Po\u010dasna predsjednia Hrvatskog pokreta za \u017eivot i obitelj i po\u010dasna \u010dlanica predsjedni\u0161tva Hrvatskog \u017ertvoslovnog dru\u0161tva, RU\u017eica \u0106avar, javila nam se \u010destitkom u povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana branitelja.<\/strong><\/p>\n

Drage prijateljice i prijatelji, Hrvatice i Hrvati!
\nSretan vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, veli\u010danstveni dan vojno redarstvene osloboditeljske akcije \u201cOluja\u201d, uz najve\u0107u zahvalnost besmrtnim, predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tu\u0111manu i ministru obrane Gojku \u0160u\u0161ku, kao i svim zapovjednicima i vojnicima, hrabrim hrvatskim junacima, s bolnim sje\u0107anjem na sve poginule i nestale vitezove i molitvom za njihove plemenite du\u0161e!<\/p>\n

dr. Ru\u017eica \u0106avar
\npo\u010dasna predsjednia Hrvatskog pokreta za \u017eivot i obitelj i
\npo\u010dasna \u010dlanica predsjedni\u0161tva Hrvatskog \u017ertvoslovnog dru\u0161tva<\/p>\n

(u nastavku dvije pjesme o \u201cOluji\u201d moga pokojnog supruga Mate \u0106avara)<\/p>\n

HRVATSKA OLUJA<\/p>\n

Tvr\u0111ave kninske, Petrove gore,
\nKrbavskog polja, jeka se \u010duje,
\n\u010cekali smo bljesak nove zore,
\n\u010cekali smo udar velike Oluje.<\/p>\n

Branimire kne\u017ee, kralju Zvonimire,
\nSva\u010di\u0107u Petre, Deren\u010dine bane,
\nEho Oluje i do vas dopire,
\nDa zalije\u010di stoljetne hrvatske rane.<\/p>\n

Dosta je bilo poraza i krvi,
\nZa zemlju ovu hrvatskog roda,
\nNa predzi\u0111u Europe padali smo prvi,
\nKako bi njima \u017eivjela sloboda.<\/p>\n

Stolje\u0107a su duga prolazila kruta,
\nPotoci krvi Hrvatskom tekli,
\nBoji\u0161nicam dugim, ma\u010da i baruta,
\nUmjesto priznanja, glave su nam sjekli.<\/p>\n

Primali smo one s podru\u010dja Balkana,
\nPrebjege vla\u0161ke vjere pravoslavne,
\nNe slute\u0107i da \u0107\u2019mo imat te\u0161kih rana,
\nOd pasmine njihove tako nezahvalne.<\/p>\n

Koliko nam krvi proli\u0161e ovi,
\nSvetosavski monstrumi, njihova roda,
\nHrvatske zemlje osvaja\u010di novi,
\nOd kojih je Hrvatskoj ga\u017eena sloboda.<\/p>\n

Srbi se za veliku Srbiju bore,
\nU zemlji Hrvata, zapadno od Drine,
\nS ciljem da osvoje hrvatsko more,
\nI hrvatsku zemlju na\u0161e Domovine.<\/p>\n

\u017divjeti \u017eele u jednoj dr\u017eavi,
\nPa tko im povratak u Srbiju smeta!
\nU pa\u0161aluk njihov povijesni, pravi,
\nIz Hrvatske zemlje i ostalog svijeta.<\/p>\n

Oslobodit Hrvatsku, druge nam nema,
\nOd uljeza balkanskih, domovine na\u0161e,
\nZa slobodu svetu, Oluja se sprema,
\nU kojoj Hrvati kona\u010dno usta\u0161e.<\/p>\n

Za svoja prava Hrvatska se bori,
\nS toliko krvi prolivene nove,
\nVelikom Olujom Domovina gori,
\nNa vite\u0161tvo svoje sinove zove.<\/p>\n

Ustajte hrvatski ratnici vreli,
\nTjerajte krvnike iz doma svoga,
\nHrvatska kona\u010dno slobodna bit \u017eeli,
\nS vjerom u sebe i velikog Boga!<\/p>\n

Povijesnom Olujom tutnje granate,
\nIz Hrvatske na\u0161e okupator seli,
\nZa sva vremena pamtite Hrvate!
\nTo vam Oluja hrvatska veli!<\/p>\n

