Što činiti kad vas muče iskrivljeni palac i bolovi u stopalu?

0
79

Deformacija u manjem ili većem obliku muči gotovo 25 posto civiliziranog društva. Iskrivljeni palac najčešće se javlja u četvrtom desetljeću života, a češći je kod žena

Valgus deformacija palca stopala najčešća je deformacija na stopalu, a vjerojatno je i općenito najčešća deformacija mišićno-koštanog sustava današnjeg čovjeka. Radi se o iskrivljenju palca stopala u stranu, s ušiljenjem prednjeg dijela stopala i stvaranjem bolne koštane izbočine na unutarnjoj strani korijena palca. Naziv „hallux valgus“ u stručnu upotrebu uveo je Carl Heuter 1871. godine i prvi je detaljno opisao ovu deformaciju. Razlikujemo četiri oblika iskrivljenja palca to su: statički, prirođeni, upalni i posttraumatski oblik. Najčešći je statički oblik koji je povezan s postojanjem drugih statičkih deformiteta stopala kao što su pes transversoplanus i pes planovalgus. Gotovo 25 posto civiliziranog društva ima takav deformitet u manjem ili većem obliku. Iskrivljeni palac, Hallux valgus, najčešće se javlja u četvrtom desetljeću života, a češći je kod žena.

Razlozi nastanka deformacije

Razlozi su anatomske prirode – građa našeg stopala sa spuštanjem svodova stopala, ali nastanku deformacije znatno doprinose i vanjski utjecaji – nošenje uske i neudobne obuće, visoke pete i sl. Spuštanje svoda stopala dovodi do promjene mišićne ravnoteže u stopalu. Vremenom palac biva povučen snagom mišića u valgus položaj, tj. prema vanjskoj strani stopala, formira se tzv. pseudoegzostoza ili, kako je pacijenti često nazivaju, “kvrga” unutrašnje strane stopala u području baze palca. Javljaju se bolovi stopala, dok obuća postaje neudobna i pretijesna zbog novonastalih odnosa. Često nastaje i flexus deformacija 2. prsta, tj. primjetno je skvrčavanje 2. prsta na čijoj se gornjoj strani formira bolni klavus ili “kurje oko”. Vrlo često baš to kurje oko dovodi pacijenta liječniku nakon što su iscrpljene sve pedikerske mogućnosti.

Što se zbiva u stopalu odnosno na palcu stopala?

Deformitet se obično pojavljuje već u ranoj mladosti i postupno napreduje. Da bi stopalo imalo normalnu funkciju važni su pravilan oblik i položaj kostiju, razvijeni i jaki mišići te čvrsti ligamenti. Ako dođe do nesrazmjera između snage stopala i opterećenja svod stopala počinje popuštati. Dolazi do divergencije prve i pete metatarzalne kosti tako da prednji dio stopala postane lepezasto proširen. Prva metatarzalna kost ide prema „van“ (iako je to prema medicinskim osima prema unutra, prema medijalno), a pošto palac uslijed napetih tetiva mišića ne može slijediti divergenciju prve metatarzalne kosti on odlazi prema ostalim prstima. Tako se „urušava“ prednji svod stopala koji čine glavice metatarzalnih kostiju, stopalo se širi, a ispod glavice druge i treće metatarzalne kosti pojavljuje se natisak zbog povećanog opterećenja. Prekomjerno pomična prva metatarzalna kost podiže se i odmiče od druge metatarzalne kosti, a tetive i ligamenti povlače palac prema drugim prstima. Isto tako zbog uske i nefiziološke obuće, palac pojačava „izlaz“ prve metatarzalne kosti . Na taj način dolazi do subluksacije u prvom (lat. metatarzofalangealnom) zglobu.

Povišenjem pete cipele raste opterećenje na prednji dio stopala, osobito kod ljudi koji duže stoje ili hodaju te ako imaju povišenu tjelesnu težinu. Urušavanjem uzdužnog dijela stopala dolazi do širenja njegovog prednjeg dijela poput lepeze, a prsti zadržani u uskoj cipeli slabije su pomični radi tijesnog prostora, približavaju se i deformiraju. Glavica prve metatarzalne kosti prominira medijalno čineći pseudoegzostozu. Burza koja se tu nalazi često se uslijed pritiska obuće upali, osobito zimi. U kasnijoj fazi može doći do pojave sekundarnih stanja koja zahvate to područje, najčešće artroza s osteofitima, bolni burzitisi, pa i metatarzalgija tako da je otežano kretanje i nošenje obuće.

