, kao i sa strane Izetbegovića i njegovih satelita. Tko će prvi početi slati signale popuštanja, najprije po pitanju korištenja popisa stanovnika iz 2013. umjesto onoga iz ’91., a onda posljedično i po pitanju konstituiranja domova naroda, znat ćemo već do kraja ove godine. Ukoliko vodeći bošnjački političari shvate da je to jedini način opstanka Federacije BiH i same BiH, te prihvate nakon toga razgovore o promjeni izbornog zakona, onda Čovićev daljnji angažman u politici svakako ima smisla, jer takve pregovore, uz dužno poštovanje svih, ne može voditi i uspješno končati ni jedan drugi trenutno aktivni hrvatski političar u BiH.                Mladen -Vajta Ljubić

SHARE