Mate \u0106avar<\/p>\n

Hrvatska Oluja (02)<\/p>\n

Nakon Bljeska Oluja se sprema,
\nKakve do sad u povijesti nema.
\nStrategiji ratnoj nepoznata,
\nSve do ove Oluje Hrvata.
\nNa tisu\u0107u i devet stotina,
\nDevedeset i peta godina,
\nKolovoza, \u010detvrtoga dana,
\nDo olujnog dolazi megdana.
\nU pet sati, u cik rane zore,
\nKad topni\u0161tvo hrvatsko zaore,
\nNa podru\u010dju Kninske biskupije,
\nPetsto godin gdje smo bili prije.
\nGospodari svoje domovine,
\nKne\u017eevine zatim Kraljevine,
\nSuverene Dr\u017eave Hrvata,
\nDo krvavog s Kolomanom rata.
\nI poraza na Petrovoj Gori,
\nOd onda nas tu\u0111in stalno mori.
\nUgari su Sva\u010di\u0107a dotukli,
\nMle\u010dani se po Hrvatskoj vukli.
\nKad su do\u0161li Turci Osmanlije,
\nSlobode nam vi\u0161e bilo nije.
\nNa Krbavskom polju Hrvat strada,
\nNa domaku Zvonimirov grada.
\nVelebit se di\u017ee u oblake,
\nHrvatica Vila daje znake\u2026
\nDa \u0107mo jednom mi slobodni biti,
\nDa \u0107e barjak hrvatski se viti,
\nNa Tvr\u0111avi i Petrovoj gori,
\nKroz stolje\u0107a Vila stalno zbori.
\nOstanite sa vjerom u Boga,
\nPoslat \u0107u vam proroka \u201cStaroga\u201d,
\nIz \u017ditnika sela malenoga,
\nDomovine Oca hrvatskoga\u2026
\nStolje\u0107a \u0107e duga prolaziti,
\nU Kraljevskom gradu ne\u0107mo biti.
\nGospodari na\u0161e kninske slave,
\nSve pobune hrvatske zaglave\u2026
\nNa\u0161e Like i na\u0161e Krbave,
\nPadale su vite\u0161ki nam glave,
\nKo i ona di\u010dnog Kvaternika,
\nRakovice tragi\u010dna je slika.
\nI u vrijeme Drugog svjetskog rata,
\nNezavisne Dr\u017eave Hrvata,
\nNa prostoru Kninske biskupije,
\nVla\u0161ki uljez mirovao nije.
\nTi prebjezi, ta balkanska bijeda,
\nNapadati po\u010de iz zasjeda\u2026
\nPo Hrvatskoj ustanke diza\u0161e,
\nSvojataju\u0107 sve hrvatsko na\u0161e.
\nRazbojnici vla\u0161ki sa Balkana,
\nZaprijeti\u0161e uni\u0161tenjem nama.
\nBleibur\u0161koga polja tragedije,
\nKri\u017enim putem kao nikad prije.
\nTi krvnici Sime Dubaji\u0107a,
\nPobi\u0161e nam kolone mladi\u0107a.
\nGenocidom sve su uni\u0161tili,
\nSa njima su Jazovke punili.
\nVladali su pedeset godina,
\nZatiru\u0107i ime Hrvatima.
\nMislili su da nas ne\u0107e biti,
\nI da \u0107e se Hrvatskom \u0161iriti.
\nIz pepela ra\u0111aju se novi,
\nHrvatskoga roda Vitezovi,
\nKoji nose na grobnice cvije\u0107e,
\nKoji Bleiburg zaboravit ne\u0107e!
\nNikome se pokorit ne daju,
\nU obranu Hrvatske ustaju.
\nNovog rata \u010detiri godine,
\nNova mladost za Hrvatsku gine.
\nPonavlja se opet ista slika,
\nPo Hrvatskoj od istih krvnika.
\n\u0160to balvane cestama valjaju,
\n\u0160to Hrvatim \u017eivjeti ne daju.
\nPo Hrvatskoj Srbi podivljali,
\nOluju su hrvatsku \u010dekali,
\nDa ih smete kao svako sme\u0107e,
\nPo Hrvatskoj ubijati ne\u0107e.
\nBranili smo zemlju goloruki,
\nSrbi su nas svom tehnikom tukli,
\nPrisvojene te jugo-armije,
