PLAN PREUZIMANJA HAJDUKA

0
101
14.03.2015., stadion Poljud, Split - MAXtv 1. HNL, 25. kolo, HNK Hajduk - GNK Dinamo. Navijaci. Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Sinovi Orjune opet bi partizanski Hajduk, a Reića ili Lalića za novog Kirigina!

Autor: Ferdo Å kuni

Koji se to od levičarskih članova Udruge Naš Hajduk isticao u sukobu s grobarima ili delijama koji su četnikovali usred hrvatskog Splita? Koji od njih je spreman realno ocijeniti komunističku strahovladu u Hajduku, od 44. do konca 80-ih? Koji je od njih bio boj za slobodnu i neovisnu hrvatsku državu?

Svojedobno su oko Hajduka i pobune navijača polemizirali dvojica svećenika, don Ivan Miklenić i don Mario Volarević. Prigovori don Marija stoje: HNS ponižava i sramotno ignorira Split kao domaćina našoj reprezentaciji. Ako su Hrvati došli na more u 7. stoljeću, otkud pravo HNS-u uskraćivati Hrvatima pravo igranja nogometa na moru?! U isto vrijeme, sramota je da se Hajduka ponižava i da bahati Jugoslaven Mamić caruje u hrvatskom nogometu! Ali gdje je u pravu don Ivan Miklenić?

Torcida je pokret i kao svaki pokret ujedinjuje i sve političke grupacije. Tako su veliki navijači Hajduka, barem deklarativno, Markovina i Tomić i J. Pavičić i Smoje i Budo Lončar, ali i mnogi svećenici i hrvatski domoljubi. Dapače, Torcida je neupitna hrvatska navijačka skupina, međutim svi mi hrvatski orijentirani pripadnici Torcide znamo da je među nama bilo i jugoslavenčina i orjunaša i mnoštvo udbaša. Znamo mi da ondašnja milicija njih nikad nije uhićivala. Tako je činjenica da je npr. Dražen Lalić, žestoki torcidaš, ali ne manje žešći ateist i Jugoslaven! Torcidaši su doista putovali na utakmice kao “hajdukovi navijači”. Neki s bandirama sa zvijezdom (Lalić i njegovi), a mi sa stijegom i hrvatskim grbom koji je natkrilio petokraku. Pjevali smo hrvatske pjesme, te nikad nismo dopustili “partizanskom” dijelu Torcide da nam u “Marjane, Marjane” ubaci zločinca Tita.

Komunistički plan preuzimanja Hajduka

Ali taj dio orjunaša mudro muti i dugo se sprema ovladati Hajdukom. Tako osnivaju Udrugu “Naš Hajduk”! Lalić, Damir Pilić, Pavasović i ostala ekipa ubacuju svoje ljude među nas i podlo koriste opravdano nezadovoljstvo hajdukovih navijača, ne bi li ostvarili svoje interese koji su pogubni za Hajduk. Komunisti smišljaju nekakav strašan partijski izraz “KODEKS” i to nosaju po svim stadionima. Što ta strana riječ znači, nitko živ ne zna! Ali gdje god Hajduk, tu i KODEKS! Vrijeme pokazuje da se iza te riječi krije komunistički plan preuzimanja Hajduka i pretvaranje Hajduka u nekakav sjevernokorejski narodni klub! Hajduk bi bio svačiji, tj. ničiji! Ne bi se znalo ni tko pije, ni tko plaća. Uskoro prelaze u fizičke akcije, te upadaju na skupštine Hajduka, galame i prijete, te pod prisilom osvajaju vlast i dovode komuniste na čelo Hajduka i u Nadzorni odbor.

Ja sam hrvatski torcidaš koji je proputovao tisuće kilometara za svojim Hajdukom, ali “Hajduk” Ljube Pavasovića, Bude Lončara, Dražena Lalića i Damira Pilića – nije moj Hajduk! Čak se orjunaš Damir Pilić niti ne stidi napisati i javno priznati što je Udruga Naš Hajduk, (S.D., 29.11.2014. – Zamislite datuma koji je izabrao!?):

Orjunaš Pilić o Udruzi ‘Naš Hajduk’

