STO DANA KOLINDE GRABAR KITAROVIĆ

Prva hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u prvih sto dana vladavine relativno je uspješno balansirala sa svim preprekama koje su joj se našle na putu.

“Vjerujem u te zemljo moja Hrvatska”, izgovorila je prva hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović na inauguracijskom govoru s kojim je službeno zasjela u fotelju iz koje već sto dana upravlja državom u koju vjeruje. A kako je i sama u tom velikom državničkom govoru istaknula Hrvatska može i mora biti jednom od najbogatijih država svijeta jer ne vidi nikakav razlog da tako ne bude. Daleko je Hrvatska od najbogatijih država, štoviše, na takvim popisima traži nas se pri dnu liste, među onima siromašnima i onima čiji su građani na rubu siromaštva. No, sto dana koliko Grabar Kitarović vlada Lijepom našom za bilo kakve ozbiljne političke i ekonomske poteze doista jest nedovoljno, osobito kada se ima u vidu stanje u kojem država uopće jest. Ipak, da bi došao do cilja potrebno je hodati.

Prvi dani mandata i suprotnost Josipoviću

Prva hrvatska predsjednica u prvim danima mandata doista je mnogo hodala. I dok su jedni njezin hod odobravali, drugi su ga pak proglašavali praznim i bespotrebnim. Preseljenje njezina ureda s Pantovčaka u Visoku ulicu, unatoč obećanju izrečenom u predizbornoj kampanji još uvijek nismo dočekali, baš kao što nije realizirala niti izrečeno obećanje o smanjenju broja savjetnika. Za razliku od svojih prethodnika, Kolinda Grabar Kitarović u svoj je tim dovela i neke nove mlade ljude, dajući im priliku te pokazujući svima oko sebe da mladi znaju, mogu i hoće te da se njihovo znanje i sposobnost trebaju iskoristiti, umjesto da ih se tjera u bijeli svijet.

Prema Ustavu predsjednica Republike zastupa državu kako u zemlji tako i u svijetu. Njezine aktivnosti po tom pitanju drastično se razlikuju od onih koje je provodio bivši predsjednik Ivo Josipović. Nimalo slučajno za svoj prvi posjet Grabar Kitarović nije izabrala Bosnu i Hercegovinu. Svjesna je očigledno prva hrvatska predsjednica da je to država u kojoj su Hrvati, čija su prava zakinuta, konstitutivni narod. Dok je nova predsjednica u susjednu BiH došla s porukom o nezavisnosti i s porukom o suverenitetu, njezin prethodnik u BIH parlamentu ratna zbivanja susjedne države sveo je na građanski rat. Amnestirao je pri tome odgovornost Srbije za agresiju, a prisna i nadasve ugodna druženja imao je i s Miloradom Dodikom, čime je podržao težnje takozvane Republike Srpske.

Drugačiji pogled na vanjsku politiku

Dok je bivši predsjednik u društvu ministrice Vesne Pusić i savjetnika mu Dejana Jovića hodočastio po Londonu, podržavajući britansku, odnosno velikosrpsku politiku zapadnog Balkana, Grabar Kitarović na polju vanjske politike okrenula se drugim putevima. Posjetila je tako Njemačku otvarajući pri tome vrata državi s kojom je Hrvatska oduvijek bila strateški partner. Predsjednica je službeno posjetila Afganistan i Bruxelles te se sastala s Ban Ki Moonom i Hillary Clinton, kandidatkinjom za predsjednicu SAD-a, što su joj mnogi zamjerili. U kratkoj predsjedničkoj karijeri imala je neslužbeni ručak sa slovenskim predsjednikom Borutom Pahorom. Kada se pogledaju njezine aktivnosti na vanjsko političkom polju moglo bi se konstatirati da na tom području zamjerke nema. Istini za volju, zamjeriti bi joj se moglo tek savjetovanje s Matom Granićem na kojega riječi ne treba previše trošiti jer hrvatska je javnost s likom i djelom ovog bivšeg političara koji i danas puše po političkim vodama i više nego dobro upoznata.

Savjetnički sastav

Kada već govorimo o savjetima, valja spomenuti i tim ljudi s kojima se Grabar Kitarović okružila. Savjetnik za unutarnju politiku Mate Radeljić, ali i Mladen Pavić kao savjetnik za europske fondove i poljoprivredu, ljudi su koje su predsjednici mnogi zamjerili. Uz to, nije jasno radi čega je u savjetničkom sastavu zadržala Vitu Turšića koji je odan bio i bivšem predsjedniku Josipoviću. Odnedavno je dio njezina tima i Vladimir Šeks, kojega se šef HDZ-a Tomislav Karamarko odrekao. Kada se šef oporbenjaka riješio Šeksa očekivalo se da će ovaj najdugovječniji političar u Hrvata napokon otići u mirovinu od koje ga spašava predsjednica, dajući mu više nego povoljne uvjete imenujući ga savjetnikom za ustavnopravna pitanja. U Vijeću za domovinsku sigurnost ukazala su se također razna imena, a iz čitave plejade u oči su najviše zabola ona Željke Antunović i Vlatka Cvrtile.

