LJUBIĆ ZA HMS: Kako BiH dalje?

0
288

Čekajući uspostavu vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine svjedočimo uobičajenom političkom folkloru ili bolje rečeno farsi. Farsično je kako politički akteri u BiH zamjenjuju uloge preuzimajući jedni od drugih politički narativ.

Piše: Božo Ljubić, za Hrvatski Medijski Servis

Ono što smo zadnjih godina mogli čuti samo od političkih autoriteta iz entiteta Republika Srpska. (nešto slično i od političkih predstavnika Hrvata, posebice kada je Ustavni sud u pitanju), odnedavna veleposlanicima stranih zemalja, OHR-u i svekolikoj javnosti u BiH poručuju bošnjački politički i vjerski autoriteti. „ Politički autoriteti u našoj zemlji moraju pokazati odgovornost za stanje u zemlji i u potpunosti je preuzeti i trebaju prestati očekivati rješenje od međunarodnih aktera pa i ureda OHR-a“(Reis Kavazović u pismu veleposlanicima u BiH i javnosti).

Što se promijenilo da danas vrhovni bošnjački politički i vjerski autoriteti pozivaju na odlazak OHR-a i prestanak miješanja „međunarodne zajednice“ u političke procese u BiH. Ništa osim što jednoj političkoj oligarhiji klizi vlast iz ruku.

Na skupu građana neki dan ispred OHR-a istaknuto mjesto je zauzimao transparent sa slikama visokog predstavnika Schmidta i američkog veleposlanika Murphy-ja s porukom „Go Home“(odlazite).

Na istom skupu masa okupljenih građana aplaudira govornici koja poručuje kako Hrvatska, SAD i „desničarska Europa“ ruše BiH.

Što se to promijenilo da je danas i Amerika „neprijatelj BiH“. Nisam ni ja uvijek bio sretan odlukama OHR-a koje je Amerika podržavala ali isto tako je istina da ništa značajno u BiH zadnjih 25 godina nije učinjeno bez ključnog utjecaja Amerike.

Manifestacija autistične i destruktivne politike

Zar se zaboravlja da je Amerika i „desničarska Europa“, koja navodno ruši Bosnu i Hercegovinu, obnovila većinu u ratu porušenog.. Da se ne lažemo, inspiratori i organizatori kampanje protiv novostvorene parlamentarne koalicije, u osnovi su vođeni interesima jedne političko-interesne oligarhije, zaogrnutih brigom za narod i državu. Protiv Koalicije, koja je po prvi put u zadnjih 20 godina pokazala da među njima ima ljudi s dozom državničke odgovornosti i hrabrosti da se prave kompromisi s ciljem puta naprijed prema Europi.

Po porukama i po prisutnima na skupu mogao se lako iščitati rukopis jedne stranke. Da budem jasan, ne mislim pritom na stranku u cjelini a još manje na narod koji većinski predstavlja. Sam skup pred OHR-om niti po brojnosti sudionika, niti po relevantnosti govornika ne bi zasluživao da se njime bavimo da to nije samo manifestacija jedne destruktivne, u osnovi autistične politike koja smatra da se stabilna Bosna i Hercegovina može izgraditi po mjeri jednog naroda, bolje reći jedne politike, zanemarujući njen višenacionalni karakter i povijesno nasljeđe. Parole koje su se mogle čuti na tom skupu su samo ponavljanje parola koje su zadnjih godina na tisuće puta plasirane u javni prostor od strane politika koje su inspirirale i organizirale ovaj skup. Parole o dvostrukom agresoru na domovinu Bosnu (Hercegovina kao da postoji). O susjedima (čitaj Hrvatska i Srbija) koji odlučuju o Bosni preko svojih ispostava. O „genocidašima i uzepeovcima“ , „četnicima i ustašama“ (čitaj Srbima i Hrvatima), kojima neće prepustiti Bosnu itd. Pritom se akteri ovih politika uopće ne pitaju kako izgraditi državu bez dva naroda koji većinski nastanjuju preko 2/3 Bosne i Hercegovine i koji su ustavno državotvorni.

Što je riješenje?

Što je rješenje? Dogovor i kompromis. Tko su partneri? Legitimni (demokratski izabrani) predstavnici konstitutivnih naroda i građana opet većinom Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Upravo tim putom su krenuli koalicijski partneri nakon posljednjih izbora. Smatram da treba dati priliku i podršku onima koji imaju viziju i hrabrost da tu viziju pretoče u djelovanje. Gore ne može biti.

