Ako Hillary postane prva predsjednica SAD-a,

0
102

Žele li demokrati kapitalizirati Obamine uspjehe u joÅ¡ jednom mandatu, Obama mora čvrsto stati uz Clinton, kao i ona uz njega. On joj osigurava glasove Afroamerikanaca i Hispanoamerikanaca, a ona računa i na velik broj glasova žena. “Uz malu pomoć predsjednika i veliku pomoć svojih neprijatelja, Clinton bi mogla pobijediti”, ističe prof. E.J. Dionne

Hoće li prva dama biti na novčanici od 20 američkih dolara, i hoće li prva dama biti buduća predsjednica SAD-a, prva žena u povijesti na tom mjestu? Nije naravno riječ o jednoj te istoj prvoj dami, već od dvije – Elanor Roosvelt, supruzi jednog od “legendarnih” predsjednika SAD-a, te o Hillary Rhodam Clinton, supruzi predsjednika Billa Clintona, koja nije bila samo prva dama, već i uspješna odvjetnica, senatorica i državna tajnica u prvom mandatu Baracka Obame. Ona je prije desetak dana najavila svoju kandidaturu za utrku za predsjednicu SAD-a. Argumentirajući da je vrijeme “za ženu na novčanici” američke valute, aktivisti žele dati potporu ženi kandidatkinji i s novačanice od 20 dolara “detronizirati” predsjednika Andrewa Jacksona i zamijeniti ga likom Elanor Roosvelt, jedne od najslavnijih žena u američkoj povijesti. Prije nje značajne prve dame bile su Marta Washington, jer je bila supruga prvog američkog predsjednika, i Mary Lincoln, koja je čvrsto stajala uz supruga podupirući njegove napore da ukine ropstvo. Elanor Roosvelt bila je prva dama predsjednika koji je donosio odluke u teškim ratnim vremenima. Ona je bila i političarka, iako se njezino djelovanje u tom vremenu nije otvoreno na taj način procjenjivalo. Ali potvrdu je ipak dobila – postala je prva veleposlanica SAD-a pri Ujedninjenim narodima. Jacqueline Kennedy pojavila se nakon desetljeća i pol “vakuma” upečatljivih prvih dama. Zbog svoje otmjenosti i obrazovanja, “garniranih” francuskim podrijetlom, ubrzo je postala globalna ikona. Poznato je da je JFK prilikom državničkog posjeta Francuskoj u Parizu pred gomilom razdraganih ljudi izjavio: “Ja sam suprug Jackie Kennedy”. Amerikanci je i dan danas nazivaju “američkom princezom”.

Nancy Reagan i rušenje Berlinskog zida

Nancy Reagan je, prema svjedočenju njegovih najbližih suradnika, nagovorila supruga, predsjednika Ronalda Reagana da izgovori povijesnu rečenicu: “Gospodine Gorbačov, srušite taj zid”, i mnogi kroničari smatraju da je upravo ona bila onaj inicijalni okidač koji je doveo do povijesnog trenutka – pada Berlinskoga zida. Iako se nije podnosila s Raisom Gorbačov, skupa s njom je nametala modni stil polovice 80-ih, što je i ljudima iza željezne zavjese i onima koji su živjeli u slobodnom demokratskom svijetu slalo poruku nestanka ideoloških prepreka. Bio je to fantastičan, i očito ciljano osmišljen marketing. Upravo nakon pada Berlinskog zida i završetka hladnoga rata (formalnog, jer taj rat kako vidimo i dalje traje u suvremenoj formi, op.a.) počeo je i uspon Amerikanki na visoke političke funkcije. Sve više ih je birano u Kongres, a upravo u mandatu predsjednika Clintona žena prvi put postaje državna tajnica. Madeline Albright pamtimo po brojnim intervencijama za vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji, bila je čak i jedna od presudnih decision makers iz sjene koja je papi Ivanu Pavlu Drugom sugerirala da nakon kardinala Franje Kuharića na zagrebačku stolicu treba biti imenovan mlađi, “liberalniji” biskup koji će znati pratiti demokratizaciju Hrvatske, pa je tako izbor pao na Josipa Bozanića. Postizanje daytonskog mira, a prije toga operacija “Oluja”, u kojem je Albright imala ključnu operativnu ulogu, nije bilo politička platforma samog predsjednika, koji je u svom prvom mandatu imao prilično suzdržan odnos prema ratu u bivšoj Jugoslaviji, već njegove supruge Hillary Clinton, a stvorena je nakon njezina posjeta BiH. Pobjedom Georgea Busha, nakon invazije na Irak, generala Colina Powela, zapovjednika američke vojske u prvom zaljevskom ratu na mjestu državnog tajnika nasljeđuje žena i Afroamerikanka Condoleezza Rice. Zanimljivo je da je ulaskom Rice u Republikansku stranku bila šokirana njezina prethodnica, demokratkinja Albright. Rice je, naime, među studentima – što zbog inteligencije što zbog prodemokratskih političkih stavova – bila ljubimica oca Madeline Albright, uglednog profesora na sveučilištu na kojem je Rice studirala.