\nTakvu borbu svijet vidio nije.
\nBoji\u0161ta su plivala u krvi,
\nVukovar im slomi zube prvi,
\nZatim redom gradovi do Boke,
\nVodili smo bojeve \u017eestoke,
\nOd Dunava pa do Dubrovnika,
\nSvuda bje\u0161e skoro ista slika.
\nNa tisu\u0107e padalo je glava,
\nBraniteljim nek je vje\u010dna slava.
\nFranjo Tu\u0111man Zagorec po krvi,
\nPostati \u0107e poglavar nam prvi,
\nPrvoborac partizan iz rata,
\nPosta novi vo\u0111a u Hrvata.
\nOn je Titov general po \u010dinu,
\nAl u srcu nosi Domovinu.
\nNovi pe\u010dat on Hrvatskoj dade,
\nCijeli svijet Hrvatsku priznade.
\nSuveren je Dr\u017eave Hrvata,
\nZapovjednik vite\u0161koga rata.
\nProsudbama mudrim on se bori,
\nSna\u017enu vojsku tijekom rata stvori.
\nGojko \u0160u\u0161ak do njeg ispod stijega,
\nHercegovac sa \u0160irokog Brijega.
\nTu\u0111manov je ministar obrane,
\nI suradnik kroz sve ratne dane.
\nSilan Sto\u017eer \u010dasni\u010dki stvaraju,
\nStrategije sve ratne poznaju\u2026
\nProslavljeni general Bobetko,
\nKog naslijedi general \u010cervenko,
\nTe \u010dasnici novoizgra\u0111eni,
\nOvim ratom u borbi kaljeni.
\nS vojnicima ratuju Redari,
\nUstavnoga poretka \u010duvari.
\nPolicajci Ivana Jarnjaka,
\nDvjesta tisu\u0107 Olujunih momaka,
\nU Oluju sad hrvatsku kre\u0107e,
\nI nitko ih zaustavit ne\u0107e.
\nSa svih strana momci juri\u0161aju,
\nSa trideset strana napadaju,
\nOru\u017ejima kad su tu\u0107i stali,
\nI zemlja se i nebo zapali.
\nDo\u0111i amo \u0106osi\u0107u Dobrica,
\nI pogledaj ratni\u010dka im lica.
\nJuri\u0161aju\u0107 u zanosu gore,
\nZa Hrvatsku dok se svoju bore.
\nVele da si ti otac Srbije,
\nKao pisca sramota te nije,
\n\u010cetnicima Hrvatsku pokorit,
\nZa veliku Srbiju se borit.
\nPogledaj ih kako bri\u0161u sada,
\nDok hrvatska armija napada.
\nZa tri dana Oluja ih smete,
\nSve korpuse, brigade i \u010dete\u2026
\nNestade vam puste tvorevine,
\nNa tlu na\u0161e svete domovine.
\nDrina voda povijesna je me\u0111a,
\nOkrenite bje\u017ee\u0107 nama le\u0111a,
\nPreko one \u0107uprije na Drini,
\nI bje\u017eite svojoj djedovini.
\nU Pa\u0161aluk od petsto godina,
\nSamo on je va\u0161a postojbina.
\nTurcima ste vi vazali bili,
\nOni su vas ko konje ja\u0161ili.
\nSad bi htjeli pokorit Hrvate,
\n\u010ciju povijest uop\u0107e ne znate.
\nNa Hrvatskoj i D\u017eingis je pao,
\nI toliki tu\u0111inac stradao\u2026
\nVi sigurno jednom \u0107ete znati,
\nTko su, \u0161to su, ratnici Hrvati.
\nUpitajte Novakovi\u0107 Milu,
\nI njegovu \u201cbe\u017eanijsku\u201d silu,
\nS tenkovima pogazi kolonu,
\nTu vlastitu sirotinju onu,
\nSa la\u017eima koju ste opili,
\nSvetosavskim duhom zaludili,
\nSad Dobrice svoju \u201cSANU\u201d zovi,
\nNeka pi\u0161e Memorandum novi,
\nDa ga Pavle Savski blagoslovi,
\nDa ga Slobo ratni\u010dki oslovi,
\nVa\u0161 fa\u0161izam jednom mora znati,
\nOslobodit svoje \u0107e Hrvati.
\nDo povijesne me\u0111e rijeke Drine,
