Udruženje žrtava i svjedoka genocida, čiji čelnik je izvjesni Murat Tahirović, biti će upisano u poslijeratnu povijest skandaloznih progona i perfidnih obračuna s onima koji drukčije misle ili se uopće usuđuju da misle. Njegov najstrašniji progon usmjeren je na ministricu Sanju Vlaisavljević.
Zamislite da je nekomu tko obnaša državničku funkciju ministra dodijeljena stalna policijska pratnja zbog ugroze života i temeljnih ljudskih prava poput prava na slobodu i osobnu sigurnost, a da vi to javno osporavate na drzak i bezočan način bez ikakvih argumenata? I to je moguće u državi u kojoj živimo!
Upravo to je svojim priopćenjem od 3. kolovoza ove godine učinila spomenuta udruga javno osporavajući ministrici Sanji Vlaisavljević temeljna ljudska prava i otvoreno podržavajući prijetnje i uvrede kojima je ovih dana, ali i u prethodnom razdoblju bila izložena. Ako su nadležne policijske i obavještajne agencije utvrdile da je nečiji život toliko ugrožen da je neophodna stalna policijska zaštita, otkud bilo komu pravo da to javno dovodi u pitanje i osporava? Ova udruga u svome skandaloznom priopćenju traži ne samo da joj nadležni državni organ položi račun o svojoj odluci (“U čije ime i na osnovu kojih sigurnosnih pokazatelja je ministrici kulture i sporta dodijeljena policijska zaštita? Ko je to i na koji način prijetio ministrici Sanji Vlaisavljević?), nego čak ide sa „zahtjevom da joj se onemogući policijska zaštita“ na temelju ničim dokazanih tvrdnji da je ministrica „negator i afirmator zločina“, „afirmator ratnog zločinca Darija Kordića“ i da ”Federalni MUP štiti obožavateljku Darija Kordića”! Da glorificira ratne zločince!
Čime su dokazane ove tvrdnje? Tko je sudio i presudio Sanji Vlaisavljević? Koja je to javna ili privatna izjava kojem se takve objede mogu potvrditi? Tko je tužitelj a tko sudac u ovome slučaju? Ništa od ovoga niti je ustanovljeno niti stoji! Niti predsjednik Udruge Tahirović, niti njegovi suradnici, niti ijedan od sarajevskih novinara uključenih u nečuven progon, nije se potrudio da iznese neki argument u prilog strašnim optužbama koje Sanju Vlaisavljević stavljaju u rang ratnog zločinca. Nije to učinio nitko od njih nego se umjesto toga uporno služe lažima i podmetanjima s obzirom da Vlaisavljevićka nikada i nigdje nije rekla to što joj bezočno podmeću.
Ali je zato jedna od nezapamćenih poslijeratnih hajki pokrenuta u sarajevskim medijima, danima već traje i kraj joj se ne nazire. A na čelu te hajke stoji udruga koje svoje suvereno pravo na progon i nezapamćene prijetnje životu i sigurnost jedne osobe pravdaju svojim zalaganjem za žrtve i svjedoke genocida. A iza tog prava koje sebi pripisuju i koje ide toliko daleko da se i državi BiH i njenim sigurnosnim službama hoće suditi, lako je uvidjeti, stoje prozirni politikantski ciljevi i namjere da se sruši ili makar delegitimira nova vlada Federacije.
Upravo bi se iz ovog slučaja trebala izvesti jasna pouka da nitko i ni na koji način ne smije koristiti žrtve ratnih zločina da bi afirmirao i proveo svoje ratne i poslijeratne političke ciljeve. Upravo je čelnik ove udruge, Murat Tahirović, svojim prethodnim priopćenjima i javnim nastupima pokrenuo bjesomučnu hajku na ministricu Vlaisavljević podmećući joj riječi i stavove koje nikada i nigdje nije izgovorila, i upravo su njegove izjave bile glavni okidač uvreda i prijetnji smrću kojima je ovih dana ona izložena.
Nikada i nigdje Sanja Vlaisavljević nije branila Darija Kordića. Nikada i nigdje nije negirala odluke Haškog tribunala. Nikada i nigdje nije negirala zločine. Nikada i nigdje se nije bavila likom Darija Kordića da bi bila definirana kao njegova obožavateljica. Nikada i nigdje nije glorificirala ratne zločince. Nikada i nigdje. Toj ženi se stalno i perfidno podmeću rečenice koje se uporno ponavljaju kako bi bila uklonjena sa javne i političke scene ne vodeći (ili upravo: vodeći?!) računa da joj stavljaju smrtnu metu na čelo tim podmetanjem. Nitko nije citirao Vlaisavljevićkine „monstruozne“ tvrdnje nego je navodio svoje viđenje njenih javno postavljenih pitanja o teškim temama ratne prošlosti.
Treba li na kraju pripomenuti da ne samo da niti jedna žena u poslijeratnoj povijesti BiH nije bila izložena tolikim prijetnjama i uvredama kao Sanja Vlaisavljević nego da, kako se sada pokazalo, niti jedan ratni zločinac koji je odslužio svoju zatvorsku kaznu nije bio u sličnoj situaciji, to jest nije bio životno ugrožen kao ova doktorica politologije koja svoje stavove uvijek obrazlaže argumentima i to čini na principijelan način?