Razjedinjeni konzervativci u potrazi za pravim liderom

Bilo kako bilo, imenovanjem Condoleezze Rice George Bush je nametnuo novi standard, a taj je da pri imenovanjima na visoke dužnosti u SAD-u više ne postoje rasne ili spolne predrasude. On je također prvi put u povijesti na mjesto saveznog tužitelja postavio Hispanoamerikanca. Sonia Sotomayor postala je prva žena, također Hispanoamerikanka, predsjednica Vrhovnog suda SAD-a. Zato je nakon te Bushove “prijelomnice” mnoge začudila burna reakcija republikanaca kad su demokrati 2007. na čelo Kongresa prvi put u povijesti postavili ženu – Nancy Pelosi. U SAD-u su ostala tri politička mjesta koja nikad nije obnašala žena: predsjedničko, potpredsjedničko i mjesto glavnog direktora FED-a (središnje banke). Zato su nakon Pelosi na čelu Kongresa, republikanci prilično burno i s panikom reagirali na najavu kandidature karizmatične žene – Hillary Clinton na predsjedničkim izborima 2016. godine. Tim više što su u posljednje dvije predsjedničke kampanje također doživjeli težak poraz. John Mc Cain izgubio je izbore 2008. jer su birači bili ogorčeni Georgom Bushom i njegovim neokonzervativnim krugom u Republikanskoj stranci, koji doduše, za razliku od ostatka stranke, nije ni podupirao McCaina na unutarstranačkim izborima za kandidata za predsjedničku utrku. Novi destabilizirajući faktor Republikanske stranke bila je i pojava radikalno desnog krila nazvanog Tea Party (čajanka), na kojeg Bushovi neokonzervativci nisu mogli utjecati, a republikansko biračko tijelo se nad njihovim stavovima zgraža. Na posljednjim izborima Mitt Romney je bio kandidat koji je ponovno trebao ujediniti stranku i republikansko biračko tijelo, i dobio je najviše glasova njihovih birača, ali nije prepoznat kao “republikanski lider”. Jedna od ključnih prepreka je bila njegova religija. Romney je i mormonski pastor, a mormoni su u SAD-u kasno priznati zbog mnogih, za američku demokraciju u kojoj se religija i politika snažno prožimaju – spornih doktrinalnih elemenata, prije svega u odnosu na Židove. Romneyjev otac, nekadašnji guverner, bio je prvi i dosad jedini mormon na političkoj dužnosti u SAD-u. Unatoč dvama porazima na predsjedničkim izborima, preslagivanje izbornih jedinica provedeno za Bushovih mandata osiguralo je republikancima da sačuvaju većinu u Zastupničkom domu Kongresa, ali ne i u Senatu kojeg kontroliraju demokrati, iako sa sve manjom većinom.

Zato demokrati žele zadržati Bijelu Kuću. Iako Kongres donosi zakone, predsjednik SAD-a ima ovlast stavljanja veta kao i provedbe vlastitih političkih odluka u odnosu na kongresnu oporbenu većinu.

Barack Obama više nema ustavno pravo na nominaciju za još jedan mandat. Joe Biden objavio je da se neće kandidirati za demokratskog protukandidata Hillary Clinton na unutarstanačkim izborima koji će iznjedriti kandidata demokrata za predsjedničku utrku. Time se prekida tradicija prema kojoj je potpredsjednik, nakon što predsjednik više nema pravo na novu nominaciju, automatizmom kandidat za sljedeći predsjednički mandat. To samo po sebi govori koliko je snažan pritisak i utjecajnih grupacija unutar stranke, utjecajnih aktivista, ali i moćnih masonskih organizacija poput društva Bilderberg. Upravo Bilderberzi su, prema pisanju analitičara, na izborima 2008. kazali Hillary Clinton da, kao protukandidatkinja, mora odustati od nominacije u korist Baracka Obame. On je preuzeo SAD u najvećoj krizi poslije velike depresije iz doba između dva svjetska rata. Kad bi najkraće moguće opisao Obamine mandate kazao bih: sačuvao je automobilsku industriju, BDP je počeo rasti, a nezaposlenost je počela padati s otvaranjem novih radnih mjesta, povukao se iz Iraka, i nije se dao uvući u rat u Libiji, već je operaciju “Odisejeva zora” prepustio Francuzima i Britancima. Žele li demokrati to kapitalizirati u još jednom mandatu, koji im je za neko vrijeme posljednja šansa (naime, Amerikanci nikad jednoj stranci ne daju četiri uzastopna mandata, tj. 16 godina u Bijeloj kući), Obama mora čvrsto stati uz Clinton, kao i ona uz njega. On joj osigurava glasove Afroamerikanaca, prije svega mladih, kao i Hispanoamerikanaca, a ona računa i na velik broj glasova žena. Ona, uostalom, već mjesecima vodi neslužbenu kampanju za predsjedničku nominaciju. Službenu je započela u utorak, 14. travnja, na koledžu u gradiću Monticello u državi Iowa u kojoj se održavaju “primarni” izbori koji odlučuju kojeg kandidata iz koje stranke birači podržavaju. U promotivnom spotu govori više o biračima nego o sebi samoj, spominje predsjednika Obamu, ali ne i supruga, bivšeg predsjednika Clintona. Osvrće se i na radikalni konzervativizam republikanskog vodstva. Republikanci joj nisu ostali dužni.

Republikanci oštro uzvratili na Hillaryne ocjene

Guverner Wisconsina Scott Walker koji se nada nominaciju u svojoj stranci na Twitteru je napisao da je ”Hillary Clinton bila arhitekt propale politike koju danas provodi Barack Obama”. Senator iz Kentuckya Rand Paul, koji je najavio utrku za predsjedničkog kandidata Republikanske stranke, žestoko je kritizirao vanjsku politiku Clintonove, posebno se obrušivši na nju zbog ubojstva američkog veleposlanika u Bengaziju u Libiji. Počeo je prodavati robu s natpisom “Liberty not Hillary” (Sloboda a ne Hillary). U njegovom TV spotu ženski “over voice” kaže: “Hillary Clinton predstavlja najgore od mašinerije Washingtona, korupciju i njeno zataškavanje, sukob interesa i loše liderstvo s tragičnim posljedicama”.

Jeb Bush – bivši guverner Floride i brat predsjednika Georgea Busha – pozvao je na potpisivanje peticije pod nazivom “Zaustavimo Hillary”. Panika od njezine kandidature u redovima republikanaca je i više nego očita. Ona se na to zasad ne osvrće. Kampanju počinje u malim sredinama, a stručnjaci za politički marketing tvrde da je u tome izvanredna, jer ima prirođen dar slušanja ljudi i razgovora s njima, i uvjeravanja da je ona osoba koja zna i može riješiti njihove probleme. Kampanju očito vodi po istom obrascu po kojem je vodila onu za senatoricu New Yorka prije 15 godina. Kampanja joj se temelji na populizmu namijenjenom srednjem sloju i jasno je ta će joj to biti glavna odrednica. Srednji sloj je još uvijek u negativnom trendu kojeg Obama nije uspio zaustaviti pa u SAD-u tradicionalna srednja klasa, u odnosu na ranije, jedva da i postoji. Ugušila ju je financijska kriza, kriza na tržištu nekretnina, povećani izdaci za obrazovanje itd. Tako da ne čudi da je taj dio društva fokus kampanje Hillary Clinton. Istaknula je, međutim, i to da je u Obaminu mandatu smanjena ekonomska nejednakost, iako još mnogo treba raditi na povećanju najniže cijene rada i na području predškolskog i dostupnosti visokog obrazovanja.

Clintonica svoj bazen širi i na niže slojeve društva

To znači da Clinton svoj bazen pokušava proširiti i na dio nižih slojeva društva. Pod egidom jednakosti šansi (koja je općeamerička i koju promovira svatko, bilo demokrat bilo republikanac) Clinton je vješto uspjela izgraditi dojam nadmoćnosti i svoju kandidaturu predstaviti kao Bogom dan događaj za Amerikance. U stvarnosti stvari ipak stoje malo drukčije. Ono što bi moglo ići na njezinu štetu je ljutnja Amerikanaca na političku elitu čija je istaknuta predstavnica. Sama sebi i sa svojim golemim iskustvom može postati najveći neprijatelj. Clinton ima 67 godina, i neće joj biti lako pokazati biračima da donosi neku svježu misao kao izvrsna bivša šefica diplomacije, ali ne i previše kompetentna kad su u pitanju teme koje su presudne za rezultat izbora: gospodarstvo, zdravstvo i nacionalna sigurnost. Njezina nominacija u stvarnosti nije izazvala neko masovno oduševljenje, iako u istraživanjima ima vrlo dobre ocjene i solidnu potporu birača. Bit je u tome da je ljudi dobro procjenjuju kao manje zlo, a ne kao snažnu državnicu. Sve to govori da ona i njezin tim moraju mnogo toga redefinirati i osmisliti uvjerljive poruke. Šef predizborne kampanje joj je John Podesta, koji je savjetovao njezina supruga za vrijeme afere Levinsky za koju sada priznaje da ju je “jedva preživjela”, a Baracku Obami je bitno pomogao stabilizirati mandat. Udarce će zacijelo primati i iz svoje stranke, javi li se kao njezin protukandidat za predsjedničku nominaciju demokrata bilo tko tko želi u Bijelu kuću i ima potencijal da se dopadne biračima. Clinton će tijekom borbe koja u tom slučaju – ni u stranci, a prođe li ni u finalu s republikanskim suparnikom – neće biti laka, morati razjasniti mnoge svoje “hipoteke”. Prije svega onu koja je zadnjih mjeseci punila američke i svjetske medije – zbog čega je kao šefica američke diplomacije za službenu korespondenciju, koja je zbog zaštite i tajnosti strogo propisana i nakon završetka mandata se arhivira, koristila svoju privatnu e mail adresu. U prikladnom trenutku njezini protivnici će joj sigurno javno predbacivati turneju na kojoj je predstavljala svoju autobiografiju u zanosu govoreći o novcu, bogatstvu i moći. Clintonova, dakle, i uz snažnu republikansku protukampanju tek mora uvjerit potrebnu većinu Amerikanaca da joj daju svoj glas. E.J. Dionne, profesor na elitnom katoličkom sveučilištu Georgetown u Washingtonu, u jednom od osvrta je napisao: “Uz malu pomoć predsjednika i veliku pomoć svojih neprijatelja, Clinton bi mogla pobijediti”. Dogodi li se to, njezina pobjeda bit će obrat u američkoj povijesti. Prva žena predsjednica otvorit će put ženama i za preostale bitne funkcije koje su dosad držali isključivo muškarci. Uključujući i čelno mjesto FBI-ja, CIA-e i Pentagona.Nikica Gović