\nI do svakog pedlja Domovine.
\nDo zemunskog u\u0161\u0107a rijeke Save,
\nNa\u0161eg Srijema i povijesne slave.
\nNikad tu\u0111e nismo osvajali,
\nNit na tu\u0111em koga napadali.
\nPod hrvatskom zastavom Hrvati,
\nOsvaja\u010dki ne\u0107e ratovati.
\nVojvodina nikad srpska ne bi,
\nSrbin ne smi prisvajat je sebi.
\nS Ma\u0111arima i sa Rumunjima,
\nHrvat tamo svoje pravo ima.
\nUzalud vam Hrvate tjerati,
\nTamo \u0107e se povratit Hrvati.
\nVojvodina svoje pravo ima,
\nSamostalna da ostane svima.
\nIli \u0107mo je pravo podijeliti,
\nSamo srpska nikad ne smi biti.
\nI Dobrica to \u0107e do\u017eiviti,
\nNek se Srbin u Srbiju vra\u0107a,
\nTamo gdje ga napravio \u0107a\u0107a.
\n\u0160to tra\u017eiste, pravo \u0107e vam biti,
\nSvi u jednoj dr\u017eavi \u017eiviti.
\nSa svih strana stjerati vas treba,
\nU Srbiju ispod va\u0161eg neba.
\nNek Oluje nove vas tjeraju,
\nPo tu\u0111ini mira vam ne daju,
\nSrpskih djela u\u017easna je slika,
\nPo\u010dinjena zlo\u010dinstva tolika.
\nNa stotine sela popali\u0161e,
\nI gradove brojne razori\u0161e,
\nNa tisu\u0107e hrvatskih \u017ertava,
\nNa stotine sru\u0161enih crkava\u2026
\nDiljem zemlje naroda Hrvata,
\nSamo tijekom ovog stra\u0161nog rata.
\nSti\u0107 ih mora prokletstvo Biblije,
\nZbog tolike ljudske tragedije.
\nDunav plavi svog Hrvata zove,
\nDa oluje sprema ratne nove,
\nDa do\u0111emo tamo gdje smo bili,
\nI kroz povijest Dunavom plovili.
\nPlodna zemlja Baranje nas \u010deka,
\nVukovara razorenog jeka,
\nS grobnicama i sa grobovima,
\nVitezovi le\u017ee u kojima.
\nSvetije nam zemlje nigdje nema,
\nFru\u0161ke Gore i ravnoga Srijema.
\nNek za borbu spremaju se Bojne,
\nI olujne na\u0161e nove vojne.
\nMar\u0161iraju\u0107 s pjesmom na usnama,
\nVitezova Jure i Bobana!
\nGojka \u0160u\u0161ka i Franje Tu\u0111mana!
\nRazbojnici pravda sti\u017ee vama,
\nVratit \u0107emo \u0161to je bilo na\u0161e,
\nVi nas zvali vojska il usta\u0161e,
\nHrabra vojska koju vi poznate,
\nVi po \u017eelji zovite Hrvate.
\nNe\u0107emo se odre\u0107i nikada,
\nU\u0161\u0107a Save i Zemuna grada,
\nNit tvr\u0111ave Petrovaradina,
\nTu je stara me\u0111a Hrvatima.
\nMi fa\u0161isti nikad nismo bili,
\nSamo smo se za svoje borili.
\nFa\u0161isti su srpski osvaja\u010di.
\n\u0160to tu\u0111inom osvaja, hara\u010di,
\nOlujom \u0107mo hrvatskom brisati,
\nNa svoje \u0107e vratit se Hrvati.
\nPodunavlja i ravnoga Srijema,
\nToj slobodi cijene \u017ertvi nema.
\nUbojice Vukovara grada,
\nI naroda koji u njem strada,
\nGrobnice \u0107mo oslobodit na\u0161e,
\nTakav zavjet i stari nam da\u0161e.
\nKunemo se Bogu velikome,
\nI cijelome rodu hrvatskome,
\nSvima onim \u0161to su do sad pali,
\nI \u017eivote za Hrvatsku dali\u2026
\nSvi smo spremni Franjo Vrhovni\u010de,
\nZa dom spremni! Franjo Predsjedni\u010de!<\/p>\n

Mate \u0106avar, U Zagrebu nakon \u201cOluje\u201d<\/p>\n