Bivša ministrica obrane bila je dijelom Josipovićeva tima dok je ovaj jurišao po još jedan mandat, a ujedno ona je dio stare SDP-ove garde, dok je Cvrtila znan kao dežurni analitičar te savjetnik bivšeg i omraženog predsjednika Stipe Mesića, znanog i prema metafori “prvi kameleon hrvatske politike”.

Zapažen potez – micanje Titove biste

Predsjednica Grabar Kitarović ruku pomirenja pružila je bivšem predsjedniku Mesiću, kojem je napisala prilično prisno i ugodno pisamce. S druge strane, on je jedan od onih koji su žestoko kritizirali uklanjanje biste diktatora Tita iz Predsjedničkog ureda. Tim potezom Grabar Kitarović simbolično je zadovoljila očekivanja onih koji su na razne načine bili žrtvom totalitarnog komunističkog režima, dok je na sebe navukla bijes onih kojima je komunizam još uvijek duboko urezan u srcu. Bez medijske pompe predsjednica Grabar Kitarović posjetila je Jasenovac, ali jednako tako učinila je i s posjetom Bleiburgu. Dio javnosti taj potez predsjednici je zamjerio unatoč činjenici da je bila pokrovitelj događanja na Bleiburgu. Povjesničar Josip Jurčević te je prigode konstatirao da je Grabar Kitarović pogriješila što se nije pojavila na Bleiburgu onoga dana kada se hrvatski narod službeno prisjećao svojih žrtava. Bilo kako bilo, svojim dolaskom i pokroviteljstvom prva hrvatska predsjednica za razliku od svojih prethodnika pokazala je da je poštivanje žrtava važno i prijeko potrebno za civilizacijski napredak Hrvatske.

Razgovori (više ili manje) ugodni i skretanje s puta

Predsjednica je u prvih sto dana mandata pokušala razgovarati sa svim stranačkim čelnicima. Kažemo pokušala, jer normalan i civiliziran odnos nije uspjela uspostaviti tek sa šefom Vlade Zoranom Milanovićem koji je svu svoju kulturu i političnost pokazao time što joj nije čestitao pobjedu na izborima. Jer eto, to je dio njegove nesagledive taštine koja ionako više nikoga ne može iznenaditi. Razmiricama između ovoga dvojca svjedočili smo i po pitanju proslave Dana pobjede, a mir u redove vladajućih unijeli su hrvatski generali zahvaljujući kojima je postignut kompromis. Jasno je da Kolinda Grabar Kitarović mora djelovati u realnim okolnostima. No, na sebe je preuzela veliku odgovornost i izrekla brojna obećanja te sukladno tome neke okolnosti koje je zatekla i koje su joj propisane mora mijenjati. I po tom pitanju predsjednica je dijelom skrenula s puta. Tko radi taj i griješi, poslovica je koja se u ovom slučaju može parafrazirati. Onaj tko radi svoje bi usputne pogreške trebao ispravljati ili barem korigirati nekim drugim, mudrijim potezima.

Koliko god sporno bilo ime ravnateljice memorijalnog centra Jasenovac na mjestu savjetnice za Holokaust, problem zapravo nije ta žena već uopće savjetničko mjesto za holokaust u političkim i društvenim odnosima danas u Hrvatskoj. Na čelu hrvatske Vlade sjedi Zoran Milanović, čovjek koji je ne birajući riječi u više navrata naglašavao da je hrvatski narod najodgovorniji za ideju zločina holokausta, naglašavajući pri tome i u svojem posljednjem govoru u Jasenovcu da je upravo to mjesto bilo programirano stratište Europe u to doba. Hrvatskim medijskim i javnim prostorom, o čemu svjedoči sadržaj javne televizije, dirigiraju oni koji hrvatski narod identificiraju s nacijom koja je radikalna i destruktivna, osobito žestoko udarajući na kršćanstvo i ostale vrijednosti koje se u našem narodu promoviraju.

Žena koja je vratila nadu

Kolinda Grabar Kitarović žena je koje je narodu vratila nadu, nudeći nam drugačiji sliku o samima sebi. U kontekstu uvreda i u podcjenjivačkim pogledima s visoka Josipović je izgubio predsjedničku fotelju. I nije stoga jasno ne bi li predsjednica sviju građana kada je već u svojem timu poželjela savjetnika za Holokaust u svoje vode trebala dovesti i savjetnika za Križni put. Uspostaviti savjetnika za holokaust, dok je pri tome posve otvoreno pitanje egzodusa hrvatskog naroda, svakako nije potez kojega treba pozdraviti. Sve u svemu Gabar Kitarović u prvih je sto dana pokazala da ima namjeru zemlju okrenuti ka zajedništvu, u čemu je djelomično i uspjela. U idućem razdoblju čekaju je po svemu sudeći ozbiljni zadatci i izazovi kojima će morati moći odoljeti. Jer u konačnici, to je obećala svojem narodu u kojega toliko vjeruje.