Istinski mislim da je pred nama sudbonosni izazovi koji će usmjeriti procese u Bosni i Hercegovini i zato traže strateško promišljanje. Vidim da su neki apelanti pred Sudom za ljudska prava vrlo aktivni pa dopustite i meni, kao apelantu pred vrhovnom sudsko-političkom instancom naše domovine Bosne i Hercegovine, Ustavnom sudu BiH, da kažem nekoliko rečenica. Neću navoditi ništa iz Odluke Ustavnog suda U-23/14, samo ću reći da je dosljedna implementacija ove Odluke jedinstvena prilika da BiH krene putem stabilizacije. U javnom prostoru se često u zadnje vrijeme mogu čuti konstatacije kako manjina ugrožava većinu posebice vezano za nedavne odluke Visokog predstavnika. Biti ću zato dokraja izravan, brutalno slikovit i pojednostaviti ustavno uređenje BiH uz rizik da me „pismoznanci“ napadnu.

Instrumenti zaštite u vidu Doma naroda u Federaciji odnosno entitetskog glasovanja u Zastupničkom domu PS BiH uvedeni su da bi se štitili interesi malobrojnijih, u prvom slučaju malobrojnijeg hrvatskog naroda u Federaciji a u drugom slučaju malobrojnijeg entiteta (RS) u državi. Bošnjačkom narodu u Federaciji (kao i Srbima u entitetu RS) nije potreban Dom naroda da bio se štitio vitalni nacionalni interes jer su Bošnjaci bili i jesnu dvotrećinska većina u Federaciji, koja se odražava i u dvotrećinskoj većini u Zastupničkom domu Parlamenta F BiH i sve svoje interese su u stanju braniti u Zastupničkom domu. Zašto je to tako? Zato što je Federacija BiH, uspostavljena u Washingtonu, te kao takva inkorporirana u Dayton, prvenstveno kao bošnjačko-hrvatski entitet imajući u vidu da postoji i drugi entitet koji ne samo po imenu već i po stanovništvo jeste zapravo srpski entitet. U prilog ovoj tvrdnji ide i činjenica da se iz Federacije biraju dva člana Predsjedništva jedan predstavnik Bošnjaka i drugi Hrvata, te 2/3 izaslanika u Dom naroda PS BiH. Zato je potpuno politički deplasirano bilo kakvu intervenciju na izbor ili ulogu Doma naroda Federacije povezivati s obespravljivanjem većinskih Bošnjaka u Federaciji. Promatrano iz navedene perspektive, logički i politički ispravno je zaključiti kako je kvalificirana većina u Hrvatskom klubu DN FBiH(pod uvjetom da budu legitimno izabrani) jedini instrument zaštite hrvatskih konstitutivnih prava, a kvalificirana većina u Bošnjačkom klubu DN FBiH samo jedan od instrumenata zaštite bošnjačkih konstitutivnih prava.

Već mjesecima se s mnogo strana napada visokog predstavnika C. Schmidt-a zato što je, koristeći „bonske ovlasti“, povećao broj izaslanika potrebnih za predlaganje predsjednika i podpredsjednika FBiH. Što je to novoga donio Schmidt? Ništa drugo nego vratio dio ustavnih prava koje su Hrvati imali prije nametanja Petritsch-evih amandmana 2002. godine. Naime, do tada je kvalificiranu većinu činila polovina izaslanika kluba naroda (15 od 30). Schmidt-ovom odlukom imamo manje delegata u klubu (23) i manju kvalificiranu većinu (11 od 23). Šteti li Schmidtova odluka, na bilo koji način, konstitutivnim pravima Bošnjaka? Ne. Ona im samo otežava mogućnost da antiustavnim izbornim inženjeringom i kršenjem načela legitimnog zastupanja uzurpiraju hrvatska konstitutivna prava. Ponavljam, otežava, a ne onemogućava. Pri tom, Hrvati nemaju apsolutno nikakvu mogućnost bitno utjecati na kvalificiranu većinu u bošnjačkom klubu niti na bilo koji drugi izborni ili parlamentarni način mogu ugroziti bošnjačku konstitutivnost, odnosno prava koja iz nje proistječu.

Zato podržimo aktere u novoj Koaliciji da žurno uspostave vlast i u roku, na koji su se obvezali u koalicijskom sporazumu, usvoje neophodne promjene Ustava i Izbornog zakona sukladno presudama Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava.

*Autor teksta je predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora u BiH

/HMS/