Dijagnoza hallux valgusa

Bol koja pacijenta upućuje liječniku uzrokovana je rastezanjem tkiva prednjeg dijela stopala pri opterećenju, ali i iritacijom izbočine na bazi palca prilikom nošenja obuće. Često se javljaju ponavljajuće upale sluzne ovojnice (burze) na izbočenju (kvržici) s unutarnje strane korijena palca. Bolove može uzrokovati i oštećenje hrskavice zglobnih tijela kosti palca i prve metatarzalne kosti na koju se palac nastavlja. Kako deformacija napreduje stopalo se sve više širi, palac rotira i podvlači se ispod drugih prstiju stopala, koji postupno također razvijaju deformacije (savijaju se, podvlače ili prelaze jedni preko drugih).

Procjena stupnja valgusa palca, te posljedično i odluka o vrsti liječenja koje valja poduzeti, postavlja se na temelju kliničkog pregleda, te radiološkog snimanja i mjerenja kuteva između kostiju palca i susjednih dijelova stopala. Na temelju položaja zgloba valja procijeniti stabilnost deformacije ili njezino nastojanje progresiji. U tu svrhu klinički pregled izvodi se u stajanju i hodu (opterećenje stopala) i u sjedenju ili ležanju. Promatra se stupanj deformacije, iritiranost naliježućih tkiva (upala burze na izbočenom dijelu), pokretljivost ili ukočenost palca, njegov položaj u odnosu na okolne kosti stopala, položaj i korektibilnost eventualno prisutne deformacije ostalih prstiju, stupanj spuštenosti svodova stopala, pojava natisaka te intenzitet bolova i područje njihovog pojavljivanja pri pregledu. Radiološkim prikazom stopala mjeri se kut deformacije palca i kut otklona palca u odnosu na prvu metatarzalnu kost, usmjerenje zglobne plohe prve metatarzalne kosti, analizira se stupanj artroze (degenerativno oštećenje bazalnog zgloba palca) i stupanj nepodudarnosti zglobnih tijela palca te odnos prema okolnim kostima. Radiološka mjerenja važna su u procjeni stupnja deformacije te u donošenju odluke o vrsti operacijskog zahvata. (www.akromion.hr)

Dijagnoza se kod ove deformacije može postaviti kliničkim pregledom, a stvarne promjene koštanih struktura utvrđujemo nakon RTG nalaza. Kod ove deformacije često dolazi i do pojave ravnog stopala pa se osim dijagnoze hallux valgusa može naići i na druge promjene na stopalu.

Liječenje hallux valgusa

Postoje dva osnovna pristupa u liječenju iskrivljenog palca: konzervativni pristup fizikalnom terapijom i operativni. Fizikalna terapija uključuje medicinsku gimnastiku u vidu jačanja struktura i mišićja stopala, posebno fleksora i ekstenzora palca. Vrlo je bitna edukacija pacijenta i to u vidu nošenja prilagođenije obuće, preporučuje se nošenje metatarzalnog jastučića, a postoji i silikonski uložak koji se postavlja između palca i II. prsta te fizički koči progresiju deformiteta. Kada dođe do upalnog procesa koriste se procedure kojima se može smanjiti upalni proces. Radi se magnetna terapija, ultrazvuk i elektroterapija. U novije vrijeme koristi se i taping – poseban način lijepljenja trake koji može stimulirati pomak palca u prvobitni, ravan položaj. To je uspješno u početnoj fazi i potrebno je dugo vremena da bi se napravili pomaci, a kombinira se s medicinskom gimnastikom.

Operacija uključuje brušenje koštane izbočine, no često i strukturno poravnanje iskrivljene kosti. U blažim slučajevima dovoljno je brušenje kosti uz zglob palca. Teže deformacije se mogu ispraviti rezanjem kosti ili procesom fuzije uz potpuno poravnanje kosti. Cijeljenje kostiju traje otprilike šest tjedana. Operativno rješavanje problema ne jamči da se problem neće ponovno pojaviti, no kod izrazitih deformiteta može olakšati stanje i uz pridržavanje određenih pravila može dugoročno pomoći.

bpz.ba