“Zloglasno radničko samoupravljanje – jedna od ključnih oznaka socijalističke Jugoslavije, po kojima se ta država razlikovala od svih drugih država u povijesti čovječanstva – najnovijeg je druÅ¡tvenog promotora naÅ¡lo na neočekivanom mjestu: upravo u redovima navijača Hajduka, pripadnika slavne Torcide. Jer, Å¡to je drugo udruga ‘NaÅ¡ Hajduk’, nego moderni radnički savjet, odnosno organizirani pokuÅ¡aj primjene samoupravnih načela na jedan nogometni klub? Ideja radničkog samoupravljanja teorijski postoji već gotovo 200 godina, i prvi put se u druÅ¡tvenoj praksi (kratkotrajno) primijenila 1871. u PariÅ¡koj komuni, te da je bivÅ¡a SFRJ puna četiri desetljeća provodila. I nije čudo da se političari tako opiru jačanju samoupravnog utjecaja udruge „NaÅ¡ Hajduk“, kao Å¡to nije nimalo slučajno da je nakon 1990. u Hrvatskoj – kao i u drugim postjugoslavenskim državama, od svih tekovina YU socijalizma baÅ¡ samoupravljanje bilo izloženo najvećoj artiljerskoj vatri HDZ-a. Upravo zato i udruga ‘NaÅ¡ Hajduk’ doživljava i joÅ¡ će doživljavati klipove pod nogama, podmetanja i etiketu ‘ulice’”.

Tako o Udruzi “Naš Hajduk” piše komunjara i orjunaš Pilić! I što se dogodilo? “Navijačkim udarom” osvojeni Hajduk je slab, nemoćan, uništen, a to je netko namjerno učinio. Tako našim Hajdukom vladaju “sociosi” i ne daju Hajduku da stane na noge! Već postavljaju u stilu svojih komunističkih uzora Che Guevare i Tita ultimatum gradu Splitu da im se da Hajduk u vlasništvo na 30 godina! I tko to traži? Tko je te ljude izabrao? Tko su ti ljudi? Sastane se anonimni kružok lijevih aktivista (njih oko tridesetak!?) i poput drugova u mosorskoj pojati međusobno izaberu vođu, tajnika i zapisničara i objave puku da su oni Hajdukov narod i da je Hajduk njihov. Zovu se “Naš Hajduk”. Imaju svoj portal. Ja ih izabrao nisam!

“Naš Hajduk” nije hrvatska Torcida

A koje su oni političke provenijencije pokazuje nam primjer da na stranicama njihova portala nema ni spomena ni slike, ni vijesti, npr. o ovogodišnjoj veličanstvenoj manifestaciji Torcide za Vukovar! Tada je Torcida u Vukovarskoj ulici predvodila tisuće građana u mimohodu Rivom do mjesta u spomenutoj ulici oslikanog muralima vukovarskih heroja. Ali zato na stranicama Udruge “Naš Hajduk” ima starih hajdukovih fotografija sa zvijezdom petokrakom! Braćo torcidaši, ne dajte se zavesti! “Naš Hajduk” nije hrvatska Torcida, to su oni koji žele našega Hajduka odvesti u partizane. Tko su njihove samozvane vođe? Primjerice Bojan Islamović! Hajduk je hrvatski klub i njega ne mogu voditi osobe za koje ne znamo tko su! Molim Bojana da objavi političko rodoslovlje svoje obitelji! Nacionalnost i vjerosipovijest!? I ostali vođe! Tko su im roditelji, tko su im djedovi? Njihova zanimanja? Za koga su glasovali npr. njihovi preci u prošlosti? Za Radića ili za Jeftića? Imaju li oni ili njihovi preci ikakve veze s Orjunom, JNA, Komunističkom partijom i sl.? To je važno znati jer potomak djeda ili pradjeda orjunaša, ili oca i majke jugo-oficira i komunista – ne može voditi navijače Hajduka! Vidio sam da, prilikom nastupa pred splitskim Gradskim vijećem, Bojan Islamović govori “iljada” i “tačno”, što mi nije drago! Dalje, u koju crkvu i na koju misu ide Bojan Islamović? Ima li uopće ikakve katoličke sakramente? Je li kršten?

Da zdravi hrvatski dio Torcide uviđa što se događa s Hajdukom svjedoči i zabrana predstavljanja Lalićeve knjige u prostorijama Torcide na Starom placu, o čemu sam Lalić kaže: „Predstavljanje se nije dogodilo, jer sam dan uoči predstavljanja, obaviješten kako dio vodstva Torcide ne pristaje da na promociji nastupe Damir Pilić i publicist Jurica Pavičić. Jer se ne slažu s nekim njihovim stavovima o Torcidi i navijanju, a mogu pretpostaviti i o politici. Damir i Jurica su istinski navijači Hajduka, pa nisam to mogao prihvatiti!“ Nadalje Lalić kaže: „U projektu ‘Naš Hajduk’ radi se o demokratskom procesu koji je kod nas gotovo bez presedana. Način na koji su izabrani članovi NO Hajduka je primjer demokratskog odlučivanja građana. Bilo je prigovora s nekih političkih funkcija da je Torcida ispolitizirana… To nije točno. Istina, ponekad dolazi do radikalnog desničarenja što kao demokratski orijentirana osoba ne mogu razumjeti. Mogu samo osuditi! Veličati fašizam i nacizam je užas, posebno kad to čine neki navijači kluba koji je iz grada porobljenog od fašista kolektivno otišao u partizane.“

Nikakva petokraka nije Hajdukov temelj

No kako je to bilo? Hajduk je rasformiran tek kada mu je onemogućeno da igra ligu NDH. Talijani donose naredbu, od 19. srpnja 1941. godine, da se klubovi koji ne žele obući talijanske uniforme proglašavaju nezakonitima. Zato Fabijan Kaliterna i skupština raspuštaju klub! F. Matošić ide igrati u Bolognu, a nekoliko igrača u zagrebačke klubove gdje nastavljaju igrati u NDH. Posebno poglavlje u povijesti HNK Hajduk daje skupština na Visu održana 7. svibnja 1944. na dan patrona grada Splita, sv. Dujma. Skidanje hrvatskog grba s Hajdukovih majica i stavljanje petokrake urađeno je nelegalno, bez dopuštenja Hajdukove skupštine, koja je jedina bila ovlaštena to učiniti. Dakle, nikakva petokraka nije Hajdukov temelj, nego samo nasilna nadogradnja za koju Hajdukova legalno izabrana skupština NIKAD nije dala pristanak! Ali čak i tada Hajduk je obnovljen kao Hrvatski športski klub.

Ova je činjenica bila dugo skrivana!? To je otkrio hrvatski športski kroničar Antun Petrić, da je Hajduk obnovljen kao Hrvatski športski klub Hajduk, a ne kao “Hajduk NOVJ”. Mjesecima poslije, Hajduk je bio HŠK, a tek nakon utakmice 13. kolovoza 1944. u Gravini, kad su igrali protiv Britanskog garnizona Ortanuova, igraju pod novim imenom HŠK Hajduk – NOVJ. Jedina istina je da po statutu, grb i ime kluba može mijenjati samo skupština HNK Hajduk, a nikad skupština Hajduka nije donijela takvu odluku pa ni na toj skupštini na Visu. Kakvi pritisci su se vršili naknadno na Upravu i igrače, najbolje nam svjedoči Šime Poduje koji Frani Matošiću na Visu kaže: “Jedva smo te spasili, bija si na spisku za strijeljanje zbog igranja u Bologni.” Isto tako dvojicu Hajdukovih prijeratnih predsjednika Antu Kovačića i Petra Machieda, Zdravko Reić svjesno izbacuje iz Hajdukove monografije 1981. jer su isti zbog hrvatstva po završetku 2. svjetskog rata ubijeni kao antidržavni neprijatelji. Pitanje je zašto Fabijan Kaliterna, koji je osnovao Hajduk i raspustio ga na skupštini 13. 7. 1941. nije bio na Visu kad se Hajduk obnavljao i zašto mu je kao osnivaču u jednome razdoblju iza rata bio zabranjen dolazak u Dom Hajduka? Bila su to „gadna vrimena o kojima se nije smilo govorit a kamoli suprotstavit i kad su i za manje stvari ljudi završavali s metkon u potiljak“.

Za hrvatski Hajduk i za hrvatsku Torcidu!

Splitska Torcida je u doba Juge dok je cijela država drhtala u strahu od neviđenog terora i kad su i najhrabriji kalkulirali, nosila hrvatske barjake i zbog njih odlazila na robiju. Nitko se žešće nije tukao s pitomcima JNA i bacao beogradske aute u more, kao splitska dica, buntovna i puna dišpeta koja ni pred kim nisu priginjala glavu pa ni pred takvom silom kao što je bila komunistička partija.

Torcidu nije mogao “preobratiti ni preodgojiti” sav milicijski i komitetski teror, pa neće ni kukavičje jaje zvano Udruga Naš Hajduk, kojoj smeta Kolinda u hrvatskom dresu, a ne smeta Budo Lončar kad se grli s njihovim (mojim NE!) članom Uprave, Pavasovićem! Proleterski, samoupravni i narodni Hajduk je kukavičje jaje! Hajduk mora imati vlasnika koji će ga svojim kapitalom dići iz pepela, a jakobince istjerati iz Hajduka! Ili smo propali!

Za hrvatski Hajduk i za hrvatsku